Župa Sveti Matej - Viškovo
Viškovo 30
51 216 VIŠKOVO
Tel./fax: (051) 256 862
E-mail:Župni ured |
 |
|
Naravni (obiteljski) i nadnaravni (euharistijski) stol
Tomislav TOMASIĆ, prof.
Cilj:
- Pomoć roditeljima u razumijevanju Sakramenta Ispovijedi i Euharistije
- Usvajanje vještine kvalitetne komunikacije sa svojim djetetom prvopričesnikom
- Osobno prihvaćanje Sakramenta Ispovijedi i Pričesti kao pomoć od Crkve u kreiranju
kvalitetnijeg osobnog i obiteljskog života.
UVODNI DIO
Događaj Sv. Ispovijedi i Prve Sv. Pričesti djece velik je događaj, ne samo za dijete prvopričesnika, nego i za cijelu obitelj. Zato događaj Prve Pričesti možemo promatrati samo kao događaj cijele obitelji. Kako će dijete doživjeti to novo iskustvo, ovisi o tome kako će cijela obitelj proživljavati to iskustvo.
Nešto se novo događa, a što? Trebamo si postaviti pitanje, što za mene znači Sakramenat Ispovijedi i Pričesti, i kako mi može koristiti u životu?
Još je sv. Toma Akvinski u 13. st. rekao kako nadnarav pretpostavlja narav. To za nas znači: ako želimo razumjeti događaje Sv. Ispovijedi i Sv. Pričesti, potrebno je prvo razumjeti kako to živimo na naravnoj razini, tj. u svakodnevnom obiteljskom životu.
- Da li mogu oprostiti?
- Da li mogu s članovima svoje obitelji iskreno razgovarati?
- Da li mogu razgovarati o svojim slabostima?
- Kako postupam sa svojim djetetom kada u nečemu pogriješi?
Primjer roditelja koji je strogo ukorio svoje dijete koje je iskreno reklo da je dobilo jedinicu u školi. Roditelji često i nesvjesno uče djecu lagati.
Ako nemamo iskustvo međusobnog praštanja u svojoj obitelji, teško ćemo razumjeti Sakramenat Ispovijedi u kojem nas Bog prihvaća upravo ovakve kakvi jesmo i koji je uvijek spreman oprostiti.
- Da li se dovoljno često okupljamo oko obiteljskog stola kako bismo zajedno blagovali?
- Da li nam je zajedničko blagovanje važno i koliko smo kvalitetno zajedno?
- Da li smo jedni drugima "kao kruh"?
- Da li svojoj obitelji dajem samo potrebna sredstva za život ili sebe?
Ako dijete ima kvalitetan odnos sa članovima svoje obitelji kao malom zajednicom (Crkvom u malom), tada će pozitivno doživjeti i župu kao zajednicu u kojoj se razvija i raste.
Kako prepoznati grijehe u našem svakodnevnom obiteljskom životu
Grijeh je, najšire gledano, nedostatak ljubavi. Psihički gledano, to je neuroza.
1. Oholost (taština) - "Ja sam bolji od drugih".
To je zamjena za osjećaj manje vrijednosti. Osoba traži pogrješke kod drugih da bi se sama osjećala bolje.
2. Škrtost (pohlepa) - "Da to nešto imam, bio bih sretan i zadovoljan".
Ako nam nešto nedostaje u životu (pod uvjetom da je želja zdrava), to je rezultat sukoba svjesne i nesvjesne želje u nama. Nesvjesno se bojimo ispunjenja onoga što svjesno najviše želimo. Ako nismo svjesni da se nesvjesno bojimo ispunjenja naše želje, to će prerasti u strast.
3. Bludnost (strast) - "Želim imati i primati bez da dajem".
To je svaka vrsta strastvene želje u duhu sebičnosti. Sebe varamo ako skrivamo tu sebičnu potrebu da dobijemo, pa se pokoravamo i izigravamo žrtvu. Činimo nesvjesno tako da bude po našoj volji. Tamo gdje nešto moramo imati pod svaku cijenu, to je strast. Naglasak je na sebičnosti - dajem ali da bih dobio ('do ut des').
