Župa Sveti Matej - Viškovo Viškovo 30 51 216 VIŠKOVO Tel./fax: (051) 256 862 E-mail:Župni ured

Stanko Perica, dip. iur.: Manipulacije mladima

Mnogi odrasli imaju velikih teškoća nositi se sa izazovima suvremenog društva. Koliko li je mladom čovjeku, koji nema dovoljno životnog iskustva i znanja, još teže u takvoj situaciji. Roditelji su vrlo zaokupljeni oko tjelesnog zdravlja svoga djeteta, dok se duhovno zdravlje prečesto zanemaruje. Koje su to glavne opasnosti po duhovno zdravlje mladog čovjeka? Kao osnovni problem nameće se fenomen manipulacije. Riječ manipulacija latinskog je podrijetla: "manus" - ruka i "pulare" - glačati. Isprva je ta riječ imala pozitivnu konotaciju jer se odnosila na obradu kakvog predmeta vještim korištenjem ruku. Međutim, danas ona označuje perfidni način kupovanja stavova, uništavanja moralnih vrijednosti i obeshrabrivanja ljudi. Često nismo svjesni da smo neprestano izloženi mnogobrojnim manipulacijama na koje naivno nasjedamo. Oduvijek su ljudi, posebice mladi, bili izvrgnuti mnogobrojnim pritiscima okoline, međutim danas su ti pritisci toliko suptilni da ih je teško prepoznati i ispravno reagirati na njih. Na prvo mjesto među današnje manipulatore valja staviti medije, prvenstveno televiziju i novine. Oni ciljano utječu na formiranje stavova i potreba, čak i u najmlađih. Mladoj osobi nameću kako treba izgledati, što je lijepo, a što nije, što treba jesti, što piti, koju dijetu držati, kako se odijevati, kakvu frizuru imati... No, još je pogubnije to što neizravno nameću i kako treba razmišljati. Tko ne želi slušati te savjete teško će se asimilirati u društvo. Posebice su zanimljive reality-show emisije u kojima se voajerizam potiče kao poželjan stil života, a "pobjednikom" postaje onaj koji ne mora imati odgovornosti, znanje, poštenje radne navike... Nasuprot tome, primijetit ćete kako se u takvim emisijama sudionici gotovo uvijek odmaraju, ne muče ih životne brige, imaju sve što požele. Učenje i rad nemaju mjesta u tome svijetu u kojem se sve vrti oko besposličarenja. Najtragičnije je kada se u medijima izravno osuđuju moralne vrijednosti. To se najbolje vidi u situacijama kada se objavi priča o osobi koja je na ulici našla veću količinu novca i odlučila ga vratiti vlasniku. Takvu će osobu novinar direktno proglasiti naivnom, gotovo i ludom. Neprestano ponavljanje takvih novinarskih nebuloza polako mijenja i naš stav, tako da ćemo i mi zaključiti kako je naivno biti pošten, te da takvi uvijek propadaju u životu. Mlađa djeca pak odrastaju gledajući crtiće tipa Pokemon ili Digimon u kojima se, osim pretjerane agresije koja će dijete navoditi da neprestano traži nove izvore adrenalina, također nameće ideja kako je uvijek samo jedan pobjednik, dok je nemoguće uživati u zajedničkoj pobjedi. Nije li onda normalno da to dijete kasnije neće moći biti sretno ako su i on i njegov prijatelj u školi dobili dobru ocjenu, već će egoistično uživati samo onda ako je iznad drugih. Tinejdžeri su pak izloženi časopisima za mlade, analiza teksta kojih otkriva fenomen seksualne fiksacije kao novog vida ovisnosti koju propagira ova vrsta medija. Sličnog su sadržaja i mnogi svjetski bestseleri namijenjeni mladima, u kojima su svi likovi jedino zaokupljeni traženjem seksualnih zadovoljstava. Isto iskrivljavanje svijesti postižu i jumbo-plakati na našim ulicama, koji suprotno svim državnim propisima o očuvanju javnog morala, otvoreno prikazuju poluerotske scene svim prolaznicima. Zanimljivo je uočiti primjedbu pape Benedikta XVI. o tome kako danas vlada diktatura relativizma. Sve se pokušava proglasiti jednako vrijednim, ali ništa toliko vrijednim da bi se za to isplatilo živjeti. Nedavno je tako jedan medij pisao o tome kako