Župa Sveti Matej - Viškovo

Viškovo 30
51 216 VIŠKOVO
Tel./fax: (051) 256 862
E-mail:Župni ured

Duhovna misao

Prethodne duhovne misli


Liječiti brak i obitelj (molitve)
Prema hvalospjevu u Poslanici Korinćanima, razmotrit ćemo, kakva je vaša ljubav. Je li moja ljubav prava? U toj pjesmi nad pjesmama o ljubavi naći ćete odgovor.

Oblikujte se u parove s nekim, tko vas dobro poznaje. Ako ste pored nekoga tko vas ne pozna, zamislite da vas jako dobro poznaje. Sada si iz Prve poslanice Korinćanima (13,4) pročitajmo:

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Predstavite si, da se obraćate svome mužu a muž neka si predstavi da se obraća svojoj ženi. Oni koji su slobodni, neka si predstave da se obraćaju svojoj majci, ocu ili povjerljivom prijatelju (u pravom smislu riječi), kojega predstavlja osoba, koja je pored vas. Pogledajte tu osobu u oči i riječ ljubav zamijenite riječju 'ja'. I ovako se obratite svome mužu, svojoj ženi, majci, prijatelju:

Dragi mužu (draga ženo, draga mama, dragi prijatelju, brate moj, sestro moja), ja sam uvijek velikodušna, dobrostiva; nikada ne zavidim, ne hvastam se; nisam nepristojna, nisam sebična, nisam razdražljiva, ne pamtim zlo; ne radujem se nepravdi, a radujem se istini; sve pokrivam, sve vjerujem, svemu se nadam, sve podnosim.'

Zašto se smijete?

Mislim da je to veoma jednostavni test, da iskusimo, gdje smo to u svom duhovnom životu.

Sada to isprobajmo drugačije. Ponovo pogledajte u oči osobu pored vas i recite Gospodinu:

Gospodine, hvala Ti što si mi dao čovjeka (ženu...), koji je velikodušan, dobrostiv; ne zavidi, ne hvasta se; nije nepristojan, ne traži svoje, nije razdražljiv, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Amen.

Kako se osjećate?

Ima li u vašem životu još nešto, što trebate dovesti u red?


Sada se pomolite i osjetite snagu praštanja.

Zatvorite oči i stavite se u Gospodinovu prisutnost. Zamolite Duha Svetoga da vam pomogne u ovoj molitvi...

Upravite svoj pogled na osobu koja treba vaše oproštenje (muž, žena, majka, otac, dijete, svekrva...). Nije važno je li ona živa ili je umrla, da li se vaše oproštenje odnosi na prošlost ili sadašnjost. Predstavi si Isusa, na izvjesnoj udaljenosti, koji tebi polako prilazi zajedno s tom osobom. Obrati pažnju na to da Isus stavlja svoju ruku na ramena te osobe. Isus je ljubi bez obzira, je li kriva. Ti nikada nećeš uvjeriti Isusa da ju ne ljubi.

Isus se polako približava tebi zajedno s tom osobom, koju sada već prilično jasno vidiš. Ta osoba pokušava pogledati te u oči, a tebi je možda teško njoj uzvratiti pogled. Ali pokušaj. Sada te Isus zove i ti k Njemu polako prilaziš. Isus vas oboje grli. Jedan od vas je s Njegove desne, drugi s lijeve strane. Ako pogledaš Isusa u lice, vidiš dvije suze, koje mu teku niz lice. Jedna suza je za tebe, druga suza je za tu drugu osobu.

Sada ti Isus pokušava predati tu osobu, da ju i ti zagrliš. Širiš svoje naručje i grliš je. Grliš je u svjetlu Isusa Krista. Osjeti ljubav, koja izlazi iz tebe i preplavljuje tu osobu.

Sada se obrati Isusu i reci Mu: 'Isuse, odlučio/la sam. Ljubit ću tu osobu.' Sada se obrati toj osobi i reci joj: 'U ime Gospodina Isusa, odlučio/la sam, da ću te ljubiti.'

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

p. Ivan MSC (prema: Elias Vella, Ježiš, môj uzdravovatel', Per Immaculatam, Bratislava, 2002.)


