SEDAM DANA PRIPRAVE ZA DUHOVE
|
'SEDAM PUTA DVA DANA' INTENZIVNE PRIPRAVE ZA DUHOVE |
 |
TIJEK PRIPRAVE
'Sedam puta dva dana' predstavlja shemu od jednog poglavlja za dva dana, kao hrana za svaki dvodnevni period kroz dva tjedna koliko traje priprava. Priprava se može započeti bilo kada.
I POGLAVLJE (prva dva dana): BOG NAS LJUBI. Ovaj odlomak je odlučujući da bismo ušli u stav povjerenja i dopustili Duhu Svetom da nas uvjeri u Očevu Ljubav.
II POGLAVLJE (druga dva dana): ISUS, BOG KOJI NAS SPAŠAVA. Ovdje osvjetljavamo grijeh, potrebu spasenja, a posebno Božju ljubav koja želi spasiti Čovjeka dajući mu svoga Sina, Spasitelja i Otkupitelja.
III POGLAVLJE (treća dva dana): OPROŠTENJE I OSLOBOĐENJE. Živjeti Božje oproštenje, po Sakramentima i sa braćom. Možemo u ovom slavlju, uz razlikovanje duhova, moliti molitvu za oslobođenje od sila zla i smrti, uz odricanje da slijedimo poganske, ezoteričke i pseudokršćanske sljedbe (personalizirana molitva, ovisno o osobi, vidjeti treba li moliti molitve oslobođenja i odricanja od straha, magije i svih oblika napasti, veza prisile, okuženja, ili posjednuća; najbolje se u ovom dijelu molitve obratiti poučenom ili u tome iskusnom svećeniku; ako pak ne, poželjno je osobno obnoviti svoj krsni savez s Bogom, iz Obrednika Krštenja.
IV POGLAVLJE (četvrta dva dana): BIT ĆETE KRŠTENI DUHOM SVETIM. Priznanje da je Isus Gospodin koji daje Duha Svetoga (usp. Iv 3,34) i da smo pozvani moliti i žarko željeti dolazak Duha Svetoga. Molitva Duhu Svetom može snažno pomoći svakodnevnoj i osobnoj molitvi.
V POGLAVLJE (peta dva dana): MOLITVA I KARIZME. Autentični život molitve i otvorenost srca i uma upoznavanju karizmi. Molitva i pravi mistični život, čemu nas dovodi krštenje i izlijevanje Duha Svetoga. Detaljnije o pojedinim karizmama i njihova primjena.
VI POGLAVLJE (šesta dva dana): IZLIJEVANJE DUHA SVETOGA. Tijek slavlja.
VII POGLAVLJE (sedma dva dana): MOLITVA HVALE I DUHOVNA BORBA. Kršćanin obnovljen u Duhu pozvan je živjeti kao čovjek hvale u srcu Crkve preko liturgije, molitve i Sakramenata. Priprava kršćanina za duhovnu borbu te jednostavna a efikasna oprema za borbu.
Svaki dan:
- Priprava teče u okruženju molitve. Počinje se jedno vrijeme s hvalom i zazivom Duha Svetoga, kako bismo primili u srce Riječ Božju koja se utjelovljuje u nama, a mi se postepeno preobražavamo u Nju.
- Sjetiti se pri tom kratko kojeg Božjeg djela u nama (svjedočanstvo), u prvom redu u svezi s temom dana, osobito ljubavi Božje, obraćenja, oslobođenja i posebnih milosti Duha Svetoga. - Zahvala Gospodinu.
- Podijeliti u duhu izvjesne poteškoće s onima koji mole ovu molitvu i zamoliti tu braću (u duhu, ili u molitvenoj grupi) za molitvu na ovom putu, kako bismo stigli do potpunog i dubokog obraćenja.
- Tijekom cijelog dana i tijekom cijelog dvodnevlja, INTENZIVNO se moli i razmatra pojedina tema (a ne samo čita).
PRIPRAVA - svaki dan:
- Molitva hvale...
- Zaziv Duha Svetoga...
|
Veni Sancte Spiritus |
Ili: |
Veni Creator |
- Pošalji Duha svojega i postat će, aleluja.
- I obnovit ćeš lice zemlje, aleluja.
Pomolimo se. Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo spoznamo i Njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Ili: Duše Sveti, dušo moje duše, klanjam Ti se i molim Te, prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me. Kaži mi što moram činiti; daj mi svoje naloge! Obećavam Ti da ću se podložiti svemu što Ti želiš od mene i prihvatiti sve što Ti budeš pripustio da me snađe. Daj mi samo milost da spoznam i vršim Tvoju volju! Podaj nam, svemogući Bože, da revnim molitvama zavrijedimo primiti Duha Svetoga, da Njegovom milošću budemo i izbavljeni od svih napasti i da zadobijemo oproštenje svojih grijeha. Amen.
- Svjedočanstvo...
- Molitva zahvale...
Dio prvi: I POGLAVLJE
BOG NAS LJUBI
Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,
nego da ima život vječni (Iv 3,16).
Bog je ljubav (1 Iv 4,8). Vjerom uranjamo u srce ove Tajne 'Boga ljubavi'. Ta vjera će postaviti temelj na kojem će se izgraditi sve što ćemo čuti i primiti u ova dva tjedna.
1. Bog Stvoritelj
Ako je Bog ljubav, On je ljubav vječna i beskrajna. I ta nam je ljubav objavljena od početka, tj. od stvaranja svijeta. Sam stvoreni svijet nam govori o Božjoj ljubavi. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31). Nitko nije dobar doli Bog jedini! (Mk 10,18). Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin (Ps 34,9).
Bog ne stvara zlo; On nije o tome imao ni najmanju primisao:
Jer Bog nije stvorio smrt,
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da sve opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I Podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna. (Mudr 1, 13-15)
Potrebna nam je Objava da spoznamo da je Bog ljubav i prva knjiga koja nam govori o ljubavi Božjoj je Stvaranje. Možemo u tom smislu nanovo iščitavati prvi odlomak Knjige Postanka.
Ta stvaralačka ljubav nalazi svoj najjači i najljepši izraz u stvaranju Čovjeka:
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih (Post 1,27).
