Sakramenti

 

ISPOVIJED
'Najčešća pitanja o Ispovijedi'

SAKRAMENT
BOLESNIČKOG POMAZANJA

KRŠTENJE

 

ISPOVIJED

ISPIT I ODGOJ SAVJESTI (pomoć za životnu Ispovijed)

'Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama' (1 Iv 1,8). 'O, koliki su propali zbog manjkave Ispovijedi' - sv. Terezija Avilska, naučiteljica Crkve.

ZADNJA ISPOVIJED: Zataja ili zaborav kojeg teškog grijeha? Ispravljeno zlo počinjeno bližnjemu? Ispovijed iz običaja, bez obraćenja, kajanja, odricanja od svakoga pa i najmanjega grijeha, bez potpunog opredjeljenja za Krista i život u njegovoj ljubavi i milosti? Izvršena pokora?

1. Praznovjerje, okultizam i magija (idolopoklonstvo /je li mi Bog na prvom mjestu u životu ili imam neke druge 'bogove': novac, materijalno bogatstvo, karijera, ugled, vlast, čast, tijelo i tjelesnost, odjeća i vanjski izgled, športaši i sl., computor, internet, automobil.../; tumačenje snova-znakova-brojeva, vjerovanje zvijezdama /astrologija/-horoskop, gatanje u šalicu-dlan /hiromantija/-karte /osobito tarot karte/-kristale, pomoću vode-vatre...; mentalna kontrola /hipnoza/; spiritizam /aktivno sudjelovanje ili samo pasivno prisustvovanje seansama/; bavljenje magijskim praksama /bilo crnom bilo 'bijelom' magijom/: utjecanje nadriiscjeliteljima, bioenergetičarima, radioestezistima, kiropraktičarima, vidovnjacima, čarobnjacima, vračarima i drugim osobama koje se bave i prakticiraju okultizam ili magiju /bacaju ili 'skidaju' uroke.../ - koliko puta?; crtanje, nošenje ili držanje /postavljanje/ praznovjernih predmeta (talisman = 'donosi' sreću, uspjeh; amulet = 'štiti' od nesreće, zla, bolesti...; hamajlija = čarobni zapis, uročice; 'donosi' sreću, uspjeh /potkove, likovi poganskih božanstava, zodiakalni znakovi, djeteline sa četiri lista, slonići, privjesci od koralja, kljova, crnih ručica.../ ili okultnih znakova ili simbola /pentagram, heksagram, Neronov križ, '666', izokrenuti križ/; čitanje praznovjernih magijsko-okultnih knjiga i časopisa) - Kult Sotone (sotonizam).
- Vjera: zataja, stid, sumnje, površnost - Protuvjerska društva, sekte, nekršćanski pokreti i prakse: članstvo, podupiranje ili biti istomišljenik (masoni /slobodnozidarske lože/, tečajevi transcendentalne meditacije, zen-meditacije, yoge, reikia, metode za samoostvarenje...; sotonske sekte, New Age, Hari-krišna, Sai Baba i slični istočnjački pokreti, Jehovini svjedoci, mormoni, pentekostalci...) - Potpuno napuštanje vjerske prakse, kršćanskog života - Mržnja, ravnodušnost (mlakost), iskušavanje, mrmljanje… protiv Boga - Napad i pogrđivanje crkvenih službenika, nauke Crkve (o sakramentima, seksualnosti, kontracepciji-pobačaju, rastavi, drogi, eutanaziji, kloniranju, istospolnim 'brakovima'... ili podržavanje takvih stavova) - Molitva - Oholost - Očaj - Zavjet - Svetogrđe (primanje sakramenata u stanju smrtnoga grijeha - otkada?; /npr.: svetogrdna Ispovijed - tko svjesno, svojom voljom zataji ili sakrije neki teški grijeh ili ga samo djelomično prizna, ili ga priznaje ali se ne kaje ili pak ima namjeru i dalje griješiti; svetogrdna Pričest - tko se pričešćuje u stanju smrtnoga grijeha ili ne vjeruje u istinitost Kristove otajstvene prisutnosti u Euharistiji/).

2. Psovka - hula (strašnija od ikojeg drugog grijeha; u Ispovijedi se ne smiju ponavljati psovke /to je novi grijeh, i to u Sakramentu!/ i ne ih imenovati, nego treba reći da li su velike ili male; velike: pogrđivanje Boga, Majke Božje, Crkve, svetaca i svetih stvari /treba navesti broj ili učestalost /dnevno, tjedno, mjesečno ili sveukupno/; ponavljanje tuđih psovki; psovka pred djecom = sablazan - koliko puta?); šutjeti na tuđu tešku psovku - Spominjanje Božjeg Imena uzalud, bez poštovanja, iz navike, kao poštapalicu - Zakletva ili prisega (imenom Božjim?-lažna /koliko puta?/-uzalud?) - Proklinjanje drugih (Imenom Božjim ili bilo koje vrste - koliko puta?; iz loše 'navike' ili 'šale').

3. Nepoštivanje Dana Gospodnjeg: nedolazak na Sv. Misu u nedjelje i druge zapovijedane blagdane (= teški grijeh /ne zaboravi broj!/; zapovijedani blagdani:Božić, Tijelovo, Vel. Gospa, Svi Sveti i sve nedjelje; nijedna Misa u tjednu ne može zamijeniti nedjeljnu Sv. Misu; ako ne idem redovito, već samo kad 'imam vremena', znači li to da imam neke druge 'bogove': zaradu, posao, hoby, vikendicu, društvo, utakmicu; zanemarivanje Sv. Mise za vrijeme praznika, godišnjih odmora, zbog gostiju...?); teški poslovi u Dan Gospodnji (koliko puta?), naređivanje ili obavljanje onih poslova koje inače svakodnevno radim (bez neke velike potrebe ili nužde ljubavi) - Ponašanje u crkvi, zakašnjavanje na Sv. Misu (tko dođe iza Prikazanja ili ode prije Pričesti, nije ispunio svoju vjersku dužnost = teški grijeh!; tko dođe iza Čitanjâ - ne smije na Sv. Pričest!); rastresenost i nedovoljna pažnja na Sv. Misi; dolazak u crkvu neprikladno odjeven; ostajanje izvan ili oko crkve za vrijeme Mise, pušenje i pričanje… - Godišnja Ispovijed i uskrsna Pričest - Post (Čista Srijeda i Veliki Petak: od navršene 18. do započete 60. god. života) - Nemrs (u sve petke: od navršene 14. god. do kraja života; izvan Korizme, može se zamijeniti karitativnim djelima, drugim odricanjem /od pića, pušenja, zabave…/ ili vježbama pobožnosti /molitva, čitanje Sv. Pisma…/) - Obdržavanje euharistijskog posta (jedan sat prije Pričesti ne jesti tvrde hrane /niti žvakati žvakaću gumu!/ i ne piti ništa osim prirodne vode ili lijeka - izuzetak su osobe poodmakle dobi i bolesnici).

4. Djeca: Neposluh i nepoštivanje roditelja, starijih i odgojitelja, vrijeđanje, prijezir, nezahvalnost i grubost - Odnos prema braći (bratska ljubav).
- Zaposleni: uskrata materijalne pomoći roditeljima.
- Roditelji: kršćanski odgoj djece (zajednička molitva; odgađanje krštenja; briga da djeca obavljaju kršćanske dužnosti /Sv. Misa, sakramenti, pouke u vjeri/, da ne idu u zlo društvo, ne izgovaraju nepristojne riječi, ne psuju, čedno se odijevaju; nadzor nad slobodnim vremenom djece /dopuštanje neumjerenih zabava, prate li što im djeca čitaju i gdje sve zalaze.../; razgovor; dobar primjer /sablazan?/) - Podržavanje ili odobrenje zajedničkog stanovanja i života bez vjenčanja svog djeteta - Grub ili popustljiv odgoj (nepravedno ili u srditosti bez mjere kažnjavanje ili prevelika blagost kad pogriješe) - Briga za materijalne i duhovne potrebe djece - Pretjerano izbivanje i zapostavljanje obitelji (zbog posla ili hodanja po kafićima i drugdje...) - Svađe u obitelji, grubost i progon ukućana.
- SVI: Napuštanje roditelja i starijih osoba u starosti i bolesti, samoći ili neimaštini - Neopravdano slanje u staračke domove.

