Godina svećeništva:
Meditativna molitva za svećenike
Mala Terezija rekla je otprilike ovako: da stave preda me najgoremogućeg svećenika, ja bih poljubila trag njegovih stopala. Što želim reći? – Ljubite svoje svećenike.
I po najgorem svećeniku - Bog vrši svoje djelo spasenja. Isti Duh koji je sišao na Mariju, sišao je na njega – i zato može kao Marija rađati Isusa Krista. Isti Duh koji je sišao na Isusa, sišao je i na njega – i zato može ozdravljati, oslobađati, uskrisivati... On je primio vlast od Isusa Krista da propovijeda u sili i snazi Duha Svetoga. Primio je silu Duha Svetoga i autoritet svoga Spasitelja i Učitelja. Ima istu božansku silu i moć kao i apostoli. Po Sv. Redu – utisnut je Isus Krist u njega. Isus i danas prolazi svijetom čineći dobro – preko tvog svećenika.
On se odrekao svijeta i obitelji da vrši za tebe službu ljubavi i služenja, službu križa, umiranja u samom sebi.
Bilo što loše da govorite o svom svećeniku – uvijek ste u krivu. On je često poput Isusa na Križu: svatko ga smije popljuvati, opsovati, pljunuti, pogrditi... – i zato je tako ranjiv. Zato često nije svjestan Božjeg dara svećeništva kojeg u sebi nosi. Ili ga relativizira. Zato tako često propovijeda nešto što je naučio ili pročitao, a ne sâm doživio... Zato je previše svjestan svojih slabosti i grijeha. Zato je zarobljenik svojih osjećaja da nije dovoljno kompetentan. Zato ima često vrlo negativnu sliku o samome sebi – previše ga smeta njegova nedostojnost, posebno u slavlju Sakramenata. Zato sumnja da je ono što se traži od njega, za njega preteško – da je premalen u odnosu na nešto tako veliko. Zato u samome sebi osjeća strah da se neće služiti darom svećeništva prema Božjoj mudrosti. Zato ne vlada dovoljno svojom svećeničkom slobodom da bi vršio svoju službu. Zato ponekad slabo upravlja svojim duhovnim životom. Zato je izložen kušnji razočaranja u odnosu na svoje svećeništvo, zato ima dojam da je bespomoćan...
Pomozite mu da poraste u svijesti o svom svećeništvu, da obnovi svijest o svom svećeničkom poslanju, da zadobije povjerenje u posebnu plodnost svećeništva. Da se ne zatvori nad sobom zbog razočaranja, da ponovo nađe nadu ako se smanjila u njegovu srcu.
Ljubite ga i molite za njega, zahvaljujte Bogu za njega... Kad ste zadnji put zahvalili Bogu za njega?... Neka mu Gospodin dade milost da spozna kakva to milost na njemu počiva. Neka Duh Sveti, blagi Duh Sveti, dođe tamo gdje je on slab, ranjen, tamo gdje trpi – da bi On, Duh Božji, bio njegova snaga u njegovim slabostima. Da ljubi kao što njega ljubi Isus Krist. Neka Duh Sveti uđe u Hram njegova svećeništva da bude u službi svog velikog Boga i Gospodina, neka ga posveti da zna nositi riječ koja liječi rane, oslobađa, tješi i blagoslivlja. Neka bude zaljubljenik Isusa u Euharistiji, u Sakramentima i u bližnjima. Neka snagom Pretvorbe nad kruhom i vinom posjeduje i moć pretvorbe nad srcima (Mala Terezija).
Gospodin od tebe očekuje molitvu. Tvoja ljubav, i molitva, izliječit će ga...
Svećenik je svojim zvanjem različit od bilo kojeg čovjeka. Kao misterij je nedokučiv, Sakramenat. Misterij se ne može dokučiti, ali se može ljubiti. Poslije Boga, svećenik je sve!... On će sama sebe shvatiti tek u nebu (župnik arški). On je službenik Presvetoga Trojstva. On je, po Ivanu Vianneyu, veći i od Marije – jer Ona ne može dati znak odrješenja ni izgovoriti Riječi Pretvorbe... Njegovi su dlanovi posvećeni zauvijek uljem radosti Duha Svetoga. Tim dlanovima i ja vas blagoslivljam:
U ime Oca i Sina + i Duha Svetoga...
p. Ivan MSC
Sv. župnik arški, Ivan Marija Vianney (zaštitnik župnika)
O SVEĆENIŠTVU
Svećenik
Bez Sakramenta Svetog svećeničkog reda ne bismo mi među sobom mogli imati božanskog Spasitelja. Jer tko je onaj, koji Ga s neba privlači i pod prilikama kruha daje Mu stan u svetohraništu? - Svećenik. Tko je onaj, koji je vašu dušu kod ulaza u ovaj zemaljski život primio i u kupki sv. krsta od istočnog grijeha očistio i sa posvetnom milošću ukrasio? - Svećenik. Tko hrani dušu nebeskim kruhom da joj na njezinom hodočasničkom putu dade snagu i jakost? - Svećenik. Tko pripravlja vašu dušu za pristup pred Božju sudačku stolicu, nakon što ju je za zadnji put oprao u Krvi Janjetovoj? - Svećenik. I tko pokojnu dušu molitvama i blagoslovima Crkve prati sve do iza groba? - Svećenik. Od rođenja do smrti - uvijek i uvijek svećenik!
Čast i uzvišenost svećeništva
Kako je svećenik nešto veliko! Svećenik će sebe shvatiti tek u nebu... Kad bi razumio na zemlji što je on, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi.
Svećeništvo je ljubav Srca Isusova. Kad vidite svećenika, mislite na Gospodina našeg Isusa Krista.
Bez svećenika bi smrt i muka Isusova bile uzaludne. Svećenik ima ključ blaga. On je domaćin Božji i upravljač Njegovih dobara.
Kako je svećenik nešto veliko i neshvatljivo! Sam Bog mu se pokorava. Svećenik izgovori nekoliko riječi i Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist na te riječi silazi s neba i sakriva se pod poniznu priliku kruha. Bog upravlja svoj pogled na oltar i govori: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji mi je omilio". Sili i zaslugama ove božanske žrtve ne može On ništa uskratiti. Kad bismo imali vjeru, samog bismo Boga vidjeli, sakrivena u svećeniku, kao svijetlo pod staklom, kao vino, pomiješano s vodom.
Iza Boga svećenik je sve!... Ostavite jednu župu dvadeset godina bez svećenika, ljudi će se u njoj klanjati životinjama. Da vlč. misionar i ja odemo, vi biste rekli: Što ćemo od ove crkve? Nema više Mise. Spasitelj nije više tu, može se moliti i kod kuće''.
Kad ljudi hoće vjeru uništiti, počnu napadati svećenika, jer tamo gdje nema svećenika, nema više žrtve a tamo gdje nema više Misne žrtve, nema više vjere.
Ako hoćete da se riješite svojih grijeha, idete li tada k Blaženoj Djevici ili kojem anđelu da se ispovjedite? Hoće li vas oni odriješiti? - Ne. - Hoće li vam oni Gospodnje Tijelo pružiti? - Ne. Blažena Djevica ne može učiniti da Njezin Sin dođe u hostiju. Da imate uz sebe dvije stotine anđela, oni vas ne bi mogli odriješiti. Svećenik, ma kako jednostavan bio, može. Jedini vam on može reći: "Tvoji su ti grijesi oprošteni, idi u miru!"
O divne moći pretvorbenih riječi! Poslije Pretvorbe, dragi Bog je na oltaru prisutan pod prilikama kruha i vina. Kad bi čovjek ovu visoku tajnu mogao pravo spoznati, umro bi od ljubavi. Bog nas štedi i pokriva ovu tajnu koprenom, radi naše slabosti.