4. Srditost (ljutnja) - "Mora biti kako ja želim, jer inače postajem ogorčen".
Ljutnja je obrana od boli. Zbog taštine, mi se osjećamo poniženo kada smo povrijeđeni i to nam daje snagu da povrijedimo drugog. Tako skrivamo da smo povrijeđeni. To nas stavlja iznad druge osobe, radije nego ispod nje. Ako ne osvjestimo ljutnju, jer nam visoki standardi maske to zabranjuju, osjećat ćemo uvrijeđenost.
Uvrijeđenost je još udaljeniji osjećaj bola od ljutnje, pa je još štetniji. Izigravamo žrtvu da bismo kaznili drugu osobu zbog koje smo uvrijeđeni. Nesvjesno kažnjavamo svoje roditelje, sada premještene na drugu osobu, svojom "nesrećom". Da bismo prevladali takve osjećaje, prvo moramo postati svjesni samovolje i prihvatiti da nas nikada svi ljudi neće voljeti, ili biti onakvi kakvi mi mislimo da trebaju biti. Tada ćemo prevladati strah koji se javlja kao posljedica da naša želja neće biti ispunjena. Dakle, mi sami sebe odbacujemo jer ne živimo u svojoj istini, nesvjesno preziremo sebe, pa to onda automatski i nesvjesno preuzimaju i drugi. Zdrava ljutnja je ona koja je pravedna. Ona nam pomaže da se borimo za ono što je dobro i istinito - bilo da se radi o nama, nekom drugom ili o principima. Razlikovati je možemo samo po tome kako se osjećamo. Pogrješna ljutnja nas čini napetima, krivima i nestrpljivima. Zdrava ljutnja nas ne prisiljava da se opravdavamo, ona nas ne slabi
i ostavlja nas slobodnima. Bol, ako je oslobođena ljutnje. ne može negativno utjecati na druge, pa nam se ne može ni vratiti.
5. Neumjerenost u jelu i piću (nezasitnost)
Potreba koja nije ispunjena duže vrijeme može izazvati nezasitnost. Ako nismo svjesni svojih istinskih potreba, mi ne možemo ispuniti sami sebe i ne možemo biti sretni. Postoje mnogi pogrješni načini koji donose privremeno olakšanje, kao što je to ovisnost o drugim osobama, alkoholizam i droga.
6. Zavist - "Neopravdano sam zakinut, jer nemam ono što drugi imaju".
Ne znam da sreća dolazi kao rezultat dubokog rada na sebi. Zavist ćemo prepoznati u rečenicama: "Blago njemu. Lako tebi..."
7. Lijenost - "Ravnodušan sam, apatičan ili bezvoljan".
To predstavlja lažno rješenje povlačenjem od života i ljubavi, a rezultat je potiskivanje osjećaja. To je lijenost srca koje ne može osjetiti i shvatiti druge - pa se stoga ne može ni vezati s njima.
Osoba koja ima pozitivan i konstruktivan stav prema životu, ne može biti lijena. Zbog straha da ne budemo povrijeđeni, mi postajemo ravnodušni prema životu.
Što se više odupiremo suočiti se s problemima i promjeni, to naše poteškoće postaju veće. To se nastavlja sve dok naš vanjski život ne postane toliko nepodnošljiv da nas ta nesreća ne natjera na promjenu. Međutim, mi možemo prihvatiti promjenu prije nego što život postane nepodnošljiv. Ako voljno prihvatimo svaku teškoću, jer znamo da su teškoće ubrzani rast, do velike teškoće neće ni doći. To znači učiti u svakoj poteškoći. Potrebno je promijeniti kut gledanja iz onoga koji pati, a ne zna zašto, u onoga koji u svakoj patnji traži smisao i uči.
|
početna stranica
|