5. Ubojstvo (djelom /grijeh koji u nebo vapi za osvetom, Post 4,10/; mislima, riječima, osobito mržnjom /usp. 1 Iv 3,15/ ili po sablazni /= 'duhovno ubojstvo' - lošim primjerom, stavom, riječima ili propustom navesti drugoga na grijeh: psovku, blud, krađu...- koliko puta?/ - Izlaganje svog ili tuđeg života bez potrebe pogibelji ili smrtnoj opasnosti; uskrata pomoći nekome u opasnosti ili potrebi - Tučnjava - Ozljede - Vožnja (autom, motorom, biciklom: nerazborita smionost i kršenje propisa, pod utjecajem alkohola; pješaci: nepoštivanje prometnih znakova) - Svađa i svadljivost - Nasilje - Grubost, nepopustljivost - Prkos - Srdžba (na osobu, događaj...; bijes) - Izrugivanje, prezir i ponižavanje drugih - Ljubomora - Uvreda - Prijetnja - Ucjena - Željeti drugima smrt ili razna zla (kao i samom sebi: pokušaj ili misli na samoubojstvo) - Odbijanje ili odugovlačenje pomirenja (opraštanje samo ustima, a ne i srcem-uvijek-lako-kako meni oprašta Otac nebeski; nečinjenje 'prvog koraka' pri pomirenju, podržavanje stare mržnje, svađe ili neprijateljstva; zloba, osveta; odlazak na počinak, molitvu prije pomirenja ili na Sv. Pričest /!/ svojevoljno nepomiren) - Škrtost - Samosažaljenje - Nanošenje štete vlastitom ili tuđem zdravlju (pretjerano pušenje, tabletomanija; neumjerenost u jelu /proždrljivost/ i piću/opijanje-koliko puta?, izbjegavanje liječenja od alkoholizma.../; droga /proizvodnja, uporaba /sâm ili s drugima?/, prodaja - koliko puta?/) - Pretjerano gledanje TV-'surfanje' po internetu i sl. - Lijenost (neuredna težnja za počinkom, npr. nerad, nesamostalnost u izrađivanju svojih zadataka; /zlo/uporaba vremena, snage i sposobnosti /talenata/ koje imam od Boga, nerazvijanje plemenitosti i drugih naravnih darova; propuštanje dužnosti /bespotrebno izostajanje iz škole, sa fakulteta ili posla/; nemar /u radu, liječenju…/) - Odnos prema prirodi i okolišu (očuvanje; bacanjem otpada ugrožavao nečije zdravlje i čovjekov okoliš) - Neumjereni nacionalizam; podržavanje predrasuda u pogledu stranaca - Pripadnost stranci čija se programska načela protive kršćanskom moralu, osnovnim pravima osobe ili nauku Evanđelja (koja npr. podržava eutanaziju, legalizaciju droge, pobačaj i kontraceptivna sredstva, istospolne brakove, nepoticanje demografske i socijalne politike... - otkada?).
- Stav prema neprijateljima (nespremnost na činjenje dobra onima koji me mrze, molitvu za one koji me progone, kleveću i zlostavljaju, ne-blagoslivljanje onih koji me proklinju, ne-pozdravljanje /usp. Lk 6,27s., Mt 5,44/; življenje s nekim u trajnoj svađi i neprijateljstvu) - Pobačaj (broj?; jednaki grijeh kod pobačaja imaju i muškarac i žena; izvršio, sudjelovao, nagovarao, pomagao, savjetovao, šutio ili dopustio taj čin = ako je pobačaj izvršen, katolik upada u unaprijed izrečenu kaznu izopćenja); pilula 2. dana i spirala = abortivna sredstva (koliko dugo?; /pobačaji po spirali - prosječno nekoliko puta godišnje!/); drugi kemijski preparati, intrauterinski uređaji i cjepiva, koja djeluju ustvari kao pobačajni u najranijem stadiju razvoja života novoga ljudskog bića (SA SVIM ABORTIVNIM SREDSTVIMA MORA SE PREKINUTI, a spiralu odstraniti - PRIJE ISPOVIJEDI, jer inače ne možeš odlučiti da 'nećeš više griješiti'!) - Izvršenje ili sudjelovanje (činom ili propustom) kod sterilizacije, umjetne oplodnje, eutanazije, ubojstva i samoubojstva (medicinsko osoblje: propisivanje ili prodaja takvih farmakoloških sredstava) - 'Tuđi grijesi' (svojevoljno biti uzrokom tuđih grijeha): savjetovati, zapovijedati, šutjeti, privoljeti, nagovarati, hvaliti, pomagati, braniti… - Nepozivanje ili prekasno pozivanje svećenika bolesniku ili umirućem.

6. i 9. Bludnost (neuredna težnja za spolnim užicima): svojevoljne i svjesne besramne i bludne misli, riječi i djela: požudni pogledi (preljub u srcu; usp. Mt 5,27-28), besramni razgovori, maštanja, šale i vicevi, pjesme, gledanja, dodiri; nagovaranje ili prisiljavanje drugoga na nečistoću (napastovanje, zavođenje…; silovanje /također i supruge/ - koliko puta?); čitanje ili gledanje (u kazalištu, na filmu, ilustracijama, internetu, kupalištu…) čega nepristojnog /voajerizam/; čitanje, gledanje ili raspačavanje (širenje) nepristojnih i pornografskih filmova i kazeta, knjiga i časopisa koji obezvređuju i ponižavaju seksualnost (koliko puta, broj osoba?); "filmski" poljupci prije braka, sablažnjivo ljubakanje na javnim mjestima; preslobodno ponašanje prema drugoj osobi…; izbjegavanje bliže grješne prigode koja može biti prigoda za uvredu Boga u teškoj stvari, u kojoj redovito padam u teški grijeh (plesovi s pretjeranim kontaktima, raskalašena zabava ..., besramne igre; odlazak na sumnjivo mjesto /npr. night-club /streeptease//, u kino, saunu, na kupalište, masažu... s nečistom namjerom; nudistička plaža; zla knjiga, časopis, društvo…); samozadovoljavanje (masturbacija - koliko puta? - čin koji je u sebi i teško neuredan; teški grijeh protiv čistoće - KKC 2396; pri moralnoj prosudbi, valja uzeti u obzir čuvstvenu nezrelost, snagu stečenih navika, stanje tjeskobe ili dr. psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju - KKC 2352); nastranosti (istospolni odnosi, sadomazohistički pristup seksualnosti, analni, grupni odnosi i dr. - koliko puta?); spolno iskorištavanje djece ili mladih (pedofilija…; zavođenje?- koliko puta?); obuzetost seksom; manjak stidljivosti (nedolično odijevanje /razgolićenost/ i ponašanje; u sebi je zlo, a za druge grješna prigoda /tuđi grijesi!/...); neispovjeđene besramne dječje 'igre'…
- Oženjene i udate osobe (za planiranje obitelji dopuštena je samo metoda plodnih i neplodnih dana koja je i najzdravija i najbolje izgrađuje bračnu ljubav): izbjegavanje potomstva (strah od djece, ograničenje u bračnom životu jedino u neplodne dane bez dovoljna razloga); čuvanje od začeća na nedopušten način (bilo kakvim kemijskim ili mehaničkim sredstvom /stalno ili prigodice/: prezervativ, tableta, prekid odnosa /= bračna onanija - Post 38,9-10/ - koliko puta?) (SA SVIM OVIM KONTRACEPTIVNIM SREDSTVIMA MORA SE PREKINUTI PRIJE ISPOVIJEDI!); izravna sterilizacija, inseminacija i umjetna oplodnja - Zlouporaba bračnih dužnosti (sebično zadovoljenje pohote, bez darivanja u ljubavi i prenošenja života; i spolni čini između bračnih drugova su nemoralni, ako nisu izraz njihove međusobne ljubavi!) - Nastranosti u bračnom životu - Preljub (s oženjenom ili slobodnom osobom?; za novac /prostitucija/ ili interes - koliko puta?) - Izvanbračne veze; biti previše prisan i previše se viđati s tuđim ženidbenim drugom - Rastava (u srcu ili sudska?; civilno rastavljeni i ponovno vjenčani nalaze se u stanju javnog i trajnog preljuba /čini objektivno preljubnički i po Evanđelju izričito zabranjeni: Mt 5,32; Mk 10,11-12; Lk 16,18/ i ispovjednik, ako ne želi biti sukrivac, dužan im je uskratiti odrješenje) - Življenje u nesakramentalnom braku (tzv. "slobodna veza", brak "na pokus", samo civilno vjenčanje i sl; kršćanski vjernici tako se sami isključuju iz crkvenog zajedništva i ne mogu dobiti odrješenje dok su u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti) - Rodoskvrnuće; nečuvanje intimnosti bračnog čina (pred djecom = sablazan).
- Zaručnici i slobodni: Prekomjerna senzualna nježnost - Seksualni odnosi prije braka (blud: spolni čin slobodnog muškarca i slobodne žene - koliko puta?) - Zajedničko stanovanje i život bez vjenčanja (otkada?; za odrješenje, mora se prekinuti sa tim stanjem) - Dijete začeto u grijehu (izvan sakramentalnog braka).

7. i 10. Krađa (ukradeno smo dužni vratiti ako možemo ili sličnu vrijednost dati za siromašne; i male krađe učinjene u nizu mogu postati teški grijeh ako se time počini velika šteta; krađa iz crkve ujedno je i svetogrđe); uzimanje nečega što nije moje (npr. stvari s javnih mjesta, privatna uporaba društvenih dobara nekog poduzeća; 'intelektualna krađa' /kićenje tuđim perjem', nepoštivanje autorskih prava, nedopuštena krađa s interneta i sl./); ukradeno primiti, nađeno pridržati; nevraćanje duga i stvari - Lakomost (neuredna čežnja za posjedovanjem i bogaćenjem): materijalizam, obuzetost novcem i stjecanjem materijalnih dobara; otimanje, pohlepa (gramzljivost); nepravedne plaće, odgađanje isplate; izrabljivanje; prijevara (pri kupnji, mjeri, prodaji...; velika?); laka i nepoštena zarada (npr. nelegalnom djelatnošću, povisivanjem cijene špekulirajući neznanjem ili nevoljom drugoga; u velikom iznosu?); utaja (varanje u prijavi porezne osnovice, plaćanju dugova, uskraćivanje dužnih doprinosa...; u velikom iznosu?), hazardne igre (kockanje za novac i bilo koje vrste, igre na sreću s mogućim velikim gubitkom = stranputica materijalizma, parazitstva i nerada); pronevjera (u kojem iznosu?); krivotvorenje (spisa, čekova, računa… u kojem iznosu?) - Rasipništvo - Uništavanje javne imovine - Podmićivanje i primanje mita - Šteta (velika?; popravio?) - Tvrdoća srca na tuđe nevolje (ljubav prema siromasima, djela milosrđa) - Nesavjesnost u poslu i dužnostima (loše obavljeni radovi…) - Veseliti se tuđoj nesreći (zluradost) - Zavist; natjecanje s drugima u stjecanju materijalnih dobara - Nedovoljno cijenjenje truda i napora drugih - Švercanje u tramvaju i autobusu (ako imamo mogućnost platiti kartu). - Pozajmljivanje samo onima od kojih se nadam dobiti (da mi se jednako vrati; usp. Lk 6,34-35) - Trošenje za životinje svote koje bi morale olakšavati ljudske nevolje, davanje životinjama osjećaja koji se duguju samo osobama.