Kad bi nam se reklo: u ovu ili onu uru, na ovom ili onom mjestu bit će jedan mrtvac probuđen na život, svi bismo mi tamo pohitjeli, da vidimo čudo. No nije li Pretvorba, koja kruh i vino pretvara u Tijelo i Krv jednog Boga, kud i kamo veće čudo nego uskrisenje jednog mrtvaca?
Sakrament svećeničkog reda diže čovjeka k Bogu. Što je svećenik? Čovjek koji zamjenjuje Boga, čovjek koji ima božanske ovlasti. 'Idite', kaže Spasitelj svećenicima. 'Kao što je mene poslao moj Otac, tako ja šaljem vas'... 'Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire, mene prezire.'
Kad svećenik oprašta grijehe, ne veli: "Bog neka ti oprosti!", nego: "Ja te odrješujem od grijeha tvojih." I u Sv. Misi kod posvete svećenik ne kaže: "Ovo je Tijelo Gospodina Našeg". On kaže: "Ovo je Tijelo moje". On govori u ime Vječnog Velikog Svećenika Isusa Krista...
Vidite moći svećenikove! Riječi svećenikove od komada kruha čine Boga! To je više nego stvoriti svijet! Netko je rekao: Dakle sveta Filomena sluša župnika arškog? Dakako, ona ga može slušati kad ga Bog sluša.
Kad bih u isto vrijeme sreo svećenika i anđela, prvo bih pozdravio svećenika, a onda anđela. Ovaj je prijatelj Božji, ali svećenik je Njegov zastupnik. Sveta Terezija poljubila bi mjesto kuda je svećenik prošao.
Ljudi pripisuju veliku vrijednost predmetima, stavljenima u zdjelicu Blažene Djevice i Djeteta Isusa u Loretu. A prsti svećenikovi, koji su doticali uzvišeno Tijelo Kristovo, čašu u kojoj je bila Njegova Krv, čestičnjak u kome je bilo Njegovo Tijelo, zar oni nisu daleko dragocjeniji?
Pastir duša koji hoće da vrši svoju dužnost, mora uvijek u ruci držati mač da nedužne brani, a grješnike progoni dok se Bogu ne vrate; ovo proganjanje ne smije prestati sve do njegove smrti.
Kako će mnogi vjernici biti krivi jer se, možda, nikad nisu Bogu molili za svoje duhovne pastire, koji su se, da njih spase, izlagali pogibli vlastite propasti!
Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti Bolesničko pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za vas.
Svećenički je red tako težak teret da ga svećenik, kad ne bi mogao služiti Sv. Mise, ne bi mogao podnijeti.
(O obešćašćivanju Sv. Mise i o svećenicima koji ne odgovaraju svetosti svoga zvanja): Svećenik, koji po nesreći služi Misu, a da nije u stanju milosti! Kakva nakaza!... Ne, nije moguće shvatiti toliku zloću! Čovjek mora biti divljak i bez srca da dotle dođe!... (molio je uvečer, prije nego legne, sedam Slava Ocu kao naknadu za uvrjede što ih Tijelu Spasiteljevu nanose nedostojni svećenici; ustanovio je i Sv. Mise u tu istu nakanu).
(O Ispovjedima kršćana):
Bože moj, koliko li svetogrđa! Ah, kad bi na trideset odrješenja barem jedno bilo valjano, kako bi se svijet brzo obratio!
O sebi
Ja sam blanja u Božjim rukama.. Pa da je bio našao svećenika većeg neznalicu, više nedostojnog od mene, bio bi ga postavio na moje mjesto, da pokaže veličinu svoga milosrđa.