Sv. Pavao nas potiče da sve dublje poniremo u tu vječnu ljubav Boga za čovjeka:
Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta,
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo
za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome (Ef 1,3-6)
I sv. Ivan:
Svjetlo istinsko,
koje prosvjetljuje svakog čovjeka,
dođe na svijet...
i svijet po njemu posta (Iv 1,9-10).
I Knjiga Postanka:
I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična,
da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji -
i svim gmizavcima što puze po zemlji!'
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih Bog (Post 1,26-28).
Zapazimo usput da u ovom izvještaju Knjige Postanka izranja već objava Tajne Presvetoga Trojstva, Boga-stvoriteljske Ljubavi: Otac, Sin i Duh Sveti. 'Elohim' (tj. Bog u množini) reče: 'Načinimo'. Nebeski Otac, izvor ljubavi, sve stvara po svojoj Riječi (njegova vječna Riječ: Sin) u sili Duha stvoriteljske-ljubavi ('Duh Božji lebdio je nad vodama', Post 1,2).
2. Bog Otkupitelj
Božja ljubav se ne zaustavlja na stvaranju svijeta i čovjeka. Njegova Dobrota se proteže na tijek povijesti tako da čovjek može pjevati u Psalmima: Vječna je ljubav njegova (Ps 136).
Pad čovjeka objavljuje mu nesumnjivu i nečuvenu dimenziju ljubavi Božje: Njegovu otkupiteljsku i milosrdnu ljubav:
U ovom se očitova ljubav Božja u nama:
Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet
da živimo po njemu.
U ovom je ljubav:
ne da smo mi ljubili Boga,
nego - on je ljubio nas
i poslao Sina svoga
kao pomirnicu za grijehe naše. (1 Iv 4,9-10)
Apostol Pavao nastavlja:
U kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupa
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem
obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
da se provede punina vremena:
uglaviti u Kristu
sve - na nebesima i na zemlji (Ef 1,7-10).
'Bog je ljubav' i On ne može nego ljubiti. Vidjet ćemo, grijeh ne zaustavlja trojstvenu ljubav. Naprotiv, on dovodi do objave još veće i dublje ljubavi: Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost (Rim 5,20). Na taj način nam je pokazana razlivena ljubav našega Boga u Njegovoj otkupiteljskoj ljubavi.
3. Bog s nama
Bog ljubavi koji je stvorio nebo i zemlju i koji je odlučio spasiti čovjeka, zbunjuje nas ljepotom i veličinom svoje ljubavi. A kada je došla punina vremena određena Njegovom Mudrošću...
A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bî rođen,
Zakonu podložan
da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo (Ga 4,4-5).
Konačno, u ove dane,
progovori nama u Sinu (...)
On, koji je odsjaj Slave i
otisak Bića njegova (Hb 1,2-3).
Sav misterij ljubavi Božje sadržan je u tajni Božića, u 'Riječ tijelom postade' (Iv 1,14), u tom djetešcu kojeg su promatrali pastiri u betlehemskoj špilji: Danas vam se (...) rodio Spasitelj (Lk 2,11).
Bog nas ljubi. On ne dolazi kao moćnik kojega se treba bojati. On ne dolazi bogatašima kao da bi prezirao siromahe. Učinio se malenim, ranjivim i siromašnim da se nijedan čovjek ne bi više strašio Boga niti da bi se bojao približiti Mu se. Postao je Bog s nama, Emanuel:
Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
- što znači: s nama Bog! (Mt 1,23).
Moliti sa Riječju Božjom:
1. dan ujutro: Iv 3,16
1. dan u podne: Ps 138,13-16
1. dan navečer: Ef 1,4
1. dan, povečerje: 2 Pt 1,4
2. dan ujutro: Jer 31,3
2. dan u podne: Rim 8,28
2. dan navečer: Iz 43,4-5.
Dio drugi: II POGLAVLJE
ISUS, BOG NAS SPAŠAVA
Božja ljubav se očituje kao spasiteljska: Bog (Otac) je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca (Iv 3,16). taj Sin Jedinorođenac se zove Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1,21). Isus ili Spasitelj na hebrejskom se jednako kaže: Yeshua.
1. Grijeh
Grijeh je ušao u svijet od početka stvaranja, od Sotone, začetnika grijeha (usp. Post 3). Sotona nosi ime zavodnik svega svijeta (Otkr 12,9). On je pali arkanđeo, odnosno duhovno biće koje se neposlušnošću suprotstavlja Bogu, na način koji je definitivan. I zbog svoje zavisti kada je vidio da se Bog nije odrekao svoga stvaranja već je nastavio stvarati s ljubavlju, osobito Čovjeka, Sotona će nastaviti zavoditi Čovjeka i odvlačiti ga u neposlušnost, tj. u grijeh. A grijeh daje Smrt (grijeh zakraljeva smrću /.../ jer plaća je grijeha smrt, Rim 5,21; 6,23); on dovodi do nereda i konačno do uništenja. Zato Isus naziva Sotonu čovjekoubojicom od početka. Jer nema istine u njemu (...) jer je lažac i otac laži (Iv 8,44).
2. Kako Sotona djeluje danas u svijetu?
Sotona je uspio zavesti čovječanstvo i stvoriti učenike na svoju sliku, koji su lažljivci kao on i koji donose smrt.
Sav je svijet pod Zlim (1 Iv 5,19).
Danas postoji jedno poganstvo različito od prirodnih religija (animizam) koje priznaju jednog Boga. To drugo poganstvo je sotonsko, tj. ono ima za oca Sotonu. Radi se o svim religijama koje se ističu kao sotonske i štuju kult Sotone. Te sotonske 'sekte' prizivaju okultne sile, mračne i lažljive te odvlače svoje sljedbenike u sve oblike nastranosti, nečistoće i ubojstva, što sv. Pavao razotkriva mnogo puta u svojim poslanicama: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti (Ga 5,21).
U posljednja vremena, sv. Pavao nas upozorava, Sotona će umnožiti sekte (usp. 2 Sol 2,9-12); lažni proroci i lažne religije sijat će zabludu u svijetu koji neće više imati ljubav prema istini (2 Sol 2,10). Takvi su, npr., Jehovini svjedoci, mormoni, roznkrojceri, masoni itd. Katolički vjernik ne može pripadati takvim grupama.
U posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci,
srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici,
bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici,
neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji
Boga.
Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli (2 Tim 3,1-5).
Sotona ne djeluje samo po sotonskim sektama, nego, koristeći ljudsku slabost, on odvodi čovjeka u grijeh, tj. u odbijanje Boga i u neposlušnost, u različitim oblicima i na različitim stupnjevima, kao što navodi sv. Pavao u gornjem tekstu.
Umjesto grijeha, zla i laži, izabiremo Dobro, Istinu i Svjetlo.
Odričemo se svakog pojedinog i svih glavnih grijeha i opačina koje su korijen svakog grijeha u srcu čovjeka: oholosti, škrtosti, bludnosti, zavisti, neumjerenosti u jelu i piću, srditosti i lijenosti.
3. Isus, Spasitelj
Kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost
kraljuje pravednošću za život vječni
po Isusu Kristu Gospodinu našemu (...).
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost
da se svima smiluje (Rim 5,21; 11,32).
Tko čini grijeh, od đavla je
jer đavao griješi od početka.
zato se pojavi Sin Božji:
da razori djela đavolska (1 Iv 3,8).
Ovo je navještaj Svetoga Pisma o samoj naravi poslanja Spasitelja. To je sigurnost vjere koju ovdje navješćujemo i koja raduje sve one koji čekaju Radosnu Vijest Spasenja. Doista, Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! Upravo danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov (Lk 19,10.9). Jer siromasima se navješćuje evanđelje (Lk 7,22), i to po samom Spasitelju. I tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen (Rim 10,13). Jer nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti (Dj 4,12).
To spasenje nam je zaslužio Isus svojom vlastitom žrtvom na Križu ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir (Ef 2,16-17). I gledat će onoga koga su proboli (Zah 12,10).
Ali Bog, bogat milosrđem,
zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,
nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ,
oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - po vjeri!
I to ne po sebi! Božji je to dar! (Ef 2,4-5.8).
Moliti sa Riječju Božjom:
Rim 8,31-32.37, ili:
1. dan ujutro: Lk 19,10
1. dan u podne: Dj 4,12
1. dan navečer: Mk 5,28
1. dan, povečerje: Iv 8,31-33
2. dan ujutro: Rim 5,8
2. dan u podne: Iv 4,7-14
2. dan navečer: 1 Iv 2,1-2.
Dio treći: III POGLAVLJE
OPROŠTENJE I OSLOBOĐENJE
Potrebno nam je oproštenje Božje i uzajamno oproštenje, kao i pomirenje nakon počinjenog zla, koje je uvijek manjak ljubavi prema Bogu, bližnjima i sebi.
Oproštenje darovano i primljeno pribavlja ozdravljenje i mir srca.
1. Oproštenje
Trostruka povrjeda Boga, bližnjega i sebe samoga zahtjeva traženje oprosta svakoga na ova tri nivoa. U konačnici, svaka povrjeda, svaki grijeh, vrijeđa Boga, Stvoritelja i Oca svakog stvorenja.
I zato traženje oprosta u Sakramentu pomirenja iziskuje postupak pomirenja sa mojim bližnjim i primanje oprosta za mene samoga u vjeri i povjerenju.
Božje oproštenje
Gospodin je spreman oprostiti sve naše grijehe ako Mu dođemo srcem smjernim i skrušenim (Iz 57,15). Jer nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se obrati od zloga puta svojega i da živi! (Ez 33,11). Gospodin (...) je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, već hoće da svi prispiju k obraćenju (2 Petr 3,9). Isus reče: Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje (Lk 5,32).
Pročitaj i komentiraj jednu od parabola 15.-og poglavlja Evanđelja po Luki gdje Isus prima grješnike (Lk 15,2).
Božje oproštenje se daruje preko svećenika koji je primio 'vlast opraštanja grijeha' u Sakramentu pomirenja. Prisjećamo se ukratko nužnih uvjeta u Sakramentu da bi se zadobilo odrješenje: priznanje grijeha u Ispovijedi, kajanje ili iskreno žaljenje, popravak štete, odluka i naložena pokora.
Pomirenje sa braćom
Svaka povrjeda vrijeđa Boga, pa i ona učinjena čovjeku.
'Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam
puta?' Kaže mu Isus: 'Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.'
(Mt 18,21-22).
Isus reče:
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i
prinesi dar (Mt 5,23-24).
Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš
nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka
(Mt 6,14-15).
Ili još:
Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke (Mk 11,25).
Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti (1 Iv 4,20).
Tražiti oproštenje od brata, daje nam poniznost i ljubav; oprostiti bratu, ozdravlja nas.
Pomiriti se sa samim sobom
Onaj tko si ne oprosti svoje slabosti, čak ni kada se ispovjedi, nema povjerenja u Božje oproštenje i pokazuje veliku oholost. Radi se o primanju Božjeg oproštenja ma kako velika bila težina grijeha. Mala Terezija piše ovu lijepu pjesmu:
Da sam počinila sva moguća zlodjela, sačuvala bih uvijek veliko pouzdanje, jer dobro znam da je to mnoštvo grijeha samo kap vode u gorućoj žeravici.
Isus reče:
Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo (Lk 7,47).
Oproštenje je dokaz Isusove neizmjerne ozdraviteljske ljubavi. Pročitajmo predivan tekst iz Evanđelja po Ivanu (usp. Iv 21,15-17), gdje Isus, po trostrukoj izjavi ljubavi, ozdravlja od trostrukog zatajenja ranjeno Petrovo srce...
2. Oslobođenje
Isus je došao u prvom redu osloboditi čovjeka od ropstva grijeha. Ali postoje specifične veze sa zlom koje mogu prouzrokovati različite razine sputanosti duhovne slobode čovjeka. To može ići od običnih ili opsesivnih napasti do opsjednuća (rjeđe). Duhovne veze kao što je astrologija, zazivanje duhova ili na slijedu pristanka na grijehe iz navike ili na glavne grijehe, mogu dovesti do izvjesnih tlačenja sa psihološkim, katkada fizičkim, smetnjama, do uznemiravanja ili opsjednutosti suicidom, itd.
Te različite kategorije veza više ili manje paraliziraju osobu koja se sama po sebi ne može osloboditi te iziskuje vanjsku intervenciju i molitvu vjere Crkve. Prije govora o tom i takvom stanju i poduzimanja molitve za oslobođenje, treba sa mudrošću i razlikovanjem utvrditi dijagnozu tog stanja.
Evanđelje navodi nekoliko slučajeva gdje je Isus intervenirao: dva slučaja na izraelskoj zemlji među Židovima (usp. Mk 1,23s i 9,14s); drugi izvještaj je smješten u poganskom kraju (usp. Mk 5). No Sv. Pismo je vrlo jasno u sprječavanju opasnosti svake suradnje sa Zlim te ju zabranjuje:
Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi
se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao
duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se
Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj (Pnz 18,10-12;
usp. i Lv 19,28-31.36; 20,8-21.26-27).
Osim tih praksi na koje ukazuje Biblija i koje paraliziraju duhovnu slobodu, izbor ili pripadnost određenim grupama istog je reda kao i navedene opasnosti te proizvodi iste učinke. Npr.: masonerija, roznkrojceri, sve ezoteričke i protukršćanske sekte, Novo doba, prakticiranje horoskopa, prakse meditacije yoge, TM-a, zena, budizma, itd.
Isus Krist je Osloboditelj koji je donio oslobođenje zarobljenima (usp. Lk 4,18). Upravo po takvom oslobođenju osobe često iskuse gospodstvo Isusa Krista nad njihovim osobnim životom. Važno je vidjeti da:
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, koja je Tijelo
njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. (Ef 1,22-23)
Tako i u Njegovoj smrti i uskrsnuću:
Toga Isusa kojega vi razapeste, Bog je učinio i Gospodinom i Kristom (usp. Dj 2,36).
Štoviše, kršćanin prihvaća izgubiti sve da stekne Krista (usp. Fil 3,8-11; 2 Kor 3,16), živjeti u poslušnosti vjere (usp. Rim 1,5) i u podložnosti (usp. Fil 2,1-5) čitavoga svog života pod gospodstvom Isusa Krista. Tako može živjeti u svetosti života, sjedinjen s Kristom (usp. Rim 1,5; Kol 3,3-4).
Preporučamo u ova dva dana upriličiti (osobno ili u grupi) pokorničko bogoslužje kako bi se živjelo ovo što je izneseno, te - ako je to dobro i prikladno - izmoliti molitvu oslobođenja nad sobom, nakon što smo se odrekli obraćanja na pokojnike, sudjelovanja u nekršćanskim pokretima, možda sotonskim, i odrekli se grijeha i svega što vodi grijehu i Sotoni, začetniku grijeha. (Ako se radi o preciznim i delikatnim slučajevima, grupa od dva ili tri molitelja /pod vodstvom svećenika/, koji imaju karizmu provjerenog dara razlikovanja, treba te slučajeve posebno i osobno izdvojiti).
DODATAK: Prijedlog pokorničkog slavlja
* (Svećenik, u albi i štoli) započinje liturgijskim uvodom: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
* Vrijeme slušanja Božje Riječi (npr. Lk 15,11-32 ili neku drugu Riječ koja pomaže postupku iskrenog obraćenja). Pobuditi želju za traženjem Božjeg oproštenja.
* Odricanje od zla i ispovijest vjere
(Shema molitve za oslobođenje
Podsjećamo da se ta molitva čini samo individualno s osobom na koju se to odnosi, okruženu braćom i sestrama /pod vodstvom svećenika; dvije do najviše četiri osobe koje imaju dar molitve, razlikovanja i vjere/.
Ova molitva pretpostavlja pristanak i želju za oslobođenjem osobe za koju se moli, te jedinstvo srdaca onih koji mole.
Može se koristiti slijedeća shema molitve:
* U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
* Ispovijest Vjere od sviju.
* U molitvi, svak' daje ono što prima u svom srcu.
* Voditelj molitve može tada izmoliti molitvu oslobođenja prema slijedećem modelu i dodacima primljenima u molitvi:
Sveti Oče, Ti si poslao u svijet svoga ljubljenoga Sina da po Njemu svaki od Tvoje djece ima pristup svjetlu i spasenju.
Pogledaj .............. koji je pred Tobom. Zajedno s njim (njom), mi Te jednodušno molimo. Po Krvi Isusovoj koja je tekla iz Njegova probodena boka da donese čovjeku mir što su ga grijeh i Demon oteli, molimo Te da dođeš o osloboditi našeg brata (sestru), u njegovu duhu, njegovoj duši i njegovu tijelu, od svih veza sa silama zla, od svih uznemiravanja, tlačenja ili posjednuća, da može živjeti u slobodi djece Božje.
Po Bezgrješnoj Djevici, Ti uništavaš sile Neprijatelja i tjeraš ih u bijeg. Neka naš brat (sestra) bude stavljen pod Njen plašt milosti i neka Ti po Njoj on zauvijek bude predan u čistoći i svetosti, u istini i ljubavi.
Po zagovoru sv. Josipa, strahu demona, po zagovoru svih svetih Apostola koji imaju vlast nad silama tame, i po molitvi svih svetih i svih blaženih duhova, pomozi i zaštiti našeg brata (sestru) od svake protivštine i svake zablude.
Prekrij ga (ju) sjenom svoga Duha istine i svetosti, izcijeli svaku njegovu (njezinu) ranu iz vremena njegova udaljavanja od Tebe i ispuni ga (ju) snagom, mirom i radošću, odsada i do dana kad ćeš ga (ju) Ti uzeti u svoju slavu.
Amen!
Može se dodati (sa cijelom grupom ili individualno) molitva svetom Mihaelu Arkanđelu, za koju je papa Leon XIII tražio da se moli nakon svake Sv. Mise i koju je, ne tako davno, papa Ivan Pavao II. ponovo preporučio molitvi vjernika:
Sveti Mihaele Arkanđele,
brani nas u boju;
budi nam na pomoć
protiv zlobe i zamki đavolskih.
Molimo te proseći:
neka to Gospodin zapovijedi!
A ti, vođo nebeskih četa,
protjeraj u pakao Sotonu i druge zle duhove,
što lutaju svijetom na propast duša.
Amen!
* Zatim se izmoli desetica Krunice i skraćene Litanije svih Svetih (može se u ovom trenutku koristiti i blagoslovljena voda).
(P. s. -Može se uzeti i shema predviđena u obredu krštenja i dopuniti dio koji se odnosi na odreknuće na još precizniji način)).
* Zatim svećenik izlaže Presveti Sakramenat (ako se slavlje odvija u župnoj crkvi). Svi mole zajedno Ispovijedam se Bogu Svemogućemu; potom slijedi osobna Ispovijed.
Mogu se uvesti i nesakramentalni dijelovi, nakon Ispovijedi npr. ići prema posudi s vodom ili izvući koju riječ milosrđa ili pak položiti zapaljenu svijeću u podnožje Križa ili Presvetog Sakramenta, itd., i možda ići se pomiriti s nekim.
Taj obred se može predložiti i onima koji, kao nekršteni ili osobe u iregularnoj situaciji, ne mogu pristupiti Sakramentu oproštenja i pomirenja.
* Svećenik može zadati zajedničku pokoru ako to smatra prikladnim, prije nego što se zapjeva pjesma zahvale, te blagosloviti zajednicu Presvetim Sakramentom ili zaključiti obred završnom molitvom i blagoslovom.
* Može se završiti slavlje molitvom predanja i posvete po rukama Blažene Djevice Marije i pjesmom njoj u čast, npr.:
Posvetna molitva bezgrješnom Srcu Marijinu
Bezgrješna Majko Božja i Majko Crkve! Posvećujemo Ti sebe osobno, svoje obitelji, našu nadbiskupiju i cijelu Crkvu. Tvojoj osobitoj zaštiti izručujemo svoj narod i svoju domovinu.
Milosrdna zagovornice, izmoli svijetu novi očiti dolazak Duha Svetoga, da vihor milosti prostruji kroz sve savjesti i da se zemljom razlije posvećenje i dobrota. Ljudi su izmučeni mržnjama, nepravdama, grijesima. Velika posrednice milosti, izmoli cijelom čovječanstvu svjetlo Duha Svetoga da ga On izvede na prave putove pravednosti i slobode u miru i ljubavi.
Čvrsto odlučujemo da ćemo živjeti svoj krsni savez ljubavi i kajemo se za sve grijehe kojima smo uvrijedili Boga, ranili Crkvu Božju, nanijeli nepravdu bližnjima i ponizili svoje ljudsko dostojanstvo...
Ponizna Djevice i Kraljice svijeta, uzmi u svoje ruke i u svoje Srce naš život i sudbinu svih ljudi, Tvoje djece i naše braće! Vodi nas k Srcu Tvoga Sina i Spasitelja našega Isusa Krista da u njemu nađemo oproštenje i mir, a poslije zemaljskog putovanja da uđemo u vječnu radost Presvetog Trojstva. Amen.
Ili:
Posveta Blaženoj Djevici Mariji
Presveta Djevice i Majko Božja Marijo! Ja: ................, premda sasvim nevrijedan da Tebi služim, no ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju te potaknut željom da Ti služim, izabirem Te danas, pred svojim Anđelom Čuvarom i pred cijelim dvorom nebeskim, za gospodaricu, zagovornicu i Majku svoju, te čvrsto odlučujem da ću odsada uvijek Tebi služiti i - koliko uzmognem - nastojati da Ti svi vjerno služe.
Tebe, dakle, preljubezna Majko, krvlju Isusa Krista poradi mene prolivenoj, molim i prosim, udostoj se primiti mene među štićenike svoje i za vjekovitoga slugu i dijete svoje. Budi mi u pomoći u svim djelima mojim i isprosi mi milost da takav budem u riječima, djelima i mislima te nikada ne uvrijedim ni Tvojih ni presvetoga Sina Tvoga očiju. Misli na me i ne ostavi me u času smrti moje. Amen.
(Ili: Pod obranu se Tvoju utječemo, Preporuka Majci Božjoj, Spomeni se, O Gospođo moja...)
Moliti sa Riječju Božjom:
Ef 2,1-10, ili:
1. dan ujutro: Mk 1,15
1. dan u podne: Lk 5,32
1. dan navečer: Ps 32
1. dan, povečerje: Jk 5,16
2. dan ujutro: Zah 12,10
2. dan u podne: 1 Iv 1,8-9
2. dan navečer: Dj 2,37-40.
Dio četvrti: IV POGLAVLJE
BIT ĆETE KRŠTENI DUHOM SVETIM
Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim
(...). Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas (Dj 1,5.8).
Isusovo obećanje je pouzdano: nakon obraćenja i prihvaćanja Poruke Spasenja u vjeri, možemo primiti Duha obećanja i biti uronjeni (tj. kršteni) u Njega.
1. Krštenje obraćenja
Prethodnih smo dana poduzeli važan pothvat: vratili smo se natrag Bogu, našem Ocu, tj. obratili smo se iskrenim pokajanjem. Ali taj proces ne može ostati trajan bez dva uvjeta: bez odluke da slijedimo Krista normalnim kršćanskim životom te da budemo kršteni Duhom Svetim.
Zato Krstitelj navješćuje: Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim (Mk 1,8) i ognjem, nadodaje Luka (Lk 3,16). Isus govori o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega (Iv 7,39).
Promatrajmo Isusa koji se izjednačio s grješnikom, Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini (2 Kor 5,21), On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' (Fil 2,6-7). Potrebno nam je ući u Krstiteljevo klanjanje pred neizmjernom tajnom ljubavi koja se ponizuje do izjednačavanja s čovjekom grješnikom.
Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: 'Ti
mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?' Ali mu Isus odgovori: 'Pusti sada! Ta
dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!' (Mt 3,13-15).
Mi možemo dakle s Ivanom Krstiteljem promatrati ono što je Otac unaprijed pripravio u svome Sinu Isusu i koji nam se očitovao u tom stavu poniznosti:
'Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu'. I
posvjedoči Ivan: 'Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš
da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i
svjedočim: on je Sin Božji.' (Iv 1,31-34).
Otada Isus očituje Duha koji počiva na njemu (Is 11,2). On prolazi, obilazi židovskom zemljom i djeluje u sili Duha Svetoga.
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom
(...). A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju (...). I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen.
I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati (...). Duh
Gospodnji na meni je jer me pomaza! (Lk 4,1.14.16-18).
Ne samo da je Isus Duhom Svetim ispunjen, već On daje Duha bez mjere (usp. Iv 3,34).
2. Bog daje Duha Svetoga
Otac nebeski ima samo jednu želju: koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! (Lk 11,13).
Papa Ivan Pavao II potvrđuje da je Duh Sveti 'Osoba Dar'. U Vjerovanju Crkve ispovijedamo: Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca.
Bog daje Duha Svetoga onima koji Ga za Nj' mole:
Ištite i dat će vam se! (Lk 11,9; Mt 7,7).
On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem (Mt 3,11).
Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je
kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i
pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose
Jahvi žrtvu u pravednosti (Mal 3,2-3).
Duh Sveti se očituje dakle kao oganj u srcu onih koji Ga mole:
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga... (Dj 2,3-4).
Jer, kaže Isus, oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! (Lk 12,49).
Nema drugog načina za posvećivanje nego Duh Sveti, reče netko.
3. Kako primiti Duha Svetoga?
Sv. Serafin iz Sarova tvrdi: nema ništa važnije za kršćanski život nego primanje Duha Svetoga. Svaki krštenik treba tražiti Duha Svetoga kao blago skriveno i željeno zbog njegove velike važnosti s obzirom na život vječni. Crkveni oci često tumače 'Kraljevstvo nebesko' kao Isusov drugi način da nam govori o Duhu Svetom: dođi Kraljevstvo tvoje (Mt 6,10).
Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije,
sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu (Mt 13,44).
Sveti Serafin je lijepo tumačio prispodobu o deset djevica (usp. Mt 25,1-13) koje predstavljaju gorljive kršćane s jedne strane i mlake s druge strane. Gorljivi kršćani su ponijeli sa sobom rezervu ulja koje označava Duha Svetoga, dok ga mlaki nisu kupili, tj. nemaju normalni odnos s Duhom Svetim. Pa kada dođe Zaručnik, kad odjekne glas koji ga navijesti u noći ovoga svijeta, oni koji su bili ispunjeni Duhom Svetim i koji, danju i noću, uzdišu sa cijelom Crkvom:
Maranatha, dođi Gospodine Isuse (...) Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati
vode života zabadava! (Otkr 22,17),
ulaze sa zaručnikom u svadbenu dvoranu. Duh Sveti dakle dovršava djelo spasenja u srcu čovjeka koji Ga je žarko želio:
A kad on (tj. Duh Sveti) dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što
osuda... (Iv 16,7s).
(Može se razmatrati ukratko ovaj odlomak sa retcima koji slijede i nadahnjivati se naukom Ivana Pavla II iz njegove enciklike o Duhu Svetom).
Isus još kaže:
Branitelj - Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh (Iv 14,26).
A kada dođe Branitelj...
- Duh Istine koji od Oca izlazi -
on će svjedočiti za mene (Iv 15,26).
Kada dođe on - Duh Istine -
upućivat će vas u svu istinu...
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati (Iv 16,13-14).
U zaključku, potrebna je žarka i ustrajna molitva, sa Crkvom, za dolazak Duha Svetoga u naša srca i na našu zajednicu (obitelj, župu...),
npr. zazivom: O, Duše Boga živoga,
ispuni naša srca svojom mudrošću
i obnovi lice zemlje! (3 puta)
ili: Dođi Duše Presveti.... ili: O dođi Stvorče, Duše svet... (v. gore)
Moliti sa Riječju Božjom:
Rim 8,14-17; ili:
1. dan ujutro: Iv 14,15
1. dan u podne: Iv 14,16-17
1. dan navečer: Rim 8,9-11
1. dan, povečerje: Rim 8,16-17
2. dan ujutro: Ga 5,22-25
2. dan u podne: Ez 36,24-27
2. dan navečer: Iv 7,37-38.
Dio peti: V POGLAVLJE
MOLITVA I KARIZME
Jedan od darova izlijevanja Duha Svetoga je obnova molitve i darova.
1. Obnova molitve
Molitva srca, prava molitva, nije nam nešto prirodno. Čovjek može uvijek govoriti molitve, no Bog kaže svom narodu Izraelu: Narod mi ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene (Iz 29,13; Mt 15,8).
Isus, poput proroka i Ivana Krstitelja, tj. ljudi ispunjenih Duhom Svetim, podučavat će kako moliti. Jer Duh Sveti je, u konačnici, naš voditelj u molitvi.
Isus podučava moliti:
Kada molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte
na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: 'Oče
naš...' (Mt 6,7-15).
Isus također podučava različite oblike molitve:
Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i zatvori se i pomoli se svomu Ocu,
koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti (Mt 6,6).
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18,20).
I kako ustrajati u molitvi:
Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati (...). Ali kad Sin Čovječji
dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18,1.8).
I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete (Mt 21,22).
Duh moli u nama:
Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste duha posinstva u kojem
kličemo: 'Abba! Oče!' Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja (...).
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam
Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha
- da se on po Božju zauzima za svete (Rim 8,15-16; 26-27).
Apostol Pavao poučava kršćane:
Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte
sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete (Ef 6,18).
Molitva i jedinstvo srdaca u molitvi su karakteristika prve kršćanske zajednice:
Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom,
i braćom njegovom (Dj 1,14).
Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42).
Moliti u Duhu znači moliti kao Isus, Riječima Isusa, molitvom Isusa i u Duhu Svetom, odnosno srcem.
2. Obnova karizmi (darova)
II Vatikanski sabor cijeni svu karizmatsku dimenziju Crkve. Tako, u više dokumenata ovog velikog Koncila, navodi se mjesto karizmi u kršćanskom životu i u čitavoj djelatnosti Crkve. Raspoznavanje (ili razlikovanje), osobito onih izvanrednih, prepušta hijerarhiji. Izlijevanje Duha Svetoga oživljava krsnu milost i njeno mnoštvo darova. Služenjem karizmama, mnogi kršćani u isto vrijeme ponovo otkrivaju okus molitve, sakramentalnog i crkvenog života. Svetost, mistični i karizmatski život su baština svih kršćana.
U tom smislu, ono što otkrivamo danas novim očima (v. osobito Konstitucija o Crkvi /LG, n°4, 7 i 12; Dekret o apostolatu laika (A.A 3 i 30; usp. postsinodalna ekshortacija o pozivu i poslanju vjernika laika i Katekizam Katoličke Crkve n° 779, 198 i 801 posebno/), doseže vrlo daleko, na početke Crkve. U IV st., sveti Ćiril Jeruzalemski, u svojim katehezama, napominje katekumenima da nakon krštenja i potvrde trebaju očekivati da 'govore u jezicima' i prorokuju. Sva ta svjedočanstva odvode nas u Cenakul, gdje, sa prvim učenicima Krista uskrsloga, Apostoli okupljeni oko Marije, primivši Duha Svetoga na dan Pedesetnice, počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (Dj 2,4).
Sv. Pavao nam je ostavio vrlo iscrpan i potpun nauk o karizmama o kojima govori u više svojih poslanica. Pročitajmo neke dijelove: Rim 12,1-8 i 1 Kor 12,4s, koji daju glavne pravce za razborito i korisno služenje karizmama danih radi izgrađivanja (čitavoga Tijela) (1 Kor 14,26).
Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete (1 Kor 14,1).
Ljubav i jedinstvo Tijela Kristova dva su glavna kriterija koji prosuđuju karizme. Dakako, i druge elemente (koje ovdje ne navodimo) treba uzeti u obzir kada se govori o razlikovanju.
Ipak, apostol Pavao nas poziva da molimo za dar prorokovanja i da se njime služimo. Ta karizma ne znači da smo mi proroci (u jednoj grupi ili zajednici treba uvijek izbjegavati opasnost da ona bude vođena od nekoga tko sebe 'drži' za proroka niti dopustiti da se izdigne 'proročka ili karizmatska moć'; to više, izbjegavati uplitanje osoba koje nemaju istinsko proroštvo već se zadovoljavaju time da potvrđuju proroštva drugih) - već to znači da se Duh Sveti može poslužiti svakim od nas da izgrađuje, hrabri, tješi (1 Kor 14,3-4). (Ako je netko bio na nekom /karizmatskom/ seminaru ili na kojem molitvenom skupu, gdje se služilo i provjerenim darom prorokovanja, ima iskustvo što je to dar prorokovanja; dobro je o tome pročitati i knjigu: R. DeGrandis, Dar proroštva, Svjetlo malo, Zagreb, 2002).
Isto se odnosi i na dar spoznanja, prilično čestog u molitvenim grupama, a koji je sličan obliku proročke riječi (dobro je o tom daru pročitati knjigu: R. DeGrandis i Jessie Borrello, Riječ spoznanja - Dar Duha Svetoga, Svjetlo malo, Zagreb, 2001). No valja biti razborit u služenju ovim darom, kao i sa svim ostalima, znajući ipak da je najveći dar - dar služenja, ljubavi...
Konačno:
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene
zla klonite (1 Sol 5,19-22).
Moliti sa Riječju Božjom:
Rim 8,26-27; ili:
1. dan ujutro: Mt 6,9-13
1. dan u podne: 1 Sol 5,16-18
1. dan navečer: Iv 17 // Dj 4,29-31
1. dan, povečerje: Ps 86
2. dan ujutro: Lk 9,28-29
2. dan u podne: 2 Kor 6,40-7,1
2. dan navečer: Otkr 5,8-10.
Dio šesti: VI POGLAVLJE
IZLIJEVANJE DUHA
U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:
''Ako je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka pije koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći
iz njegove utrobe!'' To reče o Duhu kojega su
imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista
ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen (Iv 7,37-39).
Danas, u ovom slavlju, molimo za izlijevanje Duha.
Potaknimo želju kod sebe dok molimo ovu molitvu, da se naša srca otvore i raspolože dubokom predanju.
Ukratko, izlijevanje Duha nije novo krštenje, već ponovno oživljavanje (re-aktivacija) milosti primljenih na Krštenju i u Sv. Potvrdi. Normalni kršćanski život je život u Duhu prema darovima Duha Svetoga, primljenih u Krštenju (strah Božji, sinovska pobožnost, vjera, snaga, savjet, znanje, razum i mudrost), koji omogućuju krštenome da živi prema duhu Blaženstava (usp. Mt 5,3-11) i na vidljivi način donosi plodove Duha (ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost /vladanje sobom/ - usp. Ga 5,22-23), razvijajući postepeno, u podložnosti Duhu Svetom i braći, djelatnu i stvaralačku snagu karizmi (usp. 1 Kor 12,4-11).
Ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već
komu Bog odmjerio mjeru vjere (...). Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana:
je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; je li služenje - neka je u služenju; je li
poučavanje - u poučavanju; je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je
predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan! (...) Srdačno se ljubite pravim
bratoljubljem! (Rim 12,3-13).
(Koji su već primili taj dar, neka se prepuste molitvi u jezicima /= ne razumom, već se prepustiti Duhu da 'neizrecivim uzdasima' naviješta silna djela Božja/...
Podsjećamo da se upravo tijekom molitve za izlijevanje očituju i darovi proroštva...
Ako se u zajednici nalaze i kršćani koji su u iregularnoj situaciji ili novi obraćenici koji još nisu započeli katekumenat, neka, i oni, pobude goruću i veliku želju da prime Duha Svetoga koji je Gospodin i koji se daje kome hoće, kako hoće i kada On hoće. Usp.: Petrovu epizodu kod Kornelija /Dj 10/.
Na praktičnom planu, ako se moli u zajednici (grupi), ne moli se individualno niti polaganjem ruku na katekumene ili na one koji još nisu primili krštenje, kako bi se izbjegla svaka zabluda i dvosmislenost).
Slavlje
* Pjesme slavljenja i hvale.
* Čitač navijesti Riječ Božju: Iv 7,37-39.
* Onaj tko vodi poduku (npr. svećenik, odgovoran za župu), kratko objašnjava tijek slavlja,
praksu polaganja ruku samo na krštenike te mjesto i ulogu izlijevanja Duha u odnosu na
Krštenje...
* Zatim zbor uvodi zajednicu u pjesmu Duhu Svetom.
* Animator, potpomognut grupom iskusnih osoba, uvodi zajednicu ponajprije u iskustvo
moljenja u jezicima, a zatim pjevanja u jezicima.
* Animator i grupa unaprijed određenih osoba mole najprije nad cijelom zajednicom za izlijevanje Duha na zajednicu. Zatim, ako je potrebno, nad katekumenskom grupom. Konačno, individualno nad svom krštenom braćom i sestrama. Treba izbjegavati da se od ove izrazito personalizirane molitve učini posebna prozbena molitva za ozdravljenje ili zadobivanje ove ili one karizme.
Molitva se odvija u sili i poslušnosti Duhu i na način da se svatko može uistinu prepustiti Duhu Svetom te da On može svakome dijeliti svoje milosti kako On to želi.
Ovo vrijeme molitve može se odvijati za vrijeme kad svećenik dostojno izloži Presveti Sakramenat na oltar (ako se slavlje odvija u župnoj crkvi).
* Slavlje se završi pjesmama zahvale (dok svećenik pohrani Presveti Sakramenat, nakon što je blagoslovio zajednicu) i činom posvete po rukama Djevice Marije (v. gore).
Moliti sa Riječju Božjom:
čitati ova dva dana: Dj 1 do 12.
Dio sedmi: VII POGLAVLJE
MOLITVA HVALE I DUHOVNA BORBA
'Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da Ga štuje i da Mu služi' (sv.
Ignacije Lojolski)
1. Hvala (zahvalnica)
Iznesimo svjedočanstvo, ili svjedočanstva, o djelima Duha Svetoga nakon izlijevanja Duha, pri čemu dajmo prednost vremenu hvale... Zatim navijestimo:
Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu (...).
u ljubavi nas predodredi za posinstvo
za sebe, po Isusu Kristu,
na hvalu Slave svoje milosti (Ef 1,3-14).
Možemo u cijelosti pročitati ovaj himan - model nadahnute hvale, kao i Magnificat Djevice Marije (usp. Lk 1,46-55)... I možemo, nadalje, otkriti proročku dimenziju hvale koja naviješta riječju ono što ljudski nije ni vidljivo ni razumljivo, već samo po Duhu.
Hvala sadrži i dimenziju snage:
Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: 'Kako su potresna djela tvoja! (...)
Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,
razglašujte hvalu njegovu! (...) (Ps 66)
Najpoznatiji primjer je onaj o padu Jerihona:
Jahve reče Jošui: 'Evo, predajem ti u ruke Jerihon
i kralja njegova s ratnicima. Svi vi ratnici obiđite oko grada (...).
Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu
bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi' (Još 6,1-21).
Doista, hvala stavlja čovjeka u potpunu ovisnost o Bogu i po njoj, čovjek umnožava svoju vjeru i postaje postojan kao da Nevidljivoga vidi i čvrst (usp. Heb 11,27).
Tu snagu hvale objavljuje i Shekhina, slava Božja.
I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz
trube, cimbala i druga glazbala, hvaleći Jahvu 'jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav',
oblak ispuni Dom Jahvin. Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina
ispuni Božji dom! (2 Kr 5,13-14).
U izlijevanju Duha Svetoga, mi primamo jedan novi način molitve, u svako vrijeme, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube (Rim 8,28) i stoga čovjek obnovljen u Duhu u svemu zahvaljuje! Jer to je za nj' volja Božja u Kristu Isusu. (usp. 1 Sol 5,18).
Hvala drži dušu u miru i dubokoj radosti koju vanjski događaji ne mogu poremetiti.
Nije li to i stav samog Isusa u Njegovoj Muci i na Križu dok govori riječi Psalma 22?
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (...)
hvalit ću te usred zbora.
'Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!' (...)
hvalit će Jahvu koji traže njega...
2. Duhovni boj
Hvala raspoložuje kršćanina za duhovnu borbu i jača ga. Oni koji imaju iskustvo izlijevanja Duha trebaju biti opremljeni i spremni da vode borbu. Oni su neizbježno suočeni sa teškoćama i napastima, ali znaju da će im Bog dati svoju milost, snagu i sredstva za vođenje borbe. Svaki kršćanin je pozvan da bude iskušan i treba se pripraviti za to vrijeme kušnje i borbe:
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se
mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim (...) da uzmognete odoljeti u dan zli i održati
se... Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge
spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti
ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.
Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte
sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete (Ef 6,10-18).
Nađimo si u ovom tekstu snagu pojedinih riječi koje će nas ojačati za borbu. Osobito si označimo ovih pet jakih potcrtanih točki u tekstu, koje su kao pet Davidovih kamenčića koji se upušta u neravnopravnu borbu sa divom Golijatom (usp. 1 Sam 17,40-54): Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sabaota, Boga Izraelovih četa (...). Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem... (1 Sam 17,45.47), ne silom niti snagom, već Duhom mojim (Zah 4,6b).
Ovo nije vaš rat, nego Božji (...). Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte
kako će vam pomoći Jahve... 'Pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte
se u njegove proroke i budite sretni!' Potom se (Jošafat) posavjetova s narodom i postavi
Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati:
'Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!' (2 Ljet 20,15-17.20-21).
Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na
druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je
u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan (Heb 10,23-25).
Završimo slavljem posvete po rukama Blažene Djevice Marije (vidi gore), da bi se sve što smo primili i doživjeli u ovih 'sedam puta dva dana' ukorijenilo u jedan istinski nutarnji život i u djetinji odnos s Majkom Marijom. Predajmo se Njoj da svakoga od nas suobliči slici svoga Sina, ponese u mistične zaruke s Duhom Svetim i učvrsti svakoga u duhovnom životu po još radikalnijem daru i potpunom prepuštanju svoga života u njene bezgrješne ruke.
Moliti sa Riječju Božjom:
Dj 13 do 18, ili:
1. dan ujutro: Ps 33
1. dan u podne: Ef 1,10
1. dan navečer: Izl 15,2
1. dan, povečerje: Otkr 5,13
2. dan ujutro: Kol 3,9-17
2. dan u podne: Ef 6,10-18
2. dan navečer: Otkr 3,19-21.
(uredio p. Ivan, prema: Pere Pierre-Marie Soubeyrand: L'accueil de l'Esprit. Un chemin vers l'effusion de l'Esprit, 3e édition, 'Petits Traités Spirituels', Série II 'Renouveau et charismes', Editions des Béatitudes, Burtin, 1998).
P. s.: ovih 'sedam puta dva dana' mogu se moliti i kao 'sedam dana' ili, prema originalu, kao 'sedam tjedana'.