svećenici nemaju pravo kada ljude upućuju da ne idu kod osobe koja se bavi vračanjem. Naime, vračanje je po njima alternativna medicina, jednako kao i vjera, pa nije pošteno da se jedna alternativa postavlja iznad druge. Iza medija, na drugom mjestu je društvo. Ukoliko ne želiš psovati i ogovarati, nećeš biti poželjan u školskom društvu, gdje je to dvoje omiljena razbibriga. Ukoliko se na ekskurziji nisi napio ili nisi bio s djevojkom ili dečkom, tada si zaostao. U srednjoj školi se takvi pritisci dodatno intenziviraju. Možda će vam se ovakve ocjene o utjecaju medija na današnje mlade činiti pretjerane. Međutim, jedan poznati svjetski psiholog je iznio ocjenu da će većina djece koja odrastaju u današnjem društvu, kad odrastu biti depresivni materijalisti. Takvi će biti jer im je u mladosti usađena pogrešna ljestvica vrijednosti. Naime, naučili su kako je najbitnije steći što više materijalnog bogatstva i tjelesnih užitaka, a kada jednom u životu shvate kako im to ne donosi istinsko zadovoljstvo, postaju depresivni. Vrjednote moralnosti, čestitosti i humanosti nisu usvojili jer su im one tijekom odrastanja bile prikazane kao nazadne i štetne. Stvoriti ispravnu ljestvicu vrijednosti je jedna od ključnih stvari u životu mladog čovjeka. Svoje ćemo djelovanje podložiti ostvarenju onoga što nam je prioritet u životu. Ukoliko nam je prioritet vlastiti užitak, dok je obzirnost prema drugima na dnu naše ljestvice, tada ćemo vremenom postati spremni na laganje i obmanjivanje drugih kako bi sebi osigurali korist. Je li danas moguće ipak odrasti u zdravog i sretnog čovjeka ili nam je sudbina depresivnog materijalista zadana? Mogu li Bog i Crkva ikako pomoći u toj situaciji? Iz vlastitog iskustva sa sigurnošću kažem da mogu. Naime, Crkva danas ostaje jedina institucija koja nastoji očuvati ispravne vrijednosti. Stoga je potpuno logično da je izložena napadima iz onih segmenata društva kojima čuvanje vrijednosti nije u interesu. Ako se mediji najviše financiraju iz reklama za pivo, a pivarska industrija najviše zarađuje od ovisnika o alkoholu, dok s druge strane Crkva propagira umjerenost, nije li logično da će se crkveno učenje u tim medijima pokušati omalovažiti? Oni koji nemaju dovoljno znanja o Crkvi, niti o pozadinskom motivu djelovanja medija, lako će postati žrtve takvih manipulacija. Često će se mladima reći da je Crkva konzervativna. No, ne radi li se tu o još jednoj manipulaciji? Zašto smo prisiljeni razmišljati u kategorijama konzervativno i liberalno? Ne bi li bilo mudrije razmišljati o nečemu kao ispravnom ili neispravnom. Da li nešto ispravno može biti konzervativno? Usudi li se mladi čovjek reći da vjeruje u Boga, društvo će ga ismijati govoreći da je nazadan. I opet će onaj tko svoju vjeru ne pozna pasti na tom testu. Nije li barem katolička vjera u potpunom suglasju sa najnovijim znanstvenim dostignućima? Ne priznaje li svaki ozbiljan povjesničar da je potpuno sigurno kako je Isus Krist živio u Palestini prije 2000. godina i činio čudesna djela? Podaci o tome postoje i izvan Biblije. Dok će neki reći kako je držanje moralnih normi suludo, gle ironije, znanstvenici otkrivaju u najnovijim istraživanjima da nemoralno ponašanje uzrokuje odumiranje stanica u dijelu našeg mozga. Crkva nas poziva na kritičan i racionalan stav prema društvenim pojavama. S druge strane, mediji nam često žele nametnuti svoju sliku svijeta, koju bi trebali prihvatiti kao jedinu moguću. I zaista, ukoliko nemamo dovoljno znanja i mudrosti, lako ćemo biti zavedeni da prihvatimo mnoga stajališta koja se kose sa zdravim razumom. Dakle, bitno je u mladom čovjeku usaditi želju za stjecanjem što više znanja jer će ga ono osigurati da ne postane predmet manipulacija. Ljudi