8. Laž (neistina ili nepravovremeno izrečena istina); dovođenje drugoga u zabludu - Laskanje (= prijevara u riječima; neiskrenost, dvoličnost), ulagivanje i dopadljivost (osobito: ako drugoga utvrđuju u zloći djela i opakosti ponašanja) - Hvalisanje - Lažno svjedočanstvo - Nepravedno i nerazložno optuživanje, sumnjičenje i osuđivanje drugih - Ogovaranje (loš govor o drugima, iznošenje i prepričavanje tuđih istinitih pogrešaka) - Kleveta osoba ili ustanova (ako pritom zlurado nešto dodajemo ili izmišljamo /ocrnjujemo/ - može biti i teški grijeh; opoziv klevete, popravljanje štete time nanesene tuđem dobrom glasu ili imetku); rado slušanje klevete ili poticanje klevete svojom znatiželjom; ne stati u obranu nevinoga, nepravedno napadnutog... - Klonjenje posebnog i nezdravog prijateljstva - Poruga (ironija) - Kritizerstvo - Lažna obećanja; vjernost obećanjima i ugovorima - Griješni kompromisi - Stidjeti se svjedočanstva za Gospodina (djelom i riječju) - Iz straha, dvoličnosti ili ljudskog obzira postupati protivno vlastitoj savjesti - Nečinjenje dobrih djela (molitve, milostinje, posta...) u skrovitosti i svojih dužnosti s dobrom nakanom (već iz ljudskog obzira, radi pohvale, da ljudi vide...).

- Nema nikakva grijeha bilo kako teškoga, da ga Crkva ne bi mogla oprostiti (KKC 977).
- Ako nema iskrenog priznanja, kajanja i odluke da više nećemo griješiti, kao i ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, Ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi; tako činimo još i novi grijeh, tj. svetogrdno se ispovijedamo i primamo bez prave nakane Kristove svetinje - Sakramente.
- Što je po moralnoj prosudbi 'teški grijeh'? Za teški grijeh traže se tri uvjeta: teška stvar (čin je po sebi teška povreda Božjega zakona /Božje i crkvene zapovijedi, Zapovijedi ljubavi.../); jasna, puna svijest o važnosti stvari (znanje da je neki čin grješan, da je zlo, da se protivi Božjem zakonu); konačno, i slobodna volja u odluci (dostatni stupanj slobode, potpuni pristanak, osobni izbor zla). Dakle: teška stvar, znam i hoću (zajedno). Ako posve ili bitnim dijelom nedostaje jedan od ta tri elementa, nema smrtnoga grijeha, već se može raditi samo o lakom grijehu (npr. potpuno nesvojevoljna ili nesvjesna nečista misao nije grijeh /u potpunom snu ne može se sagriješiti/; nisu li te stvari sasvim svojevoljne i svjesne /npr. u polusnu, u naglosti/, tada su one laki grijeh/). Sáma napast (ako nije isprovocirana) nikada nije grijeh (biti napastovan - nije grijeh; i Isus u pustinji bio je napastovan; usp. Mt 4,1-11; grijeh počinje pristankom). Dužni smo ispovjediti svaki pojedini smrtni grijeh (objektivno teški grijesi bili bi npr: svetogrđe, okultne prakse, teška psovka, proklinjanje, propuštanje Sv. Mise i težački poslovi bez potrebe na Dan Gospodnji, ubojstvo, namjerno teško ugrožavanje svog ili tuđeg života, teška uvreda, izvršenje ili sudjelovanje u pobačaju, sprječavanje začeća, blud, bludnost, preljub, pijanstvo, droga, sablazan, velika šteta i teška krađa, razbojstvo, kleveta, oholost, odbijanje Božje ljubavi i slično; ako se ne namjeravamo toga ostaviti, Ispovijed je nevaljana, makar i priznali sám grijeh, jer bez čvrste odluke da ćemo se ostaviti grijeha, nema valjane Ispovijedi). Samo Bog zna tko je veći a tko manji grješnik. Na nama je da se kajemo i činimo pokoru...
- Što treba reći?Sve teške grijehe prema broju i vrsti. To znači: ako sam počinio teški grijeh, pitam se za njihov broj i za sve okolnosti koje mijenjaju (olakšavaju ili otežavaju) vrstu grijeha (nije isto jesam li ubio jednog čovjeka ili desetero ljudi, iz osvete ili prekoračivši granicu nužne obrane; nije isto jesam li ukrao 5 kuna ili sto tisuća, jednom ili deset puta, bogatašu ili siromahu /i jedno i drugo je zlo i ne smije se, ali ovo posljednje - teži je grijeh; preljub je u sebi teška povreda dostojanstva ženidbe, ali je još teži grijeh ako je učinjen s oženjenom osobom; masturbacija je u sebi 'teški moralni nered', 'teško izopačenje', ali je manja moralna odgovornost ako je grijeh učinjen u čuvstvenoj nezrelosti, snagom stečenih navika, u stanju tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju /usp. KKC 2352/). Ako ne znam točno broja, reći ću barem, koliko sam puta koji grijeh počinio prosječno na dan, na tjedan, na mjesec ili na godinu. Priznajem također i lake grijehe koliko ih se sjećam (Ne uzimaj olako grijehe koje nazivamo 'lakim'. Ako ih uzimaš olako kad ih važeš, boj se kada ih brojiš /sv. Augustin/. Radije bih podnio sve muke ovoga svijeta nego li svjesno Boga uvrijedio malim grijehom (sv. Toma Akvinski/).
- Treba znati - ne postoje 'privatni', čisto intimni grijesi, koji se tiču samo mene, jer smo svi članovi Kristova Tijela - Crkve, i svi moji (tajni) grijesi ranjavaju cijelo otajstveno Tijelo - Crkvu! (Crkva je svetija koliko sam ja svet i grješnija koliko sam ja grješan).
- Ne smijem se ispovijedati općenito (apstraktno); nije dovoljno reći: 'ubio sam' (koga /komarca, krokodila ili čovjeka…/? Pa ako sam čovjeka, trebam reći jednoga ili desetero ljudi)! Isto tako, neću reći: 'griješi se, čovjek griješi'; optužit ću sebe, jesam li ja taj čovjek, jesam li ja to učinio ('JA sam sagriješio…'!).
- Što o svemu tome kaže crkveno Učiteljstvo? Ivan Pavao II., Sakrament Pokore…, Kršć. sadašnjost, Zagreb, 1997., str. 71-78: Ispovijed treba biti ponizna, cjelovita, praćena čvrstom i velikodušnom nakanom za poboljšanjem u budućnosti te, konačno, povjerenjem u postizanje toga poboljšanja. Što se tiče poniznosti… (ona ) se uistinu poistovjećuje s osjećajem gnušanja prema grijehu (Ps 51,5-6). Ispovijed, nadalje, treba biti cjelovita u tom smislu da treba iznijeti 'omnia peccata mortalia' /sve smrtne grijehe/, kao što to na XIV. zasjedanju, poglavlje V., govori Tridentski koncil, koji tumači ovu nužnost ne u granicama običnoga disciplinskoga propisa Crkve, već kao zahtjev božanskoga prava… (DS, 1679). Kanoni 7. i 8. istoga toga zasjedanja o svemu tome podrobno govore: Kan 7: 'Ako netko kaže da u sakramentu pokore nije potrebno po božanskom pravu /iure divino/ i raspoloživosti ispovjediti sve i pojedine smrtne grijehe koji su se spoznali nakon dužnoga i pomnoga razmišljanja, također i one tajne te učinjenih i protiv dviju posljednjih zapovijedi Dekaloga, te i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha; ili ako kaže da je ispovijed korisna samo za poučavanje i tješenje pokornika te da je neko vrijeme bila poštivana samo kako bi se određivala kanonska pokora; ili da oni koji se trude ispovjediti sve grijehe ne kane ništa ostaviti božanskoj milosti, kako bi to oprostila; ili, konačno, da nije dopušteno ispovjediti lake grijehe, neka bude izopćen.' (DS, 1707)… Danas, na žalost, ne mali broj vjernika, pristupajući sakramentu pokore, ne ispovijeda na cjelovit način smrtne grijehe u smislu kako to donosi spomenuti Tridentski koncil i, pokatkad, reagira na svećenika koji na propisan način ispituje radi nužne cjelovitosti, kao da si on dopušta bespravno uplitanje u svetište savjesti, dijelom zbog pogrešnoga svođenja moralne vrijednosti samo na takozvanu 'temeljnu opciju', a dijelom zbog jednako tako pogrešnoga sužavanja sadržaja moralnoga zakona samo na zapovijed ljubavi, često shvaćenoga nejasno, uz isključivanje ostalih grijeha, te i zbog… - svojevoljnoga i suženoga tumačenja 'slobode djece Božje', koja se želi kao tobožnji odnos privatnoga povjerenja, zanemarujući posredovanje Crkve. Želim i molim kako bi vjernici, koji su slabo prosvijećeni, bili i ovom poukom uvjereni da je odredba po kojoj se zahtijeva potpunost u odnosu na vrstu i broj, onoliko koliko to sjećanje potpuno ispitano omogućuje spoznati, nije neki teret koji se na njih proizvoljno tovari, već sredstvo oslobođenja i radosne vedrine. Osim toga, po sebi je očigledno da ispovijedanje i optuživanje grijeha treba uključiti ozbiljnu nakanu i odluku da se u budućnosti više neće griješiti. Ako bi nedostajala ta raspoloživost duše, tada ne bi postojalo kajanje… ne postaviti se protiv mogućega moralnoga zla značilo bi ne osuditi zlo, ne kajati se. No kako kajanje treba prije svega proizići iz boli što se uvrijedilo Boga, tako se nakana da se više ne griješi treba temeljiti na božanskoj milosti koju Bog nikada ne uskraćuje onomu koji čini što može kako bi djelovao pošteno. Ako bismo odluku da više ne griješimo željeli osloniti samo na svoju snagu… ogriješili bismo se o istini o čovjeku… - kao da Gospodinu, manje ili više svjesno, kažemo da ga ne trebamo. Uputno je nadalje napomenuti da je jedno postojanje iskrene odluke, a drugo razumski sud o budućnosti. Moguće je da, premda u iskrenosti nakane da se više ne griješi, iskustvo prošlosti i svijest o sadašnjoj slabosti pobude strah pred novim padovima, ali to ne donosi predrasudu o vjerodostojnosti nakane da se učini sve što se može kako bi se izbjegao grijeh, kada je s tim strahom ujedinjena volja, poduprta molitvom…
- Što ne treba reći? Ne opravdavati (Bog će me opravdati!) ili umanjivati značaj svojih grijeha (značilo bi da ih ne osuđujem i ne priznajem ih iskreno i ne kajem se zbog njih i da ću ih i dalje činiti jer su 'bezopasni' - a čemu onda Ispovijed koja je obraćenje od svakoga grijeha?!), ne prikrivati svoje slabosti, nedostatke i grijehe, nego se optužiti. Govorim ono što jesam sagriješio (ne dolazim hvaliti se pred Bogom, pjevati Bogu hvalopojke o sebi; usp. carinik i farizej, Lk 18,9-14 - i nije bio opravdan!); neću iznositi i opisivati pogreške svojih bližnjih, kao da bi oni bili uzrokom mojih grijeha: pred Boga dolazim optužiti sebe, a ne druge - (grješnik ne smije optuživati grješnika!). Ono što sam rekao u Ispovijedi, neću o tome ispitivati ispovjednika izvan Ispovijedi (i dovoditi ga u opasnost odavanja ispovjedne tajne), jer je to obavijeno sakramentalnim pečatom!
- Ispovijed nije duhovni razgovor, ni psihoterapija, ni autobiografija. Ispovijed je: dođem i kažem svoje grijehe, objektivno i jasno (ne detaljno analiziranje), svećenik me može nešto pitati (ne radi sebe,nego radi moga dobra); mogu mu reći i svoje poteškoće, sumnje i nejasnoće; svećenik mi daje savjet i pokoru; pokajem se i odlučim više ne griješiti; dobijem odrješenje i idem zahvaljivati milosrdnom Ocu…
- Ne dopuštam da mi sram zatvori usta, da se svetogrdno ispovjedim - dolazim Bogu, a ne svećeniku! Treba se stidjeti grijeha, a ne priznanja svoga grijeha (ošinut ću po grijehu, tako da nema više vlasti nada mnom!).
- Kad mi svećenik daje odrješenje, siguran sam da mi je u tom času Otac nebeski sve oprostio (Iv 20,23). Sve što sam valjano ispovjedio i u skrušenoj pokori zadovoljio Božjoj pravdi - Isus me to više neće pitati na Posljednjem sudu (usp. Iz 43,25; Jr 31,34). Zato je jako važno da se iskreno ispovjedim i pokajem, da budem iskren prema sebi i Bogu.
- Ako sam nenamjerno zaboravio neki teški grijeh - ostajem miran (Ispovijed je valjana), ali to što sam zaboravio, trebam ispovjediti na prvoj slijedećoj Ispovijedi. Bog jedino ne oprašta onome, tko svjesno sakrije ili zataji koji grijeh; njemu onda nije ništa oprošteno, pa ni ono što je iskreno ispovjedio, jer nebeskog Oca želi prevariti... Ispovjedaonica je za grješnike, a ne za one koji 'glume svece' (Isus traži grješnike, a ne 'pravednike')…
Poslije Ispovijedi: što prije izvršavam pokoru i u radosti slavim Gospodina koji mi je iskazao toliko milosrđe...