Dobri Bog, kome nitko nije potreban, služi se sa mnom za svoje veliko djelo, premda sam svećenik neznalica. Da je bio imao pri ruci nekog drugog svećenika koji bi bio imao više pobuda da se više ponizuje od mene, bio bi ga uzeo, i preko njega učinio sto puta više dobra.
Jednom sam primio pismo kojim me proglasuju svecem, a istovremeno sam primio jedno drugo gdje me napadaju. Da sam dobio samo prvo bio bih se uzoholio, a drugo bi me bacilo u očaj. Nije potrebno osvrtati se ni na jedno ni na drugo. Ono jesi kakav si u Božjim očima.
Kada bih već jednom nogom bio u nebu, pa bi mi se bilo reklo da se vratim na posao spasenja jednog grješnika, rado bih se povratio. A i kad bi bilo potrebno za to ostati do svršetka svijeta, ustajati u ponoć i trpjeti kao što trpim, prihvatio bih sa svim srcem.
Mislio sam da ću dočekati čas kada će me nasilno otjerati iz Arsa i kada će me Monsinjor udariti zabranom vršenja bogoslužja, pa ću otići i završiti svoje dane u zatvoru... ali vidim da ne zaslužujem tu milost!... Nikada nisam tako bio sretan kao u časovima kada su me progonili, klevetali. Bog me je punio utjehom; Bog mi je sve davao što sam molio.
(Na prijekor kojega susjednog župnika o njegovoj nesposobnosti, odgovorio bi):
Barem ne obmanjujem sve. Ima netko tko me postavlja na moje mjesto i ocjenjuje me po mojoj stvarnoj vrijednosti. Kako sam dužan zahvaliti! Naime, oni mi pomažu da se upoznam!
(Svećenik Borjon ga je kritizirao zbog neznanja; napisao mu je pismo: 'Gospodine župniče, kada se vrlo malo znade teologiju kao što je slučaj s Vama, ne bi se smjelo nikada unići u ispovjedaonicu'; odgovor arškog župnika je glasio):
Moj predragi i vrlo cijenjeni subrate, imam mnogo razloga da Vas ljubim! Vi ste jedini koji me je dobro upoznao. Uviđam da ste vrlo dobar i vrlo ljubazan da se zanimate za moju osobu, pomozite mi da postignem milost što je dugo molim, kako bih, poslije smjene s mjesta što ga, zbog svog neznanja, nisam u stanju držati, mogao otići u nekakvi kutić i oplakivati svoj bijedni život'...
(Jednom župniku, koji mu se potužio da je sve učinio da se njegovi župljani obrate, ali sve uzalud):
Jeste li, kako kažete, baš sve učinili? Jeste li postili? Jeste li na tvrdu ležali? Jeste li i po noći u crkvi, pred Oltarom klečali i molili Isusa da se obrate Vaši župljani?... Ima zlih duhova, koji se ne mogu drukčije otjerati nego postom i molitvom!
(Onima koji su mu, u početku njegove službe, prigovarali zašto u propovijedi, koja je trajala oko jedan sat, tako snažno i s uvjerenjem govori, odnosno 'viče', odgovorio bi):
Dok propovijedam, trebam tako postupati zbog gluhih i ostalih osoba koje spavaju, ali kad molim, imam načina kako postupam s dobrim Bogom, a dobri Bog nije gluh... Vi ih vidite... mašu glavom s jedne strane na drugu, pitaju svog susjeda koliko je sati; drugi zijevaju i rastežu se, okreću listiće svog molitvenika kao da bi htjeli pronaći da li se tiskar u nečemu prevario; drugi, vi ih vidite kako spavaju kao na najboljem krevetu... i konačno oni, kojima Riječ Božja, koja je obratila mnoštvo grješnika, uznemiruje njiihovo srce: prisiljeni su izaći, kako oni kažu, da udahnu malo zraka...
- Bože moj, udijeli obraćenje mojoj župi; ja sam spreman podnositi sve što god Ti hoćeš za vrijeme čitavog moga života..., samo da se obrate.