koji su odrastali u komunističkom okruženju često griješe smatrajući kako je jedino znanje koje mogu steći ono koje im iznosi njihov svećenik na propovijedi. Srećom, danas situacija više nije takva, tu su kršćanski tisak, Hrvatski katolički radio, mnogobrojne stranice na internetu koje potiču kršćanske vrijednosti i dr. Najmanje što u tom smislu za svoju obitelj možemo učiniti jest da ponekad uključimo Katolički radio. Dobar odgoj mlade osobe neće dovesti do toga da ta osoba nikada ne pogriješi. Međutim, i te grješke će biti korisne jer će iz njih mnogo naučiti. S druge strane, ukoliko roditelji i pokušavaju dijete odgojiti u kršćanskom duhu, može doći do toga da dijete odbaci vjeru. Redovito će to biti slučaj kada dijete vidi da je vjera roditelja lažna i licemjerna. Ako se roditelj diči time da je katolik, a s druge strane je neprestano mrzovoljan i srdit, djetetu ostavlja jasnu poruku da je vjera besmislena. Uvjeravanje djeteta da mora nešto činiti, a da sami roditelji to ne čine, biti će kontraproduktivno. Bitno je da dijete, iako će u pubertetu izvana odbacivati svaki autoritet, barem u podsvijesti zna da je od svojih roditelja beskrajno voljeno. Roditelji mu trebaju reći kako ipak nije najvažnije ono što njegovi vršnjaci misle o njemu. Trebaju ga upozoriti kako, ukoliko želi biti moralan, mora očekivati kako će ga društvo nerijetko osuđivati. S djetetom u pubertetu je teško razgovarati. Međutim treba tražiti pogodnu situaciju. Možda će to biti baš zajedničko gledanje televizije. To je idealna prilika da ga roditelj upozori kako u stvarnom životu stvari baš ne ispadaju tako kako se čini na malom ekranu. Također, nije primjereno vikati kada razgovaramo, jer to pokazuje da nemamo dovoljno dobre argumente, pa vlastiti stav želimo iznuditi silom. Slično tome, greška je u odgoju neprestano govoriti: "Nemoj tako..", "To ne valja.." i sl. Bolji efekt se postiže ako svoje savjete formuliramo afirmativno: "Učini radije ovo...", "Bit će bolje ako napraviš ovako", itd. Mladi danas ne prihvaćaju bezrazložne zabrane. Ukoliko roditelj želi da se dijete ponaša na određen način, mora iznijeti i razloge zašto bi to bilo pravilno i koje će biti posljedice ako se ne bude tako ponašao. Ukoliko je jedina negativna posljedica na koju mu se ukaže roditeljska kazna, dijete će trenutno poslušati, ali će se u njemu razviti osjećaj ogorčenosti i neprijateljstva. Isto tako nije poželjno da se roditelji neprestano pozivaju na vremena kada su oni bili djeca, jer će se tako u mladih samo povećati osjećaj kako ih roditelji ne razumiju. Problem mladih danas je višak dosade i manjak ambicija, te posljedice toga dvoga. Istraživanja pokazuju da kao svoje najvažnije probleme adolescenti vide: 27% nerazumijevanje odraslih, 16% dosadu i 8% osamljenost. Stoga je adolescenta poželjno, uz učenje, uputiti na bavljenje nekakvom dodatnom aktivnošću, koja će biti izabrana u skladu s njegovom voljom. To može biti neki sport, sviranje glazbenog instrumenta i sl. Možemo zaključiti kako je odgovornost roditelja danas veća no što je to ranije bila. Roditelj se treba upoznati sa opasnostima koji prijete njegovu djetetu, ali i biti dovoljno mudar da prepozna granicu do koje se treba miješati u život svoga djeteta. I kada bi neki roditelj uspio ukloniti sve zapreke s puta njegovog djeteta, takvo bi dijete odraslo u osobu potpuno ovisnu o roditelju i nesposobnu za samostalan život. Stoga je zadaća roditelja u tome da djetetu ponude čvrste temelje na kojima će ono moći izgraditi svoj život. IZVORI: · Daniel G. Amen: ''Kako radi vaš mozak", Zagreb, 2001. · Zlatko Miliša: "Manipuliranje potrebama mladih", Zagreb, 2006. · Mihaly Szentmartoni: "Svijet mladih", Zagreb, 1988.

početna stranica