Sastavio: p. Ivan Androić MSC


 

 

NACRT ZA JEDNU ISPOVIJED

Pojedinačna Ispovijed zajednički je čin između svećenika i pokornika. Obadvojica treba da se molitvom priprave na to slavlje (Red pomirenja pojedinih pokornika, br. 15).
Posveti izvjesno vrijeme za svoju Svetu Ispovijed: pripravi se. Ako ti se ne ide, teško ti je, sve te odvlači od nje... baš tada idi! Potreban ti je Duh Sveti i Božje Milosrđe da otkloni sve tvoje zapreke prema Gospodinu i Njegovoj milosti, pretvarajući ih u sredstva.

Priprava

- Pomoli se Duhu Svetom...
- Izaberi i pročitaj odlomak iz Sv. Pisma (npr. Izl 20,1-21; Pnz 6,4-9; Mt 3,1-12; 5,1-12; 5,13-16; 6,7-16; 9,1-8; 18,15-20; 18,21-35; 25,31-46; 25,14-31; Mk 10,13-32; 12,28-34; Lk 7,36-50; 15,1-10; /za teške grješnike: izgubljeni sin i otac: 15,11-32/; 18,9-14; 19,1-10; Iv 8,1-11; 13,1-1; 15,1-14; Rim 12; 13,8-14; Gal 5,16-24; Ef 4,1-3; 4,17-32; 5,1-14; 1 Kor 13,1-13; 2 Kor 5,17- 21; Kol 3,1-12; 1 Iv 3,1-24; 4,16-21; Jak 2; 3; 4).
- Ispitaj savjest prema pročitanim riječima Svetoga Pisma ili za to sastavljenim Ispitom savjesti.

 - Zamoli oproštenje, od Boga i braće, činom kajanja, ili moleći koji Psalam, ili posebno određenu molitvu za oproštenje. Donesi odluku da se vraćaš u kuću Očinsku, definitivno... da želiš biti Božji sin ili kći... da napuštaš zemlju grijeha i opredjeljuješ se za Krista i život u Njegovoj ljubavi i milosti...
- U miru i pouzdanju, svjestan Božje ljubavi i milosrđa, stupi pred nebeskog Oca...

Susret sa svećenikom

- Predstavi se, ako te svećenik ne pozna (općenito: godine života, zanimanje, bračno stanje - da bi ti svećenik mogao pravo pomoći).
- Ako je moguće, svećenik ili pokornik pročita izabrane riječi iz Sv. Pisma (Red pomirenja pojedinih pokornika, br. 17): vjera jednoga budi i jača vjeru drugoga - svećenik pomaže pokorniku, a pokornik pripravlja svećenika na njegovo sakramentalno služenje pomirenja (mnogi to čitanje isključe, jer smo sve sveto i vječno sveli na trajanje, minutažu, kronometar!).
- Optuži se iskreno za svoje grijehe...
- Ako je moguće, pomoli se zajedno sa svećenikom...
- Prihvati pokoru, pokaj se (očituj svoje nutarnje obraćenje) i donesi spasonosnu odluku, primi oproštenje, odrješenje od grijeha... (Dok svećenik izgovara riječi odrješenja, ispruži ruke nad pokornikovu glavu /ibid., br. 19/ ili barem ispruži desnu ruku prema njemu. Polaganje ruku ovdje označuje da Bog posreduje svoju pomirujuću milost 'po Crkvi' (usp. Benediktionale, Pastoralni uvod, br. 31) i da je Sakrament Pokore ne samo izmirenje s Bogom, nego ujedno i s Crkvom.

Slavlje završi slavljenjem Boga, zahvalom za primljeno Oproštenje moleći Veliča, neki Psalam ili molitvu, ili spontanom molitvom koja izvire iz čiste duše (ibid., br. 20).
Izvrši pokoru i ostvaruj donesene odluke...

 

 

ISPOVJEDNE MOLITVE

MOLITVE PRIJE ISPITA SAVJESTI

POKAJANJE

Predragi moj Bože i Oče, * koliko si mi dosad milosti i dobročinstva udijelio! * Iz dna srca zahvaljujem Ti za tu ljubav * i želim da Te svi stvorovi na nebu i na zemlji * sa mnom hvale i slave na vijeke. * Ali, jao, kad se sjetim Tvoje dobrote, * i pogledam na svoj dosadašnji život * teško mi je, * te ne znam što bih Ti od stida kazao! *
Sagriješio sam, Gospodine! * Tebe sam često i teško uvrijedio, * očinsko sam srce Tvoje ražalostio, * Tvoju ljubav prezreo, * za Tvoja dobročinstva vratio crnu nezahvalnost. *
Smiluj mi se, o Bože, * po velikom milosrđu svojem! * Ne odbaci me od sebe * i ne uskrati mi milost Duha Svetoga, * da svoje grijehe spoznam, * od srca se za njih pokajem,* iskreno ih svećeniku ispovjedim * i Tvojoj pravdi za njih zadovoljim.*
Dođi, Duše Sveti, napuni mi dušu svojom milošću * i užezi u meni oganj ljubavi svoje. *

O, dođi Stvorče, Duše Svet, * pohodi duše vjernika, * poteci višnjom milosti * u grudi, štono stvori ih. * Ti nazivaš se Tješitelj, * blagodat Boga svevišnjeg, * studenac živi, ljubav, plam * i pomazanje duhovno. * Darova sedam razdaješ, * Ti prste desne Očeve. * Od vječnog Oca obećan, * Ti puniš usta besjedom. *
Zapali svjetlo u srcu, * zadahni dušu ljubavlju, * u nemoćima tjelesnim * potkrepljuj nas bez prestanka. *
Dušmana od nas otjeraj * i postojani mir nam daj, * ispred nas idi, vodi nas * da svakog zla se klonimo. *
Daj, Oca da upoznamo * i Krista, Sina njegova * i u Te Duha njihova, * da vjerujemo sveudilj. *
Sva slava Ocu vječnomu * i uskrslomu Sinu mu, * sa Duhom punim utjehe * nek bude sad i uvijeke.* Amen.