OGOVOR, KLEVETA
- Stalno kopamo po tuđim smetištima. Mogli bismo ispravno govoriti. Zašto govorimo krivo? Mogli bismo čuti toliko toga lijepoga. Zašto s takvom (zlu)radošću slušamo ono ružno? Naše su oči prozor u svijet pun ljepote. Zašto tako buljimo u zlo?
- I lopov i lažov upiru prst u drugoga - tako stvaraju iluziju vlastite pravednosti...
- Prije nego što će Isus ozdraviti gluhog mucavca (usp. Mk 7,31-37), uzdahnuo je, prije nego jadniku otvara uši i razrješuje jezik. Zna da će ozdravljeni ovim čudom postati ranjiv, a i sam će moći ranjavati (darovi su vrata raja i vrata pakla; usp. Mt 12,37: Doista, tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi)...
- Tako i svojim riječima - zlouporabljamo dobre Božje darove...
- Čovjek, koji ne mari za Boga, boji se smrti; morat će se zastidjeti kada tamo sretne čovjeka protiv kojega je zlo mislio, govorio, želio, činio..., a uz to, s njime će morati provesti cijelu vječnost, baš najviše s tim čovjekom, jer tamo vlada - zakon ljubavi. Moguće je da netko pogriješi i da pritom ima u sebi nešto što se Gospodinu više dopada nego tvoj čitavi život.
- Naša je zadaća da ne sudimo prije Boga... Veliki su sveci bili blagi prema drugima, a prema sebi veoma strogi. Koliko smo samo spremni isticati tuđe mane, pogrješke, postupke, učinke, loše nakane... A mi? Za sebe imamo tisuće izgovora i aureola.


Moralna procjena ogovora i klevete

Ogovor i kleveta su krivnje počinjene protiv pravde, istine i ljubavi.

Poštivanje dobra glasa osoba zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu (usp. Izr 18,5). Postaje krivim:
  • - za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogrješke osobama koje za to ne znaju (usp. Sir 21,28);
  • - za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima (KKC 2477).
- Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. Svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju krjeposti pravde i ljubavi (usp. KKC 2479); ogovaratelj i klevetnik otimaju dobro ime bližnjemu, kradu njegovu čast i poštovanje, a to je veće zlo nego li bližnjega udariti, okrasti - jer je ime i čast veća vrijednost od materijalnih dobara.

- Netko lijepo reče:
- ako krademo čast svojim prijateljima - to je gadna nezahvalnost i sramotna izdaja
- ako ju krademo svojim neprijateljima i protivnicima - to je nedopuštena osveta
- ako ju krademo onima, koji nam nisu ni prijatelji ni neprijatelji, koji nam nisu učinili ni
dobro ni zlo - to je okrutnost razbojnika koji napada i ubija putnika na cesti.
U svakom slučaju - to je velika grjehota protiv ljubavi prema bližnjemu.


- Kleveta: Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa krjeposti pravde i ljubavi (KKC 2484); i ogovor i kleveta u teškoj stvari jesu, dakle, teški grijeh.. Grješnost je još veća kad nakana varanja prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine (KKC 2485). Dobra nakana (npr. lagati da bi se 'pomoglo' bližnjemu) ne čini dobrim ni ispravnim neko djelo koje je u sebi neuredno (kao što su laž ili ogovor). Svrha ne opravdava sredstva. Nije dopušteno činiti zlo, da od toga nastane dobro (KKC 1761). Laganje je težak grijeh ako osoba koja se njom služi postaje sukrivcem poroka ili teških grijeha. Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laž (kleveta) - najizravnija povreda istine, obeščašćivanje riječi, nasilje učinjeno drugome - po svojoj je naravi za osudu.

- Ogovor: štetne posljedice ogovora postoje uvijek, i za one koje se ogovara, i za onoga tko ogovara, i za one pred kim se ogovara, i za sredinu u kojoj se ogovara. Ja sam ono što mislim o drugima. Svetac misli da su svi sveci, lopov misli da su svi lopovi. Negativistički stav proizlazi iz otrovna srca... Zao govor (ogovor) učvršćuje u zlu onoga koji ogovara, truje onoga pred kim se ogovara, oštećuje onoga koga se ogovara, osiromašuje zajednicu u kojoj se ogovara. Uz to je stalno prisutna opasnost da ogovor prijeđe u klevetu. 'Kad god nešto zinemo o drugome, uvijek nešto zinemo i o sebi!' Čovjek može biti sličan leptiru (ako dobro govori o drugima) ili muhi (ako o njima zlo govori) (usp. Slavko Pavin, SI, Sloboda za ljubav. Ignacijanske duhovne vježbe, SKAC Palma, Zagreb, 2002, s. 54-55).

- Netko može reći: Smijem govoriti istinu! Da, istinu o drugome smijemo govoriti, ali samo: da se taj bližnji popravi, ako je ugroženo javno dobro, ili je u opasnosti naše ili tuđe dobro ili sreća. I tada treba pokušati najprije nasamo opomenuti grješnika, a ako ni to ne pomaže, onda tek kazati drugima, i to samo onima na koje to spada (npr. mane djece reći roditeljima) i samo onoliko koliko je istina.

- Mogu li ipak ponekad, u opravdanom slučaju, lagati? Lagati - ne, prešutjeti istinu - da, ponekad. Isus reče: Istina će vas osloboditi (Iv 8,32). Istinitost se drži ispravne sredine između onoga što se mora očitovati i tajne koja se mora čuvati; uključuje poštenje i diskreciju. Pravo na priopćavanje istine nije bezuvjetno. Evanđeoska zapovijed bratske ljubavi ("zlatno pravilo'': Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima /Mt 7,12/) u konkretnim prilikama zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita. Dobro i sigurnost drugoga, poštivanje privatnog života, dužnost da se izbjegne sablazan, opće dobro - dostatni su razlog da se prešuti što ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. Nitko nije dužan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna (ZKP, kan. 983, § 1; KKC 2489). Povjerljivi iskazi štetni drugima ne smiju se širiti. Svatko mora čuvati pravednu suzdržljivost glede privatnog života ljudi.

- Svaka krivnja počinjena protiv pravde i istine (lažno svjedočanstvo, krivokletstvo, neosnovan sud, ogovor, kleveta, laskanje, ulagivanje ili dopadljivost, hvastanje ili razmetanje) nameće dužnost odštete (javne ili, u nemogućnosti, potajne ili barem, moralne zadovoljštine, u ime ljubavi), pa i onda kad je krivcu oprošteno, pa i u krivnjama protiv tuđega dobra glasa. Takve stvari nije dosta samo reći na Ispovijedi, nego treba i svu štetu nadoknaditi: vratiti ukradenu čast i poštenje; a to je teško popraviti.
- Poznat je primjer jednog sveca, koji je ogovaratelju na Ispovijedi rekao da uzme jastuk, kada puše jak vjetar, i rasipa iz njega perje. Pokupite sada to perje i vratite natrag u jastuk, reče sveti ispovjednik. To je nemoguće, odgovori pokornik. Eto, tako je gotovo nemoguće popraviti ogovor i klevetu, reče ispovjednik.
- Zato je netko rekao: zbog našeg jezika, obrtnik ili trgovac može izgubiti mušterije, činovnik službu i kruh svoj i svoje obitelji, svećenik povjerenje svojih vjernika... Kolike li štete! Tko će to nadoknaditi!?
- Ta odšteta, moralna i gdjekad materijalna, procjenjuje se po mjeri prouzročene štete; odšteta obvezuje u savjesti (usp. KKC 2487).

- Sukrivac tuđih laži (kleveta), po kriteriju odgovornosti za 'tuđe grijehe', postaje onaj tko sudjeluje - naredi - svjetuje - hvali - odobri - ne prijavi - ne spriječi (kad je to mogao ili bio dužan učiniti) - štiti tuđu laž. Ako se radi o zajedničkim grijesima, tu postoji i zajednička sukrivnja i suodgovornost. Formalno sudjelovanje: tko dragovoljno prihvaća zle ciljeve akcije i u nju se djelatno uklapa. Materijalno sudjelovanje: tko je prisiljen, fizički ili moralno, protiv svoje volje uzima udio u nekoj laži; težina krivnje sudionika ovisi o težini straha i nasilja. Oba načina sudjelovanja su zao čin, ali je formalno sudjelovanje daleko veći grijeh.

- Svetački primjeri nam govoreda ljubav, naprotiv, lažne, izmišljene pogreške raskrinkava kao laž i sotonsku zloću. A istinite, potajne grijehe, mane i slabosti bližnjega nastoji ispričati. A ako su te pogreške i velike, ljubav o njima ne govori, nego radije spominje krjeposti, dobre strane drugoga.

- Isus u laži prokazuje đavolsko djelo: Vama je otac đavao..., nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži (Iv 8,44). I postavlja 'zlatno pravilo': Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima (Mt 7,12).

p. Ivan MSC

početna stranica