Seminari Duhovne obnove Seminar p. Jamesa Manjackala M.S.F.S.
SUSRETNI ŽIVOGA BOGA U EUHARISTIJI Ovdje pogledajte web stranice p. Jamesa Manjackala
Ovdje pogledajte galeriju slika sa seminara p. Jamesa prvog dana Prijave:  Prijave su moguće usmeno na telefon 098 133 60 85, pismeno - poštom ili faksom (+ /051/ 256 862), a samo iznimno e-mailom (zupa.sv.matej.viskovo@ri.t-com.hr ) zaključno do 20. rujna 2005. god. Prema prethodnom dogovoru, doprinos za Seminar (cijenu ulaznice) treba uplatiti na žiro-račun Župe ili platiti pouzećem. U slučaju uplate na žiro-račun, nakon što primimo izvještaj o izvršenoj uplati, ulaznice šaljemo poštom (poštarinu plaća naručitelj pouzećem). Ako iznos za rezervirane ulaznice ne bude uplaćen na žiro-račun Župe četiri tjedna nakon rezervacije, rezervacija će biti automatski poništena. Doprinos za Seminar (cijena ulaznica) za cijeli Seminar iznosi 70 kn po osobi; inače, 10 kn po osobi za pola dana, po izboru. Tijek Seminara: srijeda popodne od 17 do 21 h, četvrtak-petak-subota dopodne od 10 do 12 i popodne od 17 do 21 h. Vaše uplate za ulaznice možete izvršiti na žiro račun broj: Broj deviznog računa Župe sv. Mateja ap., 51216 Viškovo 30, na koji se može izvršiti uplata iz inozemstva, glasi: 70300000-1764080 SWIFT: ESBCHR22 Ulaznice su dostupne od 15. travnja 2005. Sudionici Seminara iz Rijeke i bliže okolice svoje ulaznice mogu kupiti ili preuzeti svakoga petka od 16 do 17 h u Župnome uredu na Viškovu 30 (od 15. travnja do 01. rujna 2005. godine) te nedjeljom iza svake Svete Mise. U slučaju da jedan ili više prijavljenih sudionika iz bilo kojeg razloga ne mogu sudjelovati na Seminaru, povrat novca nije moguć, jer inicijator mora platiti pripadne troškove održavanja Seminara. U slučaju da se Seminar ne može održati zbog više sile ili izostanka p. Jamesa, inicijator ne preuzima odgovornost za putne troškove sudionika, niti za rezervirane smještajne kapacitete i sl. U tom slučaju, povrat novca je moguć svakome, uz predočenje uplatnice, ali ne poštom. Inicijator u svakom slučaju preuzima odgovornost za troškove tiskanja ulaznica. Sudionici koji će doći bez prijave na dane Seminara, moći će kupiti ulaznice na dane održavanja Seminara (blagajna na ulazu na Stadion, od 8 do 20 h). Iz organizacionih razloga preporučujemo da se ulaznice rezerviraju ranije na gore opisani način. Naglašavamo da inicijator, redari, dio referenata, prevoditelja, članovi glazbenih sastava mladih..., svoj rad ne naplaćuju. Svi su oni volonteri, no moguće im je dati malu novčanu nagradu (putni troškovi). Ako se uspiju pokriti nužni troškovi Seminara, eventualni višak novčanih sredstava, kao i sva milostinja zadnjeg dana Seminara, bit će predana p. Jamesu za njegove putne troškove i za njegovu evangelizaciju, kao što je to slučaj i na svim drugim seminarima. Cilj Seminara je produbljenje vjere po navještaju Radosne vijesti, obraćenje i obnova u Duhu Svetom. Molitva pape Ivana XXIII. za nove Duhove, za 'novu evangelizaciju' Crkve i svijeta, aktuelnija je nego ikada ranije. Potrebno nam je i danas osjetiti to silovito djelovanje Duha Svetoga. Biografija patra Jamesa Manjackala  Fr. James Manjackal rođen je 18. travnja 1946. u Cheruvally-u, Kottayam, Kerala u Južnoj Indiji. Za svećenika Kongregacije Misionara sv. Franje Saleškog (M.S.F.S.), južnozapadne provincije Indije, zaređen je 23. travnja 1973. godine. Poduzima mnoga evangelizacijska putovanja širom svijeta; u više od 60 zemalja na svim kontinentima drži duhovne obnove. U Hrvatskoj je bio već u više navrata. Kada smo ga pozvali ponovo u Hrvatsku, ovaj put u Viškovo, njegov odgovor ovdašnjem župniku bijaše: Čitajući Vaš poziv, teku mi suze radosnice. Vi i ne znate, dragi oče, koliko ja volim Hrvatsku... U Viškovo se može doći prijevozom: - iz smjera Zagreba: autoput Zagreb-Rijeka, iza trećeg tunela na auto-cesti iznad Rijeke pa preko Škurinja ili starom cestom Zagreb-Rijeka: Čavle-Svilno-Drenova-Saršoni-Viškovo - iz smjera Italije i Slovenije: granični prijelaz Rupe-Matulji-Kastav-Viškovo ili smjer Klana-Viškovo - iz smjera Kastva prema Viškovu - iz smjera Rijeke: gradski autobusi br. 19, 20 i 21 (stajališta na Delti ili kod Željezničkog kolodvora za smjer Viškovo). Stadion NK Halubjan: središte Viškova kod Općine i škole, zatim skretanje za Kastav, produžiti 500 m. Kako u Viškovo? Kliknite ovdje za kartu dolaska. Parkiranje automobila i autobusa: samo na mjestima određenim prometnom signalizacijom ili od strane Prometne policije, potom pješice. Stadiona mogu se kupiti i papirnate stolice za sjedenje po popularnim cijenama. Nikakva neovlaštena prodaja (bez dozvole) nije dopuštena. Molimo hodočasnike da ne kupuju bilo što na ilegalnim mjestima (koja nemaju izvješenu ovjerenu oznaku ili dopuštenje nadležnog organa ili Župnog ureda). Upozoravamo na oprez za osobne stvari! Ne uzimajte nikakve sumnjive materijale sekta! Za sve dodatne informacije, obratite se označenim redarima, a u slučaju potrebe, dežurnoj medicinskoj službi. Mogućnosti noćenja: Rezervacije se ne vrše u ovome Župnom uredu. Postoje neograničene mogućnosti smještaja te je najbolje stupiti u kontakt neposredno sa ponuđačima i agencijama koje nude privatni smještaj u Opatiji, Lovranu, Iki, Ičićima, Kostreni, Rijeci... Za privatno ugovorene aranžmane, inicijator ne snosi nikakve obaveze ni odgovornosti. Za one koji žele besplatni smještaj na području Župe, potrebno je ponijeti vreće za spavanje. Noćenje će im biti osigurano u šatorima i u većim zatvorenim prostorima na području Općine. Samo za određeni broj hodočasnika možemo osigurati smještaj u obiteljima (prednost imaju invalidi). Kontakt telefon za obavijesti i rezervacije smještaja u Župi isključivo na broj: 091 891 77 55 (gđa Marija). Mjesta u župi ima Javite se! Za sada u samom Viškovu ne postoji mogućnost hotelskog smještaja, a za sve upite o privatnom smještaju (postelje u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama od 130 kn, te u apartmanima dvokrevetnim i četverokrevetnim od 160 kn na području Kostrene) možete se obratiti neposredno Turističkoj agenciji Štok Travel, Viškovo 11: tel: ++385 (51) 256 045 fax: ++ 385 (51) 256 051 E-mail: stok.travel@ri.t-com.hr Tijek / Sadržaj klanjanje, hvala, slavljenje, navještaj Riječi Božje, osobna molitva, krunica Sveta Misa, Sakrament Pomirenja molitve za ozdravljenja i oslobođenja, molitve za novo izlijevanje Duha Svetoga. Glazbena animacija: VIS Duga - župni zbor mladih, Danijela Sisgoreo-Morsan (Da te samo dotaknem... i dr.) te profesionalna operna pjevačica u HNK Ivana pl. Zajca sa Viškova Milica Marelja.... Mogućnosti i uvjeti doniranja ('sponzoriranja') P. James je najpoznatija i vodeća karizmatska osoba u svijetu; vodi seminare po svim zemljama svijeta. Tom prilikom očekujemo velik odaziv ljudi iz čitave Hrvatske, Italije, Slovenije i drugih zemalja. Tom prilikom očekujemo velik odaziv ljudi iz čitave Hrvatske, Italije, Slovenije i drugih zemalja, 30.000 sudionika ukupno, a samo u petak i subotu preko 10.000 sudionika. O ovom Seminaru u Viškovu već je upoznat svijet na web-stranici p. Jamesa 'Father James Manjackal' koju čitaju milijuni ljudi diljem svijeta. Ovo je velik doprinos promociji naše zemlje te posebno Viškova i Rijeke u svijetu, ravnopravno sa najpoznatijim mjestima na svim kontinentima na kojima p. James održava seminare u 2005.-oj godini, te ne moramo posebno naglašavati što to znači za privredu i turizam Primorsko-goranske županije i šire. Seminar će pratiti sva sredstva javnog obaviještavanja (TV, radio, novine…, a snimat će se i video-kazete, CD…). Osim toga, tekstovi i slike sa tog Seminara bit će dostupne i kasnije (kroz više godina) na navedenim web-stranicama p. Jamesa i župnim web-stranicama (koje će redovito obavještavati o ugovorenim donacijama). Time se ukazuje prilika sponzorima da se njihovo ime za relativno malen iznos prenese svijetom i promovira u izvjesnom kontinuitetu. Donacije se primaju u vidu sponzorstva: - genaralni sponzor - zlatni sponzori - sponzori. Koliko je ovom Župnom uredu poznato, ova donacija spada u izdatke na koje se ne plaća porez na dohodak te se za tu vrijednost (u novcu ili naravi) smanjuje osnovica za porez na dohodak, odnosno ovo darovanje u novcu doznačeno na žiro-račun, porezno je priznati rashod poreznog razdoblja, tj. ne podliježe oporezivanju, temeljem čl. 9. st. 7. 'Zakona o porezu na dohodak' (NN 127/00.) i čl. 5. st. 15. 'Zakona o porezu na dobit' (NN 127/00.). Za sve detaljnije obavijesti, potencijalni donator se može obratiti neposredno ovom Župnom uredu (pismeno ili na telefon/fax:/051/ 256 862). Information about Seminar Father James' Seminar "Meet the Living Lord in The Eucharist" will be held in Viskovo, near city of Rijeka, Croatia, from September 28th to October 1st 2005 (Wednesday to Saturday). It will take place on local football stadium "Halubjan". Ticket for whole Seminar costs 70kn (10€) for 1 person. You can also pay 10 kn (1,50 €) for half of day. Payments can be made on our parish's (Parish of St. Matthew the apostle, Viskovo 30, HR - 51216 VISKOVO) foreign exchange account: 70300000-1764080 SWIFT: ESBCHR22 You will also be able to buy tickets here in Viskovo, during the Seminar. Course of Seminar: Wednesday afternoon, Thursday-Friday-Saturday morning and afternoon. Accommodation: the best way is to get in direct contact with people or agencies who are offering accommodation in Opatija, Lovran, Ika, Icici, Kostrena, Rijeka... We are hoping to notify you on this place of hotels in city of Rijeka who are willing to offer cheaper accommodation during the Seminar. You can get information in English on this phone number: ++385 98 1336 085. SUSRETNI ŽIVOGA BOGA U EUHARISTIJI I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta (Mt 28,20). Euharistija je izvor i vrhunac cijeloga kršćanskog života (II. Vatikanski koncil, Lumen gentium,11) Veliko blagovalište na katu(u Cenakulumu u Jeruzalem) bijaše mjesto gdje je ovaj Presveti Sakrament slavljen. Tu je Krist uzeo kruh, razlomio ga i dao apostolima rekavši: 'Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje' (usp. Mt 26,26; Lk 22,19; 1 Kor 11,24). Potom je uzeo kalež s vinom te im rekao: 'Uzmite i pijte iz njega svi! Ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza, koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha' (usp. Mk 14,24; Lk 22,20; 1 Kor 11,25). Zahvalan sam Gospodinu Isusu što mi je, slušajući njegovu zapovijed: 'Ovo činite meni na spomen' (Lk 22,19), dopustio na istome mjestu ponoviti riječi koje je On izgovorio prije dvije tisuće godina (Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia, Uvod, 2.). On (služitelj Euharistije) je onaj koji, zahvaljujući ovlasti koju mu dariva svećeničko ređenjue, vrši čin posvećenja. On je onaj koji, ovlašću koja mu dolazi od Krista iz Cenakuluma, izgovara: 'Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje… Ovo je kalež moje krvi koja se za vas prolijeva…' Svećenik izgovara ove riječi ili radije svoja usta i svoj glas stavlja na raspolaganje Onomu koji ih je izgovorio u Cenakulumu i koji je htio da ih u svakom naraštaju u Crkvi ponavljaju oni koji ministerijalno sudjeluju u njegovu svećeništvu (ibid.,5.). Svakodnevno klanjanje pred Presvetim Sakramentom postaje neiscrpiv izvor svetosti (ibid.,10.). Ugodno se zadržati s Njim te, poput ljubljenog učenikanaslonivši glavu na njegove grudi, biti dodirnuti neizmjernom ljubavljunjegova srca. Ako se kršćanstvo u naše vrijeme mora razlikovati nadasve po 'umijeću molitve', kako ne osjetiti obnovljenu potrebu provesti duže vrijeme u duhovnom razgovoru, u tihu klanjanju, u stavu ljubavi pred Kristomprisutnim u Presvetom Sakramentu? KOLIKO SAM PUTA, DRAGA MOJA BRAĆO I SESTRE, OVO ISKUSIO I DOBIO SNAGU, UTJEHU I POMOĆ! (ibid.,25.) Euharistija je prevelik dar da bi podnosila dvosmislenost i obezvrjeđivanje (ibid.). Po zajedništvu s njegovim tijelom i krvlju Isus nam priopćava i svoga Duha. Piše sv. Efrem: 'Nazvao je kruh svojim tijelom živim, ispunio ga je samim sobom i svojim Duhom… I onaj tko ga blaguje s vjerom, blaguje Oganj i Duha… Uzmite i jedite od ovoga svi te s njime blagujte Duha Svetoga. Doista je to moje tijelo i onaj tko ga blaguje živjet će uvijeke (Homilija IV za Vel. tjedan). Crkva prosi ovaj božanski Dar, korijen svakoga drugog dara, u euharistijskoj epiklezi… Okrijepi nas Tijelom i Krvlju Sina svoga, ispuni njegovim Svetim Duhom te u Kristu budemo jedno tijelo i jedan duh. Darom svoga tijela i svoje krvi Krist uvećava u nama dar svoga Duha, izlivena već u krštenju i kao 'pečata' darovana u sakramentu potvrde (ibid.,17.). Nedostojnost kršćanske zajednice sudjelovanja na Večeri Gospodnjoj ukoliko se događa u kontekstu podjela i ravnodušnosti prema siromasima: 'Želiš li častiti Kristovo tijelo? Ne iskazuj mu čast ovdje u hramu tkaninama od svile, kako bi ga zatim zanemario vani, gdje trpi hladnoću i golotinju. Onaj koji je rekao: 'Ovo je moje tijelo', isti je onaj koji je rekao: 'Vidjeli ste me gladna i ne nahraniste me', i 'Sve što učiniste jednome od moje najmanje braće meni učiniste' (…). Što koristi ako je euharistijski stol prepun kaleža od zlata, kad on umire od gladi? Započni hraniti njega gladna, potom ćeš onim što ti preostane moći i oltar ukrasiti (Sv. Ivan Zlatousti, Homilije na Matejevo Evanđelje 50,3-4, ibid., n.34.; usp. 1 Kor 11,17-22.27-34). Nijedna se kršćanska zajednica ne može izgrađivati ako nema svoj korijen i stožer u svetkovanju Presvete Euharistije (Presbyterorum ordinis,6.). U Euharistiji imamo Isusa, imamo njegovu otkupiteljsku žrtvu, imamo njegovo uskrsnuće, imamo dar Duha Svetoga, imamo klanjanje, poslušnost i ljubav prema Ocu. Ako bismo zanemarili Euharistiju, kako bismo mogli naći lijeka našoj nedostatnosti? (Ivan Pavao II, Ecclesia de Eucharistia, 60.). Riječ župnika I ovim putom zahvaljujemo našemu riječkom nadbiskupu, mons. dr. Ivanu Devčiću, koji nam je hrabro, kao i uvijek, uvažavajući vidljive plodove Duha nove evangelizacije (Duha ne trnite...), dopustio održavanje ovog Seminara. Priznajemo da ne bismo mogli pozvati p. Jamesa ukoliko bi se nova evangelizacija u našoj Župi svela samo na organiziranje masovnih seminara; no budući da se u našoj župnoj zajednici temeljito i redovito nastoje provoditi mnoge aktivnosti evangelizacije primjerene trećem tisućljeću (kairos u kronosu), a znamo da samo tradicionalne i 'ex chatedra'-lne metode i saznanja, bez 'umijeća molitve' i Duha Svetoga, u današnje doba više nisu privlačne, osobito mladim naraštajima - smatrali smo da kao 'šlag-wort' na naš pastoralni rad, imamo puno moralno pravo pozvati i patra Jamesa da nam u tome 'superstrukturalno' pomogne... Smatramo da u Župi treba poduzeti sve, ama baš sve moguće, da se ona duhovno probudi i tu nema cijene koju bismo se bojali platiti, jer duhovne vrijednosti nemaju cijene... I zato se, upravo doslovno, ne bojimo nikakvih sumnjičavosti i omalovažavanja, ni kritika ni napada, ni apriornih ni aposteriornih, ni u crkvenim ni u izvancrkvenim krugovima, na ovaj blagoslovljeni Seminar... Nadamo se da će živi i radosni način življenja i naviještanja Radosne vijesti kako to čini p. James, ostaviti duboke tragove u sredini i s(a)vijesti ovog Božjeg naroda u hodu... Ipak, sam smisao održavanja seminara duhovne obnove stavlja se u Hrvatskoj pod veliki znak pitanja. Nedugo smo bili svjedoci strašnih kampanja protiv njihove opravdanosti u Hrvatskoj. 'Često tu ima znakova devijacija baziranih isključivo na sentimentalnosti i psihološkoj manipulaciji, trčanja za izvanjskim čudesima bez korjenitih nutarnjih obraćenja osobe. To je jedna nezdrava religioznost bez dokazane kvalitete evanđeoske autentičnosti. Najbolje je ustrajati na prokušanim pastoralnim metodama kao najboljoj zaštiti protiv agresije i slijepe konkurencije pentekostalnih i drugih novoreligijskih utjecaja u našoj Crkvi.' Ali - trebalo bi ići dalje od takvih liminarnih tvrdnji. Inače postoji opasnost da se ostane na polaznoj hipotezi. Kako se, naime, unutar zdravog ekvilibriranja ili zajedništva, različite duhovne opcije novih religioznih pokreta u Katoličkoj Crkvi mogu konkretno uravnotežiti - eto što bi trebalo teološki misliti. Može se, također, pitati, do koje točke postoji zdrava duhovnost i od koje kritične točke počinje ona nezdrava, tj. od koje točke počinje pluralizam duhovnih putova u izgradnji crkvenog zajedništva i jedinstva kao autentičnog bogatstva Crkve… Ovako stječemo dojam kritizerskog izraza neshvaćanja duhovnih pokreta, izraza koji se popeo već iznad smisla i granice dobrog ukusa. Kao da s vodom iz korita želimo izbaciti i dijete. Najgore bi bilo ustrajati na kazuistici dopuštenog i zabranjenog. 'Dopušteno' - taj veliki legalistički i formalistički kriterij proklamatora rabinskih doskočica, službenih danonoćnih čuvara ortodoksije i ortoprakse, stražara nad svim devijacijama, kad je jedina održiva referenca još samo 'propis' uzet sam za sebe! Po nama, dobro je da neka druga 'praksa', različita od 'naše', uznemiruje naš komoditet i ustajalost, da se tradicionalne pastoralno-duhovne trase osjećaju ugroženima nekim drugim stilom koji dovodi u pitanje vrijednosne strukture 'naše' metode - za nas je to znak vremena kada bi trebao početi govor o harmoničnoj koegzistenciji polivalentnih izražaja duhovnosti i respektabilnog pluralizma življenja različitih duhovnih tendencija. Inzistiranje na suprotnom, na isključivom apriornom odbacivanju, znak je da je smisao čovjeka i Boga izgubljen: nema više tolerancije, međusobnog obogaćivanja i konstruktivnog obostranog propitkivanja. Naučiteljica Crkve, sv. Mala Terezija, navodi: Ako u kući Oca nebeskoga ima mnogo stanova, onda ima i mnogo putova da se tamo stigne. Ali samo su jedna vrata - Isus kaže: JA SAM vrata (Iv 10,9). Pitam se: nismo li i mi često kao oni kojima doktrinalna čistoća zabetonira u nama čistu savjest i našu dobru pravednost - da bismo osuđivali druge? Nismo li i mi, često, branitelji vjere koji su pod apologetskom krinkom postali njeni žandari? Nismo li i mi eksperti u materiji, koji 'znaju sve', ali koji uopće nisu tolerantni, koji ne poznaju mnogo zahtjeve Božje? Smiješno je tvrditi za svećenika, koji je po naravi svoga poslanja upućen naviještati Evanđelje po svem svijetu, koji je obišao gotovo sve zemlje Indije i svijeta, osnovao 90-ak karizmatskih središta u Indiji… - da 'ostane evangelizirati u Indiji', jer tamo živi tek 2 % katolika… Sjećam se, ne tako davno, slično je govorila jedna manjina afričkih svećenika nama misionarima iz Europe... Čemu onda govoriti o katolicitetu kao bitnoj oznaci sveopće Crkve i pozivati se na svijest o univerzalnosti Kristova poslanja: Idite u sav svijet… Bio bi loš znak za Crkvu ako bi se zatvorila u regionalističke okvire samodostatnosti… Istina je da Karizmatski pokret, kojem pripada i p. James, okuplja upravo one radi kojih je Isus primarno došao - što ne bi trebalo nikoga posebno 'sablazniti'. Kršćani nisu zatvorena skupina koja bi isključivala druge: nisu ni fundamentalisti ni isključivi radikalci. Otvoreni su svima - a konačan sud o ljudima prepuštaju Onome koji nas uzljubi tako da je poslao svoga Sina jedinorođenca… On ima apsolutnu inicijativu izbora članova zajednice koja će se u Kristu okupljati… To je sloboda Duha Svetoga. On nas nadilazi, štoviše, znamo da nije pridržan samo krštenicima. Bog nije pristran. Pa zar čovjek u potrebi mora odlaziti u neku pentekostalnu vjersku grupaciju … kao da mi katolici nemamo Isusa koji naviješta Radosnu vijest dulje od, naprimjer, na pet do sedam minuta skraćene nedjeljne propovijedi, Isusa koji ozdravlja a ne ostaje samo na nivou dijagnoze, moraliziranja i obećanja demagoške terapije, Isusa koji svojom Krvlju oslobađa od svakoga zla, oprašta svaki grijeh, ljubi svakoga čovjeka, Isusa koga ljubav tjera da čini, i danas kao i onda dok je hodao ovom Zemljom, mnoga znakovna čudesa… Izbacimo iz Evanđelja takvog Isusa, Isusa bez čudesa, Isusa bez Galileje - koju ćemo to onda Radosnu vijest naviještati današnjem izranjenom čovjeku…? Ne bi li se tek onda pokazao istinitim sindrom 'pneumatološkog deficita' od kojega pati naša jednostrana zapadna ekleziologija, duhovnost i pastoralna praksa? Mi pastoralni djelatnici - koji nemamo apriorne predrasude, koji ne želimo trniti Duha, koji na katoličkim seminarima nismo sudjelovali 'rabinskim' povećalom, jer smo tražili odjeke novoevangelizacijskog navještaja vjere ispovijedanjem 'tuđih' vjernika i po osam sati dnevno, što je bilo dvostruko premalo - znamo jako dobro koje je ogromne plodove u ovim ljudima učinio 'seminarski' navještaj vjere i kako sudionici ovih seminara žele dosljedno živjeti Evanđelje…! A to, što takvi ljudi imaju i problema zbog kojih traže pomoć na seminarima - problem je možda više u nama i u našoj župnoj pastoralnoj praksi; pojava nas upućuje našoj savjesti gdje se svaki pastoralni djelatnik treba zapitati zaštonjegovi vjernici to čine… Svi proklamiramo respekt različitosti crkveno priznatih pokreta (župna zajednica = communitas communitatum, ali in pluribus), gdje svaki vjernik ima mogućnost izbora prema različitosti dara koji mu je dan (ako na jelovniku imamo samo juhu, ne možemo govoriti o mogućnosti izbora). Svi zastupamo slobodni protok vrijednosti ponuđenih svima, gdje jedna metoda ili vrijednost nije smisao drugima i gdje bi se 'tradicionalisti' i 'Drugi' konfrontirali u obogaćujućoj istini. Svi prihvaćamo inzistiranje na vlastitosti duhovnog identiteta svakog pokreta i dijaloškoj koegzistenciji svih pokreta, u jedinstvenoj ovisnosti o Kristu, naglašavajući da identitet nije stvarnost zatvorena u svoj fiksizam i zaštitni elitizam, već dopušta svakoj grupi da bude priznata u svojoj originalnosti i prihvaćena od drugih kao različita. Svi inzistiramo na dijalogu kao jednoj od bitnih oznaka našeg poslanja u Crkvi, imajući u vidu da tamo gdje postoji slobodni protok vrijednosti, duhovna dobra čine dio zajedničke baštine, što vodi obogaćivanju cjeline župne zajednice. Svi želimo izbjeći fenomen standardizacije ukusa i uniformizacije stilova života, jer inače ne bismo bili daleko od religioznog fundamentalizma i ekskluzivizma - što je protivno Evanđelju. Svi govorimo da je uvjet napretka župne zajednice u nastojanju da svaki pokret čuva svoj evanđeoski identitet opirući se asimilaciji drugih pokreta, ali ne na štetu komunikacije s njima, što omogućuje dinamiku napetosti nezamjenjivu za 'čišćenje' svakog pokreta. Svi budno pazimo da isključivo potraživanje identiteta pokreta i ekskluzivizma njegovih vrijednosti ne bi doveli do rizika njegove izolacije, osiromašenja i osude na regresiju, a na drugoj strani narušili jednodušnost župnog zajedništva. Svi naglašavamo nužnost konfrontacije sa evanđeoskim zahtjevom i idealom, jer je svaki pokret sastavljen od vjernosti Evanđelju i istovremeno od nade i rasta. Naviještamo Evanđelje koje izbjegava opasnosti da bude rekuperirano u ograničenom kontekstu jedne ponude te kao takvo ne bi zvučalo više kao poziv na obraćenje; tim više jer Evanđelje ima snagu suditi i mijenjati svaku vrijednost. Jednom riječju, dolazimo do stava otvorenosti i snošljivosti, što stvara novi tip odnosa između partnera koji se slažu da su karizme različite, ali ne želimo ništa manje nego slijediti opće dobro. Slažemo se da pokreti primaju Evanđelje i nude cijeloj Crkvi u razmjenu specifične aspekte njegova bogatstva kao svoje najbolje vrijednosti i dobra. Posebno zahtijevamo da pokreti ujedinjuju jedinstvo i različitost u Crkvi. Jedinstvo ne želimo miješati s uniformizmom. Znamo da tek u odnosu s drugima može se otkriti vlastita originalnost i vlastito bogatstvo. Suglasni smo u tome da vodeći princip svakog napora ostaje rast jedinstva opće Crkve. Javnosti, dakle, svjedočimo da je naš osnovni pastoralno-orijentacioni princip uvijek poticanje respekta različitih duhovno-religioznih entiteta u župnoj zajednici, slobodni protok duhovnih dobara, razumijevanje drugih, otvorenost Evanđelju, jer, u suprotnom, darovi koji su dani od istog Duha za izgradnju Tijela Kristova, postali bi izvorom dijeljenja i razdvajanja, te bi i Krist tako bio razdijeljen (usp. 1 Kor 1,13). Zalažemo se za suvremeni koncilski koncept uloge i mjesta pokreta u župnoj zajednici, gdje se ne radi o nekoj demokraciji pokreta u ravnodušnoj jednakosti, niti o nekoj hijerarhiji pokreta uzdižući jedan na rang apsolutne vrijednosti, niti u promatranju cjeline polazeći od perspektive koja isključuje druge kao 'ilegitimne'; klonimo se negiranja prava na različitost, ne trpimo supremaciju jedne duhovne doktrine zatvorene u samu sebe kao ni religiozni integrizam koji bi tendirao da nametne svoje zakone i institucije, svoj duhovni sistem vrijednosti, jezik i stil života i sl. Duh puše odakle hoće, ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide… Pa gdje je onda problem?! . . . Kada promatramo Isusovu 'zajednicu', bivamo impresionirani njenim heterogenim i miješanim karakterom. Bijaše sastavljena od nositelja različitih političkih i vjerskih tendencija (farizeja, pismoznanaca, zelota…). Krist je naviještao Kraljevstvo koje nadvisuje svaki partikularizam i ekskluzivizam. Sve ih je pozivao na radikalno obraćenje. Jedan takav pluralizam označava božanski rad u toj zajednici, koji nije destrukcija različitosti, već zajedništvo vjere u ljubavi po Njegovoj Riječi. Držimo da i danas Isusov model, uz debate između Petra, Jakova i Pavla, odgovara današnjim potrebama vremena i samoj naravi Crkve. Kršćani treba da poštuju svoju različitost i iz toga izvući korist, znajući da je svaka karizma bez ljubavi bezvrijedna (1 Kor 13) i da 'karizma' znači kršćanski poziv na služenje i navješćivanje nepromjenjive Božje riječi. Svaka evangelizacija stavlja čovjeka pred tajnu Krista umrlog i uskrslog. Obraćenje, radikalni prekid je neizbježan, 'sablazan…ludost'. Evangelizacijski dinamizam ostvaruje se samo u susretu s Isusom Kristom. On je jedini posrednik po kojemu nam dolazi Kraljevstvo Božje. I tako dolazimo do konsekventnog stava: ne moramo biti članovi nijednog pokreta, jer najbolje vrijednosti svakog od njih jesu i naše. p. Ivan MSC Koja je korist za župu i vjernike od organiziranja (masovno posjećenih) seminara?
|
početna stranica