Pošalji Duha svojega i postat će novi svijet.
I obnovit ćeš lice zemlje.
Pomolimo se. Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj, da u istom Duhu, što je pravo mislimo i Njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Dođi, Duše Presveti, * sa neba nas posjeti * zrakom svoje milosti. * Dođi, Oče ubogih, * djelitelju dara svih, * dođi, srca svjetlosti. *
Tješitelju tako blag, * Ti nebeski goste drag, * pun miline hlade tih. *
Umornima odmore, * u vrućini lahore, * razgovore žalosnih. *
Sjaju svjetla blaženog, * sjaj u srcu puka svog, *
napuni nam dušu svu. *
Bez Božanstva Tvojega * čovjek je bez ičega, * tone sav u crnom zlu. *
Nečiste nas umivaj, * suha srca zalivaj, * vidaj rane ranjenim. *
Mekšaj ćudi kamene, * zagrij grudi ledene, * ne daj nama putem zlim. *
Svim, što vjeru imaju, * što se u te ufaju, * sedam svojih dara daj. *
Daj nam krepost zaslužnu, * i smrt lijepu, blaženu, * daj vjekovit svima raj. * Amen.

Pošalji Duha svojega i postat će novi svijet.
I obnovit ćeš lice zemlje.

Pomolimo se. Bože, kojemu je otvoreno svako srce, kojemu govori svaka volja i kojemu nije sakrivena nikakva tajna, očisti ulijevanjem Svetoga Duha misli srca našega da zaslužujemo Tebe savršeno ljubiti i dostojno Te hvaliti po Kristu Gospodinu našem. Amen.

O Bože, * vječna istino i pravednosti. * Što da Ti kažem? * Zanijemiti mi je, kada pogledam na množinu grijeha, * kojima sam Tebe, svojega Gospodina i Boga, * svojega predragoga Oca uvrijedio. * Ah, kako sam se nedostojno vladao! * Ti si mi dao tolika dobra, * a ja sam se njima zlo služio, * njima Tebe vrijeđao. * Toliko puta sam već obećao * da ću samo Tebi služiti i dovijek Ti biti vjeran, * pa ipak sam Te brzo ostavljao, i protiv Tebi radio; * nisam činio što sam obećao, * kršio sam Tvoje zapovijedi. * Ti ipak nisi prestajao činiti meni dobro, * a ja sam prema Tvojoj dobroti i ljubavi * bio tako hladan i nemaran!


O predobri moj Oče, * moj Bože i Gospodine! * Kajem se od svega srca, * što sam Te ikada uvrijedio! * Daj očima mojim suze, * da dostojno oplačem svoje grijehe. * Daj srcu mojemu, da se skrušeno i iskreno pokajem * te pravu pokoru činim i opet Tvoju milost zadobijem. * Pred Tobom eto priznajem sve, što sam sagriješio. * Od ljubavi prema Tebi ustat ću i poći svećeniku, * Tvojemu namjesniku, * da mu sve svoje grijehe iskreno i skrušeno ispovjedim. * Primi milostivo, Gospodine i Bože moj, * ovu moju pokoru, * i oprosti mi sve grijehe za ljubav Isusa Krista. * Amen


Isuse, Sine Davidov, * smiluj mi se! * Kako si milostivim okom pogledao Petra i obratio ga, * tako isto milostivim okom pogledaj i mene, * da se sasvim obratim i popravim. * Žao mi je od svega srca, * to sam Tebe svojega Stvoritelja i Otkupitelja, * svojega Gospodina i Boga, * najveće dobro uvrijedio. * Za ljubav Srca Tvoga molim Te, Isuse, * oprosti mi i opet me primi u milost svoju. * Budi mi uistinu Isus, to jest Spasitelj; * ne postupaj sa mnom po mojim grijesima, * nego po svojoj beskrajnoj dobroti, * i daj da u Tebi nađem spas i blaženstvo. * Mrzim od srca na svaki grijeh * i odričem ga se zauvijek;* volim radije umrijeti nego li ikada Tebe uvrijediti. * Amen.


U Tvoju se zaštitu utječemu, * sveta Bogorodice! * Ne odbij nam molbe u potrebama našim * već nas od svih pogibelji uvijek oslobađaj, * Djevice slavna i blagoslovljena, * Gospođo naša, * Posrednice naša, * Zagovornice naša. * Sa svojim nas Sinom pomiri, * svojemu nas Sinu preporuči, * svojemu nas Sinu izruči. * Amen.

Sveti anđele čuvaru moj, * koji si svjedok svih mojih grijeha, * budi mi sada na pomoći.

Psalam 51 (Ispovijed raskajana grješnika)

Antifona: Poštedi Gospodine, puk svoj poštedi, koji si otkupio dragocjenom Krvi svojom.

Smiluj mi se, Bože, * po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju * izbriši moje bezakonje! * Antif.

Operi me svega od moje krivice, * od grijeha me mojeg očisti! *
Bezakonje svoje priznajem, * grijeh je moj svagda preda mnom. * Antif.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: *
pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. *
Evo, grješan sam već rođen, * u grijehu me zače majka moja. * Antif.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, * u dubini duše učiš me mudrosti! *
Poškropi me hisopom da se očistim, * operi me, i bit ću bjelji od snijega! * Antif.
Objavi mi radost i veselje, * nek' se obraduju kosti satrvene! *
Odvrati lice od grijeha mojih, * izbriši svu moju krivicu! * Antif.
Čisto srce stvori mi, Bože, * i duh postojan obnovi u meni! *
Ne odbaci me od lica svojega * i svoga svetog duha ne uzmi od mene! * Antif.
Vrati mi radost svoga spasenja * i učvrsti me duhom spremnim!*
Učit ću bezakonike tvojim stazama, * i grješnici tebi će se obraćati. * Antif.
Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože, spasitelju moj! *
Nek' mi jezik kliče pravednosti Tvojoj! *
Otvori, Gospodine, usne moje, * i usta će moja naviještati hvalu tvoju. * Antif.
Žrtve ti se ne mile, * kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. *
Žrtva Bogu duh je raskajan, * srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. * Antif.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu * i opet sagradi jeruzalemske zidine! *
Tada će ti biti mile žrtve pravedne * i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu. * Antif.
Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu. *
Kako bijaše na početku, * tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. * Antif.


Pomolimo se: Bože, kojemu je vlastito da se vazda smiluješ i opraštaš, primi molbu našu i po svojoj milosrdnoj dobroti blago odriješi nas i sve sluge svoje, koje sapinju okovi grijeha.
Usliši, molimo Gospodine, prošnje onih, koji Te ponizno mole, oprosti grijehe onima, koji Ti se ispovijedaju, pa nam zajedno daj dobrostiv oproštenje i mir.
Neiskazano nam milosrđe svoje Gospodine, milostivo pokaži, te nas ujedno izbavi od svih grijeha i oslobodi od kazna, koje za njih zaslužujemo.
Bože, koga grijeh vrijeđa, a pokora ublažuje, pogledaj milostivo na ponizne molbe puka svoga i odvrati bičeve srdžbe svoje, što ih zaslužujemo za svoje grijehe. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Otpusti, namiri, oprosti mi grijehe koje sam počinio pred Tobom
voljno, nehotice, znajući, u neznanju, djelom, riječju, tajno, javno, namjerno, u zabludi,
sve koje poznaje Tvoje sveto Ime, Gospodine. Učini da procvjeta Tvoj mir i Tvoja radost u mojoj duši i da donosim plodove dobrote, pravednosti i ljubavi. Obnovi u meni ljubav, učini da živim u punom zajedništvu sa svojom braćom, da naviještam Tvoje spasenje ljudima.
Udostoj se pomiriti me s Ocem, operi me od mojih grijeha u svojoj Krvi, učini od mene čovjeka na hvalu Slave Tvoje. Amen.

 

 

POTICAJI
- riječi vjere i pouzdanja dok čekaš red pred ispovjedaonicom…

- Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupâ, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Gospodine (Ps 25, 6-7).
- Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv - ne postupa s nama po našim grijesima, niti nam plaća po našim krivnjama (Ps 103,8).
- Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega. Kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna - govori Gospodin (Iz 1,18).
- Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše (Iz 53,5).
...jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati (Jr 31,34).
- Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno (Ez 34,16).
- Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospodine, Bože naš, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. Zgriješili smo i počinili bezakonje, odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško. O, ne zapusti nas zauvijek zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Isusa, miljenika svoga, zbog Krista, Sveca svojega. Primi nas slomljene duše, duha ponizna! Takva nek bude žrtva naša pred tobom danas, da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje (prema: Dn 3,26-41).
- Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali (Jl 2,13).


 

 

- Sinko! Otpuštaju ti se grijesi (Mk 2,5).
- Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje (Lk 5,32).
- ...oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi (Lk 7,47).
- Oče, sagriješio sam... (Lk 15,18).
- Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19,10).
- Zaista ti kažem, još danas ćeš biti sa mnom u raju (Lk 23,43).
- Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,17).
- Eto, ozdravio si! Više ne griješida te što gore ne snađe! (Iv 5,14).
- Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više (Iv 8,11).
- Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20,22-23).
- ... dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rim 5,8-9).
- Ako reknemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde (1 Iv 1,8-9).
- I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve (1 Iv 3,19-20).


 

 

- Oprostiti ljudima, smilovati im se - to je djelo (Božje) veće od stvaranja svijeta... i upravo u tome Bog očituje svoju svemoć (sv. Toma Akvinski)
. - Nikada nisam razumio kako netko može mirno leći u krevet sa smrtnim grijehom na duši, a zna da će možda umrijeti te noći (sv. Toma Akvinski)
. - Idi, o Terezijo... zaklinji biskupe i svećenike da se nikada ne umore propovijedati o valjanoj Ispovijedi, da ne bi moji dragi vjernici taj lijek pretvorili u otrov, nego da se služe Sakramentom Milosrđa koji je određen za oproštenje grijeha... (sv. Mala Terezija).
- Raspeli ste Krista, ali kad odlazite na Ispovijed, odlazite našeg Gospodina osloboditi od križa (sv. župnik arški)
. - Kćeri moja, govori cijelom svijetu o mom neiscrpnom milosrđu... (Isus sv. č.s. Faustini.)
- Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvorit ću široka vrata svoga milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravednosti (Isus sv. č.s. Faustini).
- Nikada ne gubiti nadu u milosrđe Božje! (zlatno pravilo sv. Benedikta)

.
 

 

ZAHVALA:
MOLITVE POSLIJE SVETE ISPOVIJEDI…

Hvalospjev Marijin (Lk 1,46-55)

'Veliča * duša moja Gospodina, *
i klikće duh moj * u Bogu, mome Spasitelju, *
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. *
Jer velika mi djela učini Svesilni, * sveto je ime njegovo! *
Od koljena do koljena dobrota je njegova * nad onima što se njega boje. *
Iskaza snagu mišice svoje, * rasprši oholice umišljene. *
Silne zbaci s prijestolja, * a uzvisi neznatne. *
Gladne napuni dobrima, * a bogate otpusti prazne. *
Prihvati Izraela, slugu svoga, * kako obeća ocima našim: *
spomenuti se dobrote svoje * prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.'

Ps. 103: Bog je ljubav (pjesma Božjem milosrđu)

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja * i sve što je u meni, sveto ime njegovo! *
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja * i ne zaboravi dobročinstva njegova: *
on ti otpušta sve grijehe tvoje, * on iscjeljuje sve slabosti tvoje; *
on ti od propasti čuva život, * kruni te dobrotom i ljubavlju; *
život ti napunja dobrima, * k'o orlu ti se mladost obnavlja. *
Gospodin čini pravedna djela * i potlačenima vraća pravicu... *
Milosrdan i milostiv je Gospodin, * spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. *
Jarostan nije za vječna vremena * niti dovijeka plamti srdžba njegova. *
Ne postupa s nama po grijesima našim * niti nam plaća po našim krivnjama. *
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, * dobrota je njegova s onima koji ga se boje. *
Kako je istok daleko od zapada, * tako udaljuje od nas bezakonja naša. *
Kako se otac smiluje dječici, * tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje. *
Jer dobro zna kako smo sazdani, * spominje se da smo prašina. *
Dani su čovjekovi kao sijeno, * cvate k'o cvijetak na njivi; *
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, * ne pamti ga više ni mjesto njegovo. *
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje *
i njegova pravda nad sinovima sinova, *
nad onima što njegov Savez čuvaju * i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. *
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, * i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. *
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, * poslušni riječi njegovoj! *
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, * sluge njegove koje činite volju njegovu! *
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: * blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!


 

 

SAVRŠENO POKAJANJE

- Proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega, neizmjernoj Dobroti, našem najvećem Dobru. Taj čin je neprocjenjivi milosni dar, jer svaki put primamo odmah oproštenje svakog, pa i najvećih grijeha, ako uključujemo čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj Ispovijedi, čim to bude moguće (usp. Trid. sabor, DS 1676).
- Ako po nesreći upadneš koji put u teški grijeh, smjesta probudi savršeno pokajanje. Tko prije smrti nema prilike da se ispovjedi, spasit će se ako pobudi savršeno pokajanje za sve svoje grijehe.
- Pobudi stoga češće u životu savršeno pokajanje, a osobito u životnoj opasnosti, kada uz tebe nije svećenik. Utješne su bile riječi sv. župnika arškog upućene udovici čovjeka koji si je oduzeo život: Od ograde do vode imao je dovoljno vremena da pobudi savršeno pokajanje!
- Za ovo pokajanje nije propisan nikakav obrazac. Glavno je da se izrazi bol što smo uvrijedili Boga, najveće i najmilije svoje dobro, mržnja na svaki grijeh i odluka da više nećemo griješiti.

Bože moj, ljubim Te, Ti si moje najveće i najmilije dobro! U toj
ljubavi kajem se od svega srca za sve grijehe cijeloga svoga života
i usrdno Te molim za oproštenje. Obećajem Ti da Te više neću
vrijeđati. Bože moj, budi milostiv meni grješniku. Amen!

- U času najveće opasnosti dovoljan je i zaziv: "Isuse!" ili "Isuse milosrđe!" ili "Isuse moj, smiluj mi se!"
- Činom pokajanja izgovorenim samo iz straha od kazne vječne osude i drugih kazni koje grješniku prijete (tzv. nesavršeno pokajanje), ne postižemo oproštenje teških grijeha, ali ono stvara raspoloženje da ga primimo u Sakramentu Pokore (usp. Trid. sabor, DS 1678, 1705). Za valjanost Ispovijedi dovoljno je i tzv. "nesavršeno pokajanje".



 

 

ZA ONE KOJI SE NE MOGU ISPOVJEDITI



DRUGA SREDSTVA ZA POSTIZANJE OPROŠTENJA

(prema: Th. REY-MERMET, Croire 1, str. 414.)

- osobito za one koji ne mogu pristupiti Sakramentu Pomirenja i Euharistije (npr. za one koji žive u nezakonitoj bračnoj vezi, a iz teških razloga /zajednička djeca, bolest, uzdržavanje.../ ne mogu se od materijalnog suživota razdvojiti - a odrekli su se grijeha).
- Ovo su tzv. "deset oproštenja": nesakramentalna, ali učinkovita sredstva, brojni "plodovi pokore" koji svi postižu (u nemogućnosti pristupa Sakramentu Pomirenja) oproštenje teških grijeha:

KLASIČNA LISTA:

- 1. LJUBAV pokapa brdo grijeha (Prije svega, imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! - 1 Pt 4,8).
- 2. Kao što voda gasi oganj, tako i MILOSTINJA siromasima, gasi grijeh (Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha - Sir3,30).
- 3. SUZE isto tako mogu oprati nečistoću naših mana (Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam... Odstupite od mene svi opaki, jer je Jahve plač moj čuo - Ps 6,7.9).
- 4. PRIZNANJE svih svojih krivnji ima dar da ih briše (Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio - Ps 32,5; Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš - Iz 43,26; Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi - Izr 28,13).
- 5. Oproštenje svojih opačina postiže se još i po PATNJI SRCA I TIJELA (Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! - Ps 25,18)...
- 6. …osobito po POPRAVLJANJU ŽIVOTA (...operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite; "Hajde, dakle, da se pravdamo", govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna" - Iz 1,16-18).
- 7. Ponekad i POSREDOVANJE SVETIH (molitva pravednika) postiže oproštenje naših pogrešaka (Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život... - 1 Iv 5,16; Oni (starješine Crkve) neka mole nad njim... pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se... Mnogo može žarka molitva pravednikova. - Jak 5,14-16).
- 8. Još i VJERA (…te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha - Dj 26,18; ...da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha - Dj 10,43).
- 9. ONAJ KOJI OBRATI GRJEŠNIKA spasit će tu dušu od vječne smrti i pokrit će mnoštvo svojih grijeha (Znajte: tko vrati grješnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha - Jak 5,20).
- 10. "Doista, AKO VI OTPUSTITE LJUDIMA NJIHOVE PRIJESTUPKE, otpustit će i vama Otac vaš nebeski" - Mt 6,14).

- Vidite koliko prilaza svome milosrđu nam je uredila blagost Božja, da se nitko od onih koji žele spasenje ne da pobijediti malodušnošću, dok ga TOLIKO LIJEKOVA zove na ŽIVOT...


 

 

ISPOVIJED DJETETA


Gospodine Isuse Kriste, pošalji mi Duha Svetoga.
Pomozi mi da upoznam svoje grijehe i pogreške. Daj mi hrabrosti da sve iskreno ispovjedim.

ISPIT
SAVJESTI

DIJETE PRED SVEĆENIKOM
(u ispovjedaonici)

Zadnja Ispovijed (Jesam li zaboravio koji teži grijeh? Izvršio pokoru?)

1. Vjera - molitva:
- Jesam li se svaki dan sjetio dragog Boga, zahvaljivao Mu i molio Ga za pomoć?
- Jesam li u molitvi doista mislio o Bogu?
- Idem li redovito na vjeronauk da što bolje upoznam svoju vjeru?
- Jesam li praznovjeran? (čitao horoskope; zazivao duhove /koliko puta?/, čitao knjige-gledao filmove-igrao igrice o magiji...)

2. Ime Božje - psovka:
- Izgovaram li Ime Božje s poštovanjem, ili uzalud, iz navike...?
- Psujem li Ime Božje i svetaca? (najteži grijeh - koliko puta?)
- Jesam li se koji put nepotrebno zaklinjao?

3. Sveta Misa - nedjelja i drugi zapovijedani blagdani (zapovijedani blagdani: Božić, Tijelovo, Velika Gospa, Svi Sveti i sve nedjelje) :
- Jesam li bez opravdanog razloga nedjeljom i zapovijedanim blagdanom propustio Sv. Misu (teški grijeh - koliko puta?), kasnio ili odlazio ranije, bio 'oko crkve' za vrijeme Sv. Mise?
- Jesam li se uvijek vladao u crkvi kako treba (pažljivo slušao, molio, pjevao s drugima)?
- Jesam li možda drugima smetao pod Misom?
- Jesam li učio nedjeljom bez neke velike potrebe? (nedjelja je 'Dan Gospodnji' i ono što radim od ponedjeljka do subote, ne radim nedjeljom).

4. Roditelji - profesori, stariji:
- Jesam li prema roditeljima bio poslušan i zahvalan?
- Jesam li im rado pomagao u poslu, u kući, u svemu što mogu?
- Jesu li se zbog mene srdili i žalostili?
- Jesam li bio pažljiv prema profesorima, vjeroučitelji(ca)ma, prijateljima, starijima...?

5. Zdravlje - svađa:
- Jesam li se svađao, tukao, bez razloga i preko mjere srdio? Jesam li se rugao drugima i izazivao ih na svađu ili tučnjavu? - Jesam li pazio na svoje i tuđe zdravlje? (opasna igra, eksplozivna naprava, pušenje...)
 - Jesam li koga mrzio, želio zlo drugome, veselio se tuđoj nesreći...?
- Jesam li koga nagovarao na grijeh (na krađu, psovku, prostotu...) ili svojim ponašanjem izazivao druge na grijeh? (petarde...)
- Obdržavam li prometne propise?
- Igram li igrice o ubijanju i nasilju ili gdje se vrijeđa Bog? Gledao takve filmove?

6. Besramnost (Prostote):
- Jesam li se zadržavao u ružnim mislima, razgovarao o ružnim stvarima?
- Jesam li namjerno gledao nevaljale prizore na TV, gledao nevaljale filmove, slike, čitao časopise ili knjige (davao drugima?)?
- Jesam li u društvu i u igri bio prost vladanjem i riječima?
- Jesam li s poštovanjem postupao prema svome i tuđem tijelu, ili sam se nepristojno igrao i ponašao, sám ili s drugima?

7. Pravednost - krađa:
- Jesam li što ukrao (što?; vratio ukradeno?), drugome načinio štetu (nadoknadio?), vratio posuđeno, ukradenu stvar primio, nađenu stvar zadržao?
- Trošim li nerazborito novac što su ga roditelji teško zaradili?
- Znadem li ono što imam i s drugima velikodušno podijeliti, ili sam škrt, sebičan? Jesam li odbijao pomoći drugima, pozajmiti svoje stvari?
- Jesam li koga prevario? (pri kupnji, razmjeni...)
- Uništavam li zajedničku imovinu? (namještaj ili zidove u školi, kod kuće, na ulici ili gdje drugdje...)

8. Laž... ogovaranje... tužakanje:
- Govorim li istinu i onda kad je to teško ili sam lagao?
- Jesam li ispunio svoja obećanja?
- Jesam li druge ogovarao? (loše govorio o njima, prepričavao tuđe pogreške)
- Jesam li druge klevetao? (izmišljao laži o njima)
- Jesam li tužakao?
- Jesam li odavao tajnu?

9. Drugi grijesi:
- Jesam li bio ohol, rado se hvalisao?
- Jesam li bio zavidan, proždrljiv, lijen (gubio vrijeme, bespotrebno izostajao iz škole ili sa vjeronauka; samostalno izrađivao zadaće, marljivo učio), neuredan, osvetljiv, prkosan...?

Imam li još koji grijeh...?


DUŠE SVETI, TAKO SLABO SEBE POZNAM I UVIJEK SAM SKLON OPRAVDATI SVOJE GRIJEHE. POMOZI MI DA SE DOBRO ISPOVJEDIM.

Ti: Hvaljen Isus i Marija! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Svećenik ti odgovori na pozdrav i blagoslovi te...
Ti: Skrušeno ispovijedam svoje grijehe od posljednje Ispovijedi koja je bila prije... (tje)dana. Ovo su moji grijesi:

1. MOLITVA... PRAZNOVJERJE...
2. PSOVKA... PROKLINJANJE...
3. SV. MISA NEDJELJOM I BLAGDANIMA...
4. RODITELJI I STARIJI...
5. SVAĐA I TUČNJAVA...
6. BESRAMNO... (PROSTOTE)
7. KRAĐA... ŠTETA...
8. LAŽ... OGOVARANJE... TUŽAKANJE...
9. DRUGI GRIJESI...

Možeš svećeniku reći i poteškoće ili sumnje te zatražiti savjet u nejasnoćama...
Na kraju možeš kazati:
Molim pokoru i odrješenje.

Slušaj pažljivo što ti govori svećenik. Dobro zapamti pokoru, što ti ju je odredio... Tada se pokaj…

KAJANJE: KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO UVRIJEDIH BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM NA SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO ODLUČUJEM DA ĆU SE POPRAVITI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI.
(ili): Bože, dobri Oče! Žao mi je za sve zlo što ga učinih i dobro koje propustih.
Iskreno ću se truditi da budem bolji/a. Pomozi mi da živim u Tvome svjetlu i radosti.

Svećenik: Hvali Gospodina jer je dobar!
Ti: Vječna je ljubav njegova!
Svećenik: Gospodin ti je oprostio grijehe. Idi u miru!
Ti: Bogu hvala!

Idi radosno pred oltar, klekni, zahvali Gospodinu koji ti je oprostio grijehe, izmoli pokoru. I ostvaruj ono što si Bogu obećao/la.

 

 


SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA
- PALIJATIVNI PASTORAL

- Velika je dužnost ukućana i drugih koji mogu i djelo je najveće ljubavi pozvati svećenika bolesniku, osobito umirućem! Ovi će se pobrinuti da bolesnik pravodobno primi Sakramente (ne s odgađanjem za zadnji čas ili kada je već u nesvijesti ili čak iza bolesnikove smrti /sic!/). Ovi Sakramenti (Pomirenja, Bolesničkog pomazanja i Euharistije), u ovim uvjetima, pripremaju za susret s Bogom živim (usp. KKC 2299). Važnije je svećenika, koji u smrtnom času ima vlast i moć otvoriti rajska vrata umirućem, pozvati bolesniku (da podijeli Sakramente!), nego mrtvacu, tj. na sprovod (sprovod je obred!, koji može, u posebnim slučajevima, uz odobrenje Ordinarija, voditi i laik: bogoslov, sjemeništarac, časna sestra, sakristan, zvonar, vijećnik pastoralnog vijeća, crkveni pjevač...; usp. Rimski obrednik. Red sprovoda, 19).
- Velika je zabluda (od koje najviše koristi ima đavao) da će bolesnik, kada primi Bolesničko pomazanje, odmah umrijeti (mnogi ionako umiru, ali - bez svećenika! /da li i bez Isusa?!/). Isus ne donosi smrt, nego život! On sâm je ŽIVOT. U Sakramentu Bolesničkog pomazanja, Crkva moli za ozdravljenje: Neka te /Gospodin/ slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne... Izliječi, molimo, Otkupitelju naš, milošću Duha Svetoga slabosti ovoga bolesnika. Iscijeli njegove rane, otpusti mu grijehe i odagnaj od njega sve boli duše i tijela te mu milostivo povrati potpuno zdravlje iznutra i izvana, da ozdravi s pomoću tvoga milosrđa i oporavi se za prijašnje dužnosti...
- Kada je jasno da zbog težine bolesti bolesnik može umrijeti, Crkva moli Gospodina milost Duha Svetoga, da mu dade da pribere snagu i odagna zlo i tjeskobu smrti, da ga pridigne nada u spas, i duši mu i tijelu pomogne, da dobije oproštenje grijeha i okrijepi se darom Njegove ljubavi... Crkva, dakle, moli i očekuje da će bolesnome biti povraćeno zdravlje; očekuje da će mir biti dodijeljen onima koji, slijedeći Božju volju, prihvate otkupljujuću bol; očekuje, konačno, da će umirući ići u smrt pun radosti i u savršenom povjerenju i predanju...
- Neće se svakome, koji primi ovaj Sakrament, povratiti tjelesno zdravlje. Ali će svakome biti darovana najveća ljubav, koju Gospodin uopće može dati. Ozdravljenje će se sigurno dogoditi: bilo ispunjenjem u Božjem kraljevstvu, bilo životom u ovome svijetu, kao sudioništvo u znakovima i čudesima prisutnog kraljevstva Božjeg. Kod posjeta bolesniku, stoga, treba moliti da se na bolesniku izvrši Božja volja (da Gospodin izvrši ono što je najbolje za bolesnika): bilo život, po čudesnom ozdravljenju, bilo (ako je neminovna) blažena smrt, ostavljajući u svima veliki mir i nadu u uskrsnuće. Kada bismo molitvu ograničili samo na tjelesno ili duševno ozdravljenje, a ne bismo vodili računa i o mogućnosti da bolesnik, zbog težine bolesti, može umrijeti, ne bismo činili dobru uslugu ni bolesniku ni njegovoj rodbini, jer bismo time jednostrano gajili nadu da će bolesnik ozdraviti. Ako se to ne dogodi, ispunit će se razočaranjem i možda ogorčenjem prema Bogu koji, po njihovu mišljenju, nije uslišio njihovu molitvu (usp. D. Betancourt, Ustani i hodi, Zadar, 1997., str. 170). No, posjet bolesniku svećenik završava molitvom za tjelesno ozdravljenje (ibid., str. 173).
- Sakrament Bolesničkog pomazanja, kada bolesnik nije u stanju da pristupi Sakramentu Pomirenja, daje također oprost grijeha i dovršenje kršćanske pokore (Trid. koncil, Denz.-Schön., 1694)!
- Sakrament Pokore ili pokajnički čin može se zaključiti potpunim oprostom na času smrti 'od svih kazni sadašnjega i budućega svijeta'; svećenik, dakle, ima vlast Apostolske stolice da tako otvori širom vrata raja umirućem i Božjim otpuštenjem uvede ga u vječnu radost: Vlašću koju mi je dala Apostolska stolica, podjeljujem ti potpuni oprost i otpuštenje svih grijeha, u ime Oca i Sina + i Duha Svetoga. Amen! (Rimski obrednik, Red Bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne, 106).
- U Jakovljevoj se poslanici (Jak 5,14-15) navodi da pomazanje treba dijeliti bolesnima, da ih pridigne i spasi; dijeli se vjernicima koji su zbog težine bolesti (ne, dakle, zbog neke prehlade, kihavice ili zubobolje!) ili starosti pogibeljno bolesni (II. Vatikanski koncil, Sacrosanctum concilium, 73).
- Ovaj se Sakrament može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi ili ako tijekom iste bolesti nastupi veća pogibao.
- Prije operacije, može se isto tako bolesniku podijeliti kad god se zahvat poduzima uslijed koje opasne bolesti.
- Može se podijeliti i starijim osobama kojima su snage znatno popustile i kad nije posrijedi opasna bolest.
- Može se podijeliti i djeci već onda kada toliko razumiju da im ovaj Sakrament može biti okrepom.
- Može se podijeliti i bolesnicima koji su doduše izgubili svijest ili uporabu razuma, ali bi ga vjerojatno kao vjernici bili zatražili dok su bili pri sebi.
- Bude li svećenik pozvan bolesniku koji je već umro, neka se za nj' pomoli Bogu da mu otpusti grijehe i dobrostivo ga primi u svoje kraljevstvo, a pomasti neka mu ne daje. Ako pak sumnja da li je bolesnik doista umro, može mu podijeliti ovaj Sakrament bez ikakvih uvjeta!
- Popudbinu Kristova Tijela i Krvi su dužni primiti svi kršteni koji se mogu pričestiti, jer za sve vjernike na času smrti važi zapovijed da prime Sv. Pričest (usp. Sveta kongregacija obreda, Uputa o štovanju euharistijskog misterija, 25. svibnja 1967., br. 39); primanje ovog Sakramenta ne treba odlagati, već se vjernici njime okrepljuju dok su još sasvim pri sebi.
- Ako je bolesnik u smrtnoj pogibli, a nije primio Sakrament Sv. Potvrde, te se biskup ne može lako dozvati ili je opravdano spriječen, po samom su pravu ovlašteni dijeliti Sv. Potvrdu: župnik ili upravitelj župe (u njihovoj odsutnosti župski pomoćnik), župski upravitelj, namjesnički ili pomoćni vikar; u njihovoj pak odsutnosti, svaki svećenik koji nije udaren nekom cenzurom ili kanonskom kaznom (Red Bolesničkog pomazanja..., Prethodne napomene, 31).


 

 


KRŠTENJE

- Često smo svjedoci krštenja iz običaja, folklora... Tada se pitamo: da li itko razumije, što se tu događa (prisutni gledaju samo dijete koje plače, važno im je samo slikanje, smješkanje video-kameri; arena-cirkus...).? Je li nam jasno, da u krštenju susrećemo Isusa kao Spasitelja i da Duh Sveti silazi na nas? Jesmo li svjesni da nam u krštenju umire tijelo kao oruđe grijeha i počinjemo živjeti samim Kristovim životom? Da se u krštenju angažiramo da slijedimo Isusa i odričemo puta Sotone? Da nam se oprašta istočni grijeh, da od 'ljudskog' djeteta postajemo dijete Božje, članovi Kristove Crkve, baštinici neba...?

- Ponovimo, stoga, ukratko: Uranjanje (tako se u početku krstilo) je slika Kristove smrti i pokopa; izlazak iz vode jest znak uskrsnuća zajedno s Njime. Postajemo bogoliki, drugi Krist-kristoliki, sin u Sinu (sv. Hilarije). Sv. Hipolite: Tko god s vjerom siđe u ovu kupelj preporođenja, odriče se đavla a predaje se Kristu. Prekida s neprijateljem a Krista priznaje za Boga, svlači ropstvo, oblači posinstvo. Iz krsne kupelji izlazi blistav kao sunce s kojeg odsijevaju zrake svetosti. Sv. Hilarije Poitierski: Sve što se zbilo u Kristovu /u Njegovu krštenju/ daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Očevim glasom, postajemo sinovi Božji. Preobražaj koji se u krštenju ostvaruje je korjenit: to je svlačenje-umiranje staroga čovjeka i oblačenje novoga čovjeka (Rim 6,6; Kol 3,9...); novo stvaranje na sliku Božju (Gal 6,15); novo rođenje vodom i Duhom (Iv 3,5); kupka preporoda i obnove u Duhu Svetom (Tit 3,5); pečat utisnut u krštenikovu dušu (2 Kor 1,22; Ef 1,13), koji će ga, u imenu Isusa Krista, obilježiti i opečatiti zauvijek; prosvjetljenje koje ga je izvelo iz tame grijeha na Kristovo svjetlo (Ef 5,8-14). Zato sv. Grgur Nazijanski tu krsnu stvarnost izražava ovako: krštenje je dar, jer se podjeljuje onima koji ništa ne donose; milost, jer se čak daje i onima koji su krivnjom opterećeni; uranjanje, jer se u vodi pokapa grijeh; pomazanje, jer je sveto i kraljevsko (takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je ižaravajuće svjetlo; odjeća, jer prekriva našu sramotu; kupelj, jer nas pere; pečat, jer nas čuva i znak je Božjega gospodstva. Svi koji ulaze u vodu krštenja, izlaze van kao sinovi Božji. Čovjeku je, u krštenju Sina Božjega, prikazan kao ideal čisti Čovjek, kojemu se i Bog obradovao - i glas svjedoči za svakoga krštenika: Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina (usp. Mt 3,17; 17,5; Mk 9,7): to svojstvo Božjeg sina daje kršteniku neusporedivo dostojanstvo. I obvezu: jer imamo isto krštenje kao Krist, imamo i isti krsni zakon: ljubav!

- Svi obredni znakovi i geste nose u sebi duboko značenje: znak križa znači da u kršteniku prebiva Presveto Trojstvo; on bi trebao biti ograda preko koje đavao nikada ne bi smio preskočiti. Voda označava čišćenje i izjašnjenje za novi život. Pomazanje uljem na tjemenu postali smo, kao članovi Božjeg naroda, dionici kraljevskog svećeništva Kristova; ulje podsjeća na potrebu borbe protiv zla i Zloga; kao što je Krist, nakon krštenja, vođen Duhom, pošao u pustinju, borio se sa Sotonom i pobijedio ga, tako i kršćanin poslije svoga krštenja ide u pustinju života, pomazan je Božjim Duhom i bori se protiv Sotone i svih djela njegovih. Pružanje bijele haljine, zapravo svadbene haljine svetih, znamen je da smo postali novo stvorenje i obukli Krista; to nas podsjeća na krsnu nevinost i posvetnu milost; tu 'Kristovu odjeću' ne bi nikada smjela zamijeniti đavolska odjeća prokletstva; trebamo je donijeti neokaljanu ususret Kristu kada dođe. Pružanje uskrsne svijeće znak je Kraljevstva svjetla u koje krštenik stupa i opominje nas na potrebu izgaranja za Boga i ljude te trajno širenje svjetlosti. Obred 'Effata' označuje da, kao što je Isus čudesno ozdravio gluhonijemoga, tako i krstiteljevim doticajem naših ušiju i ustiju, Gospodin nam pomaže da možemo slušati Božju Riječ i ispovijedati vjeru...

- Krštenje je, dakle, prijelaz u viši život od kojega kršćanin nikad ne smije otpasti; sile Crkve su nadvladale sile zla. Moje krštenje je znak obraćenja, polazna točka mog obraćenja, povijesti moje vjere i mog duhovnog života...

- Ali, zbog slabosti, otpada, duhovnog preljuba... dešava se da gubimo svoju osobnu kartu koja je u krštenju napisana Kristovom Krvlju, da umažemo krsnu haljinu nevinosti i besmrtnosti; zato tragamo za milošću krštenja, kao prosjak koji traži svoju posljednju izgubljenu monetu... Eto, to je Ispovijed, krštenje u suzama: tu potapamo natrag, u vodu i Krv Kristovu, svoju grješnu prošlost, peremo se i izlazimo na novo svjetlo i u toj svjetlosti krećemo naprijed, kao novo stvorenje. Sakrament Pomirenja, kao i svi drugi Sakramenti, jesu ustvari traganje da se usavrši milost krštenja...

- Bezgraničnom ljubavlju Bog je kupio moje sveto i uzvišeno zvanje; zato, kršćanine, postani ono što jesi (sv. Augustin)...

p. Ivan msc