Župa Sveti Matej - Viškovo

Viškovo 30
51 216 VIŠKOVO
Tel./fax: (051) 256 862
E-mail:Župni ured

Arhiva duhovnih misli 12. 2005.

Neke sekte i novoreligijski pokreti

Tajni savezi ('rosenkreuzeri', 'slobodni zidari-masoni' i dr.) - Rozenkreuzeri se bave tajnim znanostima (npr. panzofijom). 'Slobodno zidarstvo' (masonerija) je mistički, strogo hijerarhijski organiziran pokret, liberalno-prosvjetiteljske provenijencije. Simbol: šestar i trokut. Tajno znanje o djelatnosti i namjerama udruženja (uglavnom protiv Crkve, obitelji i mladih) podliježe apsolutnoj šutnji (krije svoje obrede i znakove raspoznavanja održavajući tajne sastanke). Organizirani su u lože. Lože jedne zemlje, na čijem čelu stoji veliki meštar, organizirane su u veliku ložu. Svojim djelovanjem masovno utječu na strukturu društva, pa i kod nas.


New age - svjetonazorski gledano, taj je pokret sinkretističko-okultistička mješavina s elementima budizma, hinduizma, spiritizma, astrologije i kršćanstva.
- Dokument Isus Krist, donositelj vode žive (Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, Vatikan, 2. veljače 2003.) navodi da je New age jedan od najvažnijih masovnih fenomena našega doba, kojemu mnogi pripadaju otvoreno, dok mnogi drugi, pa i katolici ili prikriveno ili pak - nesvjesno.


Scientološka crkva (Scientology church; osnivač L. Ronald Hubbard, 1954., koji je bio članom američkoga ogranka OTO-a, Ordo Templi Orientis, seksualnomagijske grupe): svojim pripadnicima obećaje oslobođenje od psihičkih problema i jačanje vitalnosti, inteligencije i kreativnosti primjenom principa dianetike. Za postizanje ovog cilja služi stupnjevito izgrađen sustav seminara, tečajeva za doživljavanje vlastitog iskustva i auditinga (neka vrsta psihoterapijskih ispovjednih razgovora u kojima sudionici spoznaju svoje psihičke deformacije kojih se na taj način 'oslobađaju').


- Reiki - ne samo čisto ezoterijska i okultna 'iscjeliteljska metoda', već i prateće učenje, što znači i vjerovanje, nespojivo je s kršćanstvom. Američki međunarodni 'reiki' savez prakticira uvođenje (inicijacija) novih članova u čak između tri i sedam inicijacijskih stupnjeva:
- I. stupanj: sudjelovanje na vikend-seminaru, a polaznik tobože spoznaje pristup transcedentalnoj energiji ili vratima reiki-metode;
- II. stupanj: sudjelovanje na višednevnom tečaju, a polaznik se tobože osposobljava za promicanje mira u svijetu;
- III. stupanj: 'posveta' za 'majstora' (za ovaj stupanj treba platiti poveću novčanu svotu); prilikom te 'posvete', kandidatu se 'otvaraju' svi centri energije na njegovom ljudskom tijelu te se u njemu 'kanalizira' tzv. reiki-snaga; tako 'posvećeni' majstor postaje tobože iscjelitelj, te on posredstvom svojih ruku postaje sposoban 'prenijeti' energiju kojom ispunjava glavu, prsa i leđa 'pacijenta'.
- Ova 'iscjeliteljska metoda' povezana je s japanskim učenjem (začetnik: Mikao Usui, nekoć kršćanski monah, koji je krajem 19. st. živio u Kyotou /+1929./ te je 'istraživao' fenomen Isusovih čudesnih ozdravljivanja; studirajući budističke spise, u jednom navodnom viđenju 'spoznao' je 'spasonosnu formulu', tj. formulu za ozdravljivanje, tzv. 'univerzalnu životnu energiju').
- Jednostavno nije istina da energija o kojoj se govori u 'reikiu' potječe od Isusa Krista. 'Reiki' ili 're-iki' predstavlja se kao 'univerzalna životna energija' koja tobože uspostavlja sklad čovjeka sa samim sobom i s temeljnim snagama u univerzumu; ta životna energija navodno 'služi promicanju ozdravljenja, cjelovitosti i dobrog osjećanja te postizanja višega stupnja svijesti'; u 'reiki'-promidžbama tvrdi se da 'reiki', tj. 'univerzalna životna energija' obogaćuje medicinski tretman, da je lagana i naravna metoda liječenja - umirućim ljudima 'pri prijelazu u novi oblik postojanja - reinkarnaciju'. Ova vjera u reinkarnaciju otkriva nespojivost s kršćanstvom koje priznaje samo uskrsnuće, tj. nastavak života osobe sa svojim identitetom i u vječnosti.
- Zaključno, kad je riječ o 'reikiu', nije riječ samo o 'japanskom sistemu liječenja', već ponajprije o prihvaćanju toga učenja - što znači i polaganje određene vjere u moć tog učenja i takve tobožnje metode liječenja. Zbog toga su za kršćane ta 'metoda' i učenje posve neprihvatljivi ('skliski teren'); ovo učenje se ipak oslanja na budizam, reinkarnacija je vizija čovjekove budućnosti. Kršćanstvo se temelji na Muci, Smrti i Uskrsnuću Isusa Krista. Stoga se kršćanin ne bi mogao bez teške štete za svoju vjeru uključivati u seminare 'reikija' ni u postizanje stupnjeva u tom sustavu koji je ipak mješavina religije, sugestije, možda čak i magije, te određene alternativne metode liječenja (usp. Glas koncila, br. 34., 23. 08. 1998., str. 17).


Alternativna (nekonvencionalna) medicina
- Sve te prakse nisu na istoj razini:
- niti sa stajališta stvarne terapijske učinkovitosti: za vjernika nije dovoljno tek 'uočiti' da je određeni lijek ili sredstvo, u pojedinačnom slučaju bio koristan; suvremena medicina, da bi ustanovila stvarnu učinkovitost terapijskoga postupka, koristi stroge rezultate medicinskih metoda dokazane učinkovitosti (EBM, Evidence based medicine); stoga, bez obzira na činjenicu da određeno sredstvo ponekad i nekome 'čini dobro', mora ga se dati na strogu kontrolu učinkovitosti; zanemariti te metode značilo bi ugrožavati vlastito zdravlje, a često i zdravlje drugih, ako bismo ih poticali da napuste tradicionalnu, znanstvenu medicinu i prepuste se u potpunosti alternativnim metodama liječenja (za koje nema pouzdanih dokaza učinkovitosti);
- niti sa stajališta mogućih filozofsko-vjerskih matrica koje nisu kršćanske, koje dolaze 'izvana' i koje s kršćanstvom doista nisu pomirljive: treba verificirati, tj. provjeriti i potvrditi, od slučaja do slučaja, da ta 'medicina' nema nikakvih magijskih, ezoterijskih ili praznovjernih implikacija; važno je da se ne radi o nekom ideološkom ili pseudoreligijskom sustavu koji je u sukobu s izvornom kršćanskom vjerom.
- Ukratko: ako se katolički vjernik utječe alternativnoj medicini, onda posrijedi mora biti promišljeni, odvagnuti izbor terapije i prepuštanja u Božju volju, shvaćanje da je Isus Krist donositelj vode žive; a ne smije biti riječ o izboru nove vjere (u obradi preneseno iz: Glas koncila, br. 19, 11. svibnja 2003., str. 19).


- Newageovska medicina - Dio dokumenta (Isus Krist, donositelj vode žive, br. 2.2.3.) iznosi da New age sadrži različite prakse koje promiče kao alternativu tradicionalnoj medicini: ... promiče širok spektar praksa kao što su akupunktura, biofeedback, kiropraktika, kineziterapija, homeopatija, iridologija, masaža i razne vrste 'bodywork' (primjerice ergonomija, Feldenkraisova metoda, refleksiologija, rofling, polaritetna terapija, liječenje dodirom itd.), meditacija i vizualizacija, nutricionističke terapije, psihičko iscjeljenje, razne vrste travarstva, kristaloterapija, metaloterapija, muzikoterapija i kemoterapija, terapije vezane uz reinkarnaciju te, konačno, programi u dvanaest etapa i skupine samopomoći. Doduše, mnoge od tih praksa doista nisu u 'sukobu' s katoličkim vjerovanjem i s kršćanskom naukom, niti predstavljaju opasnost za vjernike (u brojnim katoličkim bolnicama po svijetu, kao metoda liječenja, prihvaćena je akupunktura, među brojnim biljnim lijekovima se nalaze i oni sv. Hildegarde, travarstvom i promicanjem liječenja biljkama bave se već stoljećima brojne redovničke zajednice, muzikoterapija predstavlja jedno od redovitih sredstava za rehabilitaciju od hendikepa, terapeutski dodir /healing touch) podučava na nekim tečajevima pastorala zdravstva...). No, problem se postavlja na drugoj razini: koriste li se te prakse za širenje New agea - i tada, kada se za to koriste, svakako se tiče i vjere i Crkve.
- Ova 'medicina' zagovara, dakle, primjenu relaksirajućih iscjeliteljskih tehnika uz konzumaciju prirodnih ljekovitih tvari mineralnog. životinjskog i biljnog podrijetla, pri čijoj proizvodnji i primjeni presudnu ulogu imaju konstelacije nebeskih tijela (dakle, astrologija) i tajanstvene energije (orgon, orenda, ch'i, prana, ki, bioenergija...). Sa strogo znantvenog aspekta, predbacuje se ovoj 'medicini' površan pristup bolesti i zanemarivanje dostignuća alopatske (službene) medicine, dok s teološkog aspekta, njezinu kontaminiranost s kršćanstvom nespojivim i neprihvatljivim elementima: okultizmom, ezoterijom, istočnjačkim religijama i gnosticizmom (neučinkovitim, opasnim ili okultnim praksama i filozofijom). Ove 'iscjeliteljske' elemente, newageovska 'medicina' nastoji primijeniti na iscjeljenje tijela, uma i duha, dakle cijeloga čovjeka, te se stoga još naziva i holističkom medicinom. Predstavnici ove 'medicine' njezine duhovne i prirodne metode smatraju superiornijima u odnosu na metode alopatske medicine, a navodnu učinkovitost svojih metoda tumače djelovanjem nevidljivih 'svetih' energija; no, do danas, službena medicinska znanost nije potvrdila postojanje ove energije kao ni učinkovitost tehnika i praksi newageovske 'medicine'.
- Opasnosti ove 'medicine': mogućnost postavljanja mogućih dijagnoza i terapija, smrt ili pogoršanje tjelesnog zdravlja pacijenata, izlaganje okultnim praksama te negativne tjelesne, duhovne i psihičke posljedice. Primjeri okultnih i kršćanstvu tuđih praksa u newageovskoj 'medicini': izmijenjena stanja svijesti, psihičko iscjeljivanje, channeling, pobožanstvljenje, šamanizam, 'egzorcizmi', 'astralna putovanja', povratci u 'prijašnje živote' i njima slična orijentalna i magijska poimanja.
- I kod nas se newgeovska 'medicina' pokušava promulgirati održavanjem hrvatskih kongresa o suradnji između klasične i nekonvencionalne medicine (čak i pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva), sa svim njenim kontroverznim iscjeliteljskim tehnikama (npr. duhovno iscjeljivanje po metodi Brune Gröninga, kao i one čisto ezoterijske, pa i okultne, poput reikija i sl.). Među najrasprostranjenije 'iscjeliteljske' newageovske tehnike u Hrvatskoj, uz metodu Brune Gröninga i reiki, spadaju i antropozofska medicina, bioenergija (nadasve po metodi Barbare Ann Brennan i Keitha Sherwooda), excalibur, Dah Vječnosti, dijanetika, Intenziv prosvjetljenja, kristaloterapija, magija, Peat, pranoterapija, preporađanje ili rebirthing, regresoterapija, shen qi, Silva metoda i sl. (usp. Josip Blažević, Što je to newageovska medicina, http://www.duhovno-vrelo.com/dv-27.html).


- Homeopatija - magijska ideja: isto se liječi istim; magija izaziva iste simptome kao bolest pa će onda to pobijediti bolest. Želi tako izmijeniti duhovni život (spiritus movens) u čovjeku univerzalnom energijom; miješanjem i razrjeđivanjem kemikalija može se doći do univerzalne energije. Sadrži potpuno new-age-ovsko učenje: prijenos energije (to imaju sva učenja koja dolaze iz Japana i sa Istoka). Vrši magijske manipulacije (posve neznanstvene): sve većim razrjeđivanjem kemikalija, dobiva se sve manje kemikalija, a ostaje sve više univerzalne energije. Ako homeopatija djeluje uopće, onda je to samo psihološki. Kod kršććana je taj 'spiritus movens' Duh Sveti. Iako je u Austriji ozakonjena, homeopatijom se otvaraju vrata ovisnosti (ljudi postaju posvema ovisni ne dopuštajući više da im se djeca liječe medicinskim mjerama), kao i u svim drugim vrstama alternativne medicine.


Nastavlja se...

Neke prakse meditacije
Yoga je jedno od šest ortodoksnih pravaca unutar hinduizma. Yoga, kao proces oslobađanja duše od iluzija svijeta (od neznanja, naivne predodžbe poistovjećivanja s 'egom' kao nositeljem svjetskog iskustva, sličnosti sa svijetom, od svjetovnog, čežnje za ovozemaljskim životom), ima osam stupnjeva: 1. nenasilje; 2. čistoća tijela i karaktera; 3. tjelesne vježbe svladavanja fizičkog sputavanja duha; 4. vježbe disanja kao predstupanj za koncentraciju; 5. koncentracija na vlastiti duh; 6. koncentracija na jednu točku; 7. meditacija bez ego-svijesti; 8. prosvjetljenje.
- Je li yoga (ne)prihvatljiva za kršćane i zašto? Navodimo mišljenje fra Josipa Blaževića:
Yoga i slične orijentalne tehnike, većinom, privlače one ljude koji unutar vlastite kršćanske zajednice nisu otkrili blago svoje vjere i nisu doživjeli iskustvo susreta sa živim Bogom (nezadovoljni samom formom, okreću se prema spomenutim tehnikama). Osim toga, orijentalne tehnike postaju moda. Naklonošću ili zavedenošću nekih službi, spomenute tehnike žele prodrijeti i u sustav školstva, pod vidom 'znanstvene', napose 'terapijske' osnovanosti. Još prije invazije guruâ na Zapad, susret s yogom u misijskim zemljama potakao je na razmišljanje o primjeni yoge i u kršćanskoj meditaciji. Na tu temu, Kongregacija za nauk vjere izdala je 15. X. 1989. dokument pod naslovom: O nekim aspektima kršćanske meditacije. Između ostaloga, dokument oprezno daje upute i uvjete pod kojima bi se kršćanska molitva mogla obogatiti meditacijama nastalim u kontekstu drugih religija i kultura. Najkraće, ako bi se orijentalne tehnike, pa prema tome i yoga, oslobodile svojih hermetičkih i religioznih sadržaja i u njih unio kršćanski sadržaj (tada bi one prestale biti yoga!), mogle bi poslužiti kao polazište kršćanskoj meditaciji. I ništa više od toga.
- Što se tiče primjene yoge u terapijske svrhe, čiji je učinak u međuvremenu prenapuhan, svjedoci smo da na Zapad stižu tek prerađeni oblici yoge, neka instant-yoga, prilagođena zapadnjačkom mentalitetu, koja svoj izraz nalazi upravo u Svamijijevom sustavu 'Yoge u svakodnevnom životu', koja i dalje ima tendenciju inicijacije u hinduizam. Zato je dragocjeno upozorenje iz pera samog pape Ivana Pavla II: Nije... na odmet upozoriti one kršćane koji se s oduševljenjem otvaraju određenim ponudama što dolaze iz religioznih tradicija Dalekog istoka, u vezi s metodama i tehnikama meditacije i askeze... U nekim krugovima postali su gotovo moda koja se prihvaća na dosta nekritičan način. Najprije treba dobro poznavati vlastito duhovno nasljeđe i razmisliti je li pravo odbaciti ga tako olako (Prijeći prag nade, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994., str. 108).
- Konkretno, i same vježbe tjelesne yoge mijenjaju psihologiju čovjeka, vode promjeni mentaliteta (radi ponavljanja tih vježbi stotina godina: čakre, šest duhovnih točaka u tijelu). U oko 18 vježbi yoge, koje su slične zapadnima, ne smijemo ići, jer nećemo znati granicu kada to (vježba) prestaje, a ono drugo (tendencija inicijacije u hinduizam) počinje. Tim vježbama, naš duh ulazi u mentalnu yogu koja nas potiče na ne-djelovanje, pasivnost, nesuradnju sa stvorenim svijetom - čime napada na same temelje Evanđelja. I prije nego ćemo početi govoriti o bilo kakvom đavlu, naš mentalitet će se promijeniti, ističe dr. Erika, suradnica p. Rufusa....

- Zen-meditacija - škola budizma: neposrednost intuitivnog uvida (intuitivno suživljavanje), doživljaja koji završava u meditativnom naporu, što se očituje kao trenutačno prosvjetljenje (spoznaja); dakle, ulaženje u sâm predmet i njegovo sagledavanje iznutra. Taj se trenutak izaziva dugotrajnim, često i dugogodišnjim, zaoštravanjem unutrašnje krize oko nekog teškog zadatka, nerješivog pitanja. Ne preporučuje se zen-meditacija, a što se negdje u Europi izvodi, prije Sv. Mise. Nikako!


Zastranjenje štovanja: PRAZNOVJERJE, OKULTIZAM I MAGIJA
Prva Božja zapovijed zabranjuje častiti druge bogove osim Jedinog Gospodina, koji se objavio svome narodu. Ona zabranjuje praznovjerje i bezvjerje.

- Praznovjerje označava protupravilno štovanje pravoga Boga, izopačenu pretjeranost religije. Drugim riječima, pod maskom štovanja pravoga Boga, nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridaje se gotovo magična važnost. To su slučajevi kada se želi pripisivati djelotvornost molitvama, sakramentalnim znakovima, odlasku na Misu, nošenju križa i sl. samo u njihovom izvršenju, a ne pazeći na nutarnje raspoloženje koje zahtijevaju (usp. Mt 23,16-22; molitva je npr. samo čarobna riječ ili izvršenje 'x' puta da bi bila uslišana, uz obavezno slanje umnoženih primjeraka drugima i uz obavezni zahtjev za slanjem novca /tobože za dobre svrhe/ na određenu adresu!, ili uz prijetnje i zastrašivanje za neizvršenje! - što je ne samo grijeh praznovjerja, već i zlouporaba Imena Božjeg za vlastitu korist i u praznovjerne svrhe!).
- Nevjera (bezvjerje) je mana koja je manjkom oprečna kreposti bogoštovlja (usp. KKC 2110). Drugim riječima, iskušava se Gospodina Boga svojim riječima ili djelima, tj. na kušnju stavlja Njegova dobrota i svemoć (npr. ići nedjeljom na Misu, a istovremeno se obraćati vidovnjacima; izazov koji se krije u iskušavanju Boga vrijeđa štovanje i pouzdanje koje dugujemo svome Stvoritelju i Gospodinu; u njemu je uvijek pritajena sumnja u Njegovu ljubav, providnost i moć).

- Najčešći načini praznovjernog ponašanja jesu vračanje, čaranje, magija, astrologija, svjesno štovanje idola, kult Sotone... (i to óbraćanje i činjenje).


- Moralna procjena grijeha praznovjerja

- U stvarima, koje se tiču budućnosti, kršćanin se s povjerenjem predaje u ruke Providnosti i u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost; to isto vrijedi i za prošlost. Kršćanin treba odbaciti sve oblike gatanja: "tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu 'otkriti' budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima - sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, nad poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći" (KKC 2116). To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopoštovanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu. Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim - pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje... - teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ... Za osudu je također nošenje amajlija, što gatare i vidovnjaci često preporučuju... (Glas koncila, članak Naši razgovori: Prijatelj Božji nije proklet i ne treba vračare, br. 17., 27. travnja 2003., str. 19.).
- Treba ipak razlikovati je li nešto šala - pa nije grijeh, ili se nešto uzima ozbiljno i u to se stavlja pouzdanje, pa postaje grijeh. U šali gatati iz taloga kave, znatiželjno čitati horoskop, zanimati se za otkrića astrologa koji govore prema kretanju zvijezda, čitati sudbinu iz dlana i slično po sebi ne mora biti grijeh. Ali ako se takvim stvarima i radnjama poklanja pouzdanje - upada se u grijeh; poklanjati takvim radnjama čak pouzdanje kao Bogu - težak je grijeh sličan otpadništvu od vjere u Boga; vjeruje se u te bijedne stvari koje ne mogu ništa pomoći jer nemaju nikakve moći (samo Bog ima moć i silu; op. a.). A ni đavao nema moći ako čovjek čvrsto stoji u molitvi i pouzdanju s Bogom. Takvo praznovjerje, a kadšto i pravo otpadništvo od Boga, nažalost, vrlo se širi među neprosvijećenim i slabim vjernicima. Lažnim sredstvima žele se osigurati i spasiti, zapravo postaju robovi Zloga koji im nikad i ni u kojem slučaju ne želi dobro - pa makar prividno tako izgledalo, nego uvijek i odlučno želi im zlo, ne samo vremenito nego, napose, vječno u paklu (p. Ivan Fuček, DI, Uteći se 'proricanju sudbine', u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, br. 5, svibanj 2003., str. 169).

- Neki konkretni slučajevi

- Mnogi samozvanci koji se predstavljaju kao svojevrsni 'vidovnjaci' spremni su bez ikakve grižnje savjesti svoje tobožnje usluge (zapravo lažnu utjehu) pogođenim i ojađenim ljudima veoma dobro naplatiti, zarađujući tako na tuđoj muci.
- Astrolog (čovjek koji sastavlja horoskope) iskorištava ljudsku lakovjernost, a uistinu ne može pomoći; znanstvena je astronomija već odavno odrekla svaku vjerodostojnost astrologiji koja se osniva na davno odbačenoj teoriji geocentrizma (slika kozmosa po kojoj bi planet Zemlja bio u središtu oko kojeg se okreću sve druge zvijezde i planeti, nasuprot heliocentrizmu, po kojem je Zemlja jedan od planeta koji se okreću oko Sunca). Vjernik koji bi s ozbiljnim i pravim povjerenjem u astrologiji tražio pomoć kao orijentaciju za planiranje i otkrivanje svoje budućnosti - teško bi griješio.
- Vračanje ili gatanje znači pokušaj proricanja budućnosti na temelju bilo kakvih znakova. Postoji vračanje u savezu s đavlom i obično praznovjerno vračanje (gatanje). Svakako je vračanje koje izvodi neka osoba u savezu s đavlom teži grijeh i toj osobi i osobi koja traži 'vidovnjačku' uslugu od te osobe; osobe koje nisu u savezu s đavlom (osobe koje se bave gatanjem, tj. proricanjem npr. iz karata ili taloga kave ili sl.) iskorištavaju naivnost i praznovjernost pojedinih ljudi i to unovčuju. Svako ozbiljno tj. kao vjerodostojno uzeto i smišljeno vračanje težak je grijeh protiv bogoštovlja za osobu koja se time bavi, a i vjernik koji bi tražio pomoć od osobe koja se bavi vračanjem, učinio bi grijeh. Isto tako, grijeh je tražiti stvarnu pomoć od osoba koje se bave gatanjem, jer to znači prihvaćanje praznovjerja a odbacivanje vjere. Još je teži grijeh onome koji se obraća za pomoć osobama koje se bave spiritizmom, tj. osobama zvanim 'mediji' koje navodno mogu dozvati duše pokojnika te od njih 'dobiti odgovore' na pitanja glede budućnosti neke osobe ili nekog događanja. Crkva smatra sâm pokušaj dozivanja pokojnika nedopustivim bezbožnim činom, tj. grijehom. Crkva zabranjuje vjernicima i samu nazočnost na takvoj seansi. Posebno teško griješe osobe koje u spiritističkoj seansi aktivno sudjeluju, jer time pokazuju da im je praznovjerje važnije od vjere. Ne bi sagriješio tko bi se obratio osobi koja ima radiostezijske sposobnosti, ako tražitelj pomoći i ta osoba radiosteziju tumače kao posebni naravni dar koji ima određena osoba te se tim darom služi za znanstvene pokušaje, a ne kao neku tajnu moć koju je moguće prihvatiti samo u praznovjerju, tj. uz odricanje od vjere; takva osoba (koja djeluje uvjerljivo znanstveno i ljudski vjerodostojno) nipošto nije 'vidovnjak', već osoba obdarena određenom sposobnošću koju se ne smije tumačiti kao protivnu vjeri (usp. Glas koncila, br. 3., 19. siječnja 1997.).
- Čim više je Zlo istisnuto iz svijesti, tim bolje može djelovati (Evangelischer Erwachsenen-Katechismus, Gütersloh, 4. izd., 1987., br. 336).
- Teška je ali istinita tvrdnja da su se mnogi, pa i crkveni ljudi, uljuljali u racionalizam svoje vjere te su posljednji koji vjeruju u djelovanje Sotone ne čineći gotovo ništa da se suprotstave magijskim praksama i praznovjerju. Što im vrijedi moć i vlast koju im je Gospodin dao (Mk 6,7.12) ako je ne koriste za svrhe za koje im je dana (Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? - Lk 18,8)? Opterećeni ljudi traže tada pomoć u sektama i u raznim okultnim praksama, jer smo se mi svećenici odrekli svoje, po Evanđelju, prvotne službe i vlasti te prepustili službu oslobađanja psihijatrima, službu ozdravljanja isključivo liječnicima te raznim nadriiscjeliteljima. Kada se nebo zamrači, bolnice postaju punije, nadriliječnik i liječnik postaju svećenik, zvanje doktora sve cjenjenije, a sjemeništa sve praznija. Ako magnet nema póla, a vjera nebo, mnogi šarlatani koriste olako prepušteni prostor te onda magijskim putem, sotonskim praksama, ljude ne oslobađaju, nego ih još jače stežu u začarani krug zamki Zloga, smatraju znanci.
- Za vjernike je od odlučujućeg značenja poznavati načine djelovanja zloduha...


Sotonske prakse (u ovom se dijelu često služimo izvorima iz knjige M. Bolobanića, Kako prepoznati zamke Zloga, II. izd., Zadar, 2000.)
- Pohađanje mjesta ili osoba koje vračaju isto je jedan od načina upadanja u đavolska izvanredna djelovanja. Đavao svojom oštrom inteligencijom može nešto naslutiti o budućnosti, ali nikad predvidjeti kao Bog. On se pred ljudima želi pokazati i igrati se boga, ali jer je 'lažac i otac laži', jer je zavoditelj, lažni 'dobročinitelj', simulant i farizej kojemu je jedino stalo upropastiti, pa u tome nevjerojatno uspijeva kad lažima zavodi i odvlači lakoumne ljude od Boga. Njegov je cilj uvijek jasan i odlučan: upropastiti ljude. Dakle, takva osoba koja proriče sudbinu, lažni je prorok: on teško griješi jer on - neznalica kakav jest - igra se sveznajućeg Boga (p. Ivan Fuček, DI, Uteći se 'proricanju sudbine', u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, br. 5, svibanj 2003., str. 169). Prema KKC, zadnja i najveća prevara đavla ili Sotone bit će religiozne naravi (preko praznovjerja i krivovjerja te raznih protukršćanskih sekti, zavodit će ljude).
- Što kaže Biblija? Pnz 18,9-12: Neka se kod tebe ne nađe nitko... tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom (magija); nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike (spiritističke seanse). Jer tko god takvo što čini, gadi se Jahvi. Kazna za vračare ili spiritiste: Lev 19,27: Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari, neka se kazne smrću, neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih. Lev 20,6: Ako se tko obrati na zazivače duhova... ja ću se okrenuti protiv njega i istrijebit ću ga iz njegova naroda. Gal 5,20-21: ... bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje... unaprijed vam kažem... koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Otkr 21,8: Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima... vračarima i idolopoklonicima... udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. Jer 15,5.7-8: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka... Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Boga i kojemu je Bog uzdanje! Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničega bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod...

- okultizam i magija
- magija je vrlo opasno područje gdje se magičari najrazličitijih vrsta obraćaju đavolskim silama da bi, podređujući se njima, utjecali na tijek događaja, na druge osobe koje su u svom svakidašnjem životu odijeljene od Boga, na njihov život, a sebi izvukle neku vremenitu korist (takvi često skrivaju svoju magijsku podvalu: znaju se 'zaštititi svetim slikama i kipovima, kako bi uvjerili nepoučene vjernike da oni tobože rade s nekom Božjom snagom; II. Kor 11,14-15: Nikakvo čudo! Ta sám se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti). Rezultat je uvijek isti: udaljiti čovjeka od Boga, uvesti ga u grijeh, depresiju, očaj i, konačno, pripremiti mu nutarnju smrt. Znamo: ne može Sotona Sotonu izgoniti (usp. Mk 3,23). Svakom koji traži pomoć na ovoj strani, kasnije biva još gore; ne samo da nije doživio oslobođenje, nego se još jače zabetonirao u zlo. Možda mu je prividno i bilo pomognuto (i Sotona može 'ozdraviti', ali samo s namjerom da zavede i prevari), ali mu se zlo proširilo, čak i na članove obitelji... Kroz takve i slične postupke, čovjek otvara vrata zlim silama, bilo svjesno ili nesvjesno, i neprimjetno biva ozračen negativnim silama Zloga. Iz toga onda proizlaze najrazličitiji problemi i vrlo često ozbiljni poremećaji na fizičkom i psihičkom planu (česti osjećaj straha, zatvorenost u sebe, bijeg od ljudi, prevelika mržnja i nemogućnost opraštanja, dekoncentracija /posebno u molitvi/, sumnje, nepovjerenje, osvetoljubivost, tjeskobe, velike i nepodnošljive napetosti u obitelji, prisilne misli na samoubojstvo, padanje u bezvoljnost i besciljnost života, trajni nemir i more u snovima, osjećaj prisilnih glasova u sebi-osobito bogohulne misli, prisilne radnje, duševne-fizičke smetnje, osjećaj zarobljenosti, seksualne perverzije i neka neprirodna prisilna seksualnost, nemogućnost oslobađanja od nekog poroka; takve osobe misle da imaju bioenergiju u sebi, da razgovaraju s duhovima te im se pričinja da dobivaju neke neobične spoznaje s drugih svjetova - a da ne znaju što se to zapravo s njima događa...). I kad se ti ljudi nađu u takvome zlu - počinju tražiti pomoć, ali opet - na krivim mjestima (kod raznih vračara, gatara, vidovnjaka, iscjelitelja, astrologa, bioenergetičara, radioestezista...), dakle, opet u magijskim, sotonskim praksama...
- Što se više šire magijske prakse i praznovjerje, to razmjerno vjera više pada, i obratno: što je jača vjera, manje je praznovjerje. Vjera se najlakše gubi i hladi, pretvara u praznovjerje, kad se prestane moliti, ići na Sv. Misu i primati Sakramente, kad se vodi nemoralan život (usp: 1 Tim 1,18-19);

- crna magija ili vračanje
- zlokobna je praksa sa ciljem da usmjeri sotonsko zlo protiv neke osobe preko magijskih formula i obreda, koji su uvijek okultni, a u kojima se zaziva Sotona. Vračar traži od osobe, na koju želi usmjeriti zlo, nešto njezino (kosu, jedan dio intimnog rublja, fotografiju...), zatim svojoj žrtvi daje određena pravila striktnog postupanja (npr. pohoditi 7 crkava, zapaliti svijeću na određeni način, posipati prah, otići na groblje te stavljati ili donositi određene predmete s groba, nositi neke predmete kao 'zaštitu' na sebi ili ih stavljati na određena mjesta). Magijska astrologija daje 'zaštitu' hamajlija, talismana... koji donose 'sreću', međutim upotreba i nošenje takvih predmeta ima veliki negativni naboj koji jako šteti, ne samo njima, nego često i svim članovima obitelji u čijoj se kući nalaze takvi predmeti. Poznati su i magijski napici (npr. 'ljubavni napitak', koji može nametnuti strašan vez snagom sotonskih sila).
- Makar se netko ovim praksama utjecao i naivno, iz neznanja i bez neke zlobe - on pada pod vlast i utjecaj sila Zla, od kojih ga može jedino svemoguća ruka Božja osloboditi. Zli je jači od čovjeka; ali Bog, Stvoritelj, jači je od Zloga, stvorenja;

- uroci (čini) ili čaranje
- najčešći je način da se učine zlokobnima neki predmeti (koji se ponude Sotoni da on u njih utisne svoju zlobnu moć) koji pripadaju osobi kojoj se želi nauditi (npr. da pojede hranu ili napitak u koju su umiješani uroci /mrtvačke kosti, razni prašci, izgoreni dijelovi životinja, posebne trave/ ili preko fotografije, raznih dijelova odjeće ili neke druge stvari osobe kojoj se želi nauditi; ili se u tom sotonskom obredu ubadaju igle, čavli, noževi u dijelove tijela lutke koja predstavlja osobu kojoj se želi naškoditi; ili se vežu kosom ili vrpcama različitih boja pojedini dijelovi tijela lutke koja predstavlja dijete u majčinoj utrobi kome se želi naškoditi; postoje i uroci koji su nabačeni po neobičnim predmetima koji se znaju naći npr. u jastucima, madracima /komadići drva ili željeza, grumeni krvi, gusto zapletena kosa žene ili djeteta, obojene i zauzlane vrpce, konopci puni uzlova i sl.; ponekad đavolsko djelovanje uroka ide za tim da se supružnici ili zaručnici ili prijatelji - rastave ili, naprotiv, da se brak zasnuje bez ljubavi i protiv volje mladenaca...);
- u slučajevima kad se ljudi nađu pogođeni magijskim djelovanjem i imaju teške posljedice zbog toga, pa traže izlaz - kao po pravilu Zli ih ponovno dovede svojim slugama vračarima; oni ih opet zavode tvrdeći da oni skidaju uroke, tj. da se bave bijelom magijom; ovi mogu svojim sotonskim praksama postići čak i to da bolesnik privremeno ozdravi, ali njegovo zlo prijeđe na ženu, djecu, roditelje, braću i sl. (ako i ovi nisu jaki u vjeri) i to u vidu tvrdokornog otpada od vjere, jednog nepopravljivog grješnog stanja, čestih prometnih nesreća, depresija, strahova, samoubojstava...

- Kako postupati s nađenim ili dobivenim magijskim predmetima
- Poškropiti ih blagoslovljenom vodom i spaliti ih, tako da se uništi svaki sotonski utjecaj (spaliti ne u kući nego vani, na otvorenom prostoru). Pepeo, željezne i dr. nesagorive predmete, nakon što su prošli kroz vatru, zakopati duboko na nepristupačnom mjestu (ne bacati u kontejner ili u WC ili u vodu koju ljudi piju). Kod uništavanja takvih začaranih predmeta kroz vatru, važno je sve pratiti molitvom i zazivati zaštitu Presvete Krvi Kristove... Nakon svega, oprati ruke blagoslovljenom vodom. Dakako, sve ovo treba činiti u vjeri, uvijek svjesni da je Bog Gospodar svega i da pred Njegovim blagoslovom mora ustuknutu svaki negativni utjecaj (usp. M. Bolobanić, nav. dj., str. 69-70.97).
- Treba se čuvati i tzv. vrlo pobožnih osoba, koje redovito idu u crkvu, a u dobroj vjeri smatraju da skidaju uroke, vradžbine i zlo oko. Uz medaljicu ili križ, dat će pogođenoj osobi i neki predmet ('vučje zube', neke smotuljke i sl.) kao zaštitu. Takvi predmeti, iako nisu napunjeni negativnostima po magijskim praksama vračara, ipak su povezani sa Sotonom po grijehu praznovjerja...
- Previše ima potkova na kućnim vratima ili u obliku vješalica za ključeve ili čak na automobilima... Sve magijske predmete koje su pojedini vračari davali kao 'zaštite' ili praznovjerni ljudi stavljali za 'sreću', hamajlije, likove poganskih božanstava, magijske i okultne knjige... kao i zodiakalne znakove, djeteline sa četiri lista, sloniće, privjeske od koralja, kljova, crnih ručica... - treba odbaciti i postupiti s njima prema gore navedenim uputama. Sotona, koji ima silnu moć uvjeravanja, želi zavesti narod Božji i zavarati ga da svoje pouzdanje ne stavi u Boga nego u stvorenja. (Kod blagoslova obitelji i stanova, u kuću na čijim je ulaznim vratima bila potkova, kao svećenik uglavnom nisam ulazio. Ako je spremište ključeva bilo na velikoj zidnoj potkovi, zamolio sam ukućane da je uklone: nisam mogao moliti ako je kraj mene bio koji takav predmet. Ima prisutnosti koje se isključuju... Nitko ne može služiti dvojici gospodara /Mt 6,24/)... Ne može se biti i Božji i vražji. Jeruzalem i Babilon ne idu zajedno. Put kreposti i put grijeha dva su bitno različita puta. Pjevati himne Bogu i paliti tamjan đavlu lažan je način (p. Ivan Fuček, DI, op. cit.);

- spiritizam (zazivanje duhova)
- jedna je od najopasnijih magijskih praksa. Ono je pokušaj da se stupi u kontakt s duhovima pokojnika ili pak s višim duhovima. Iako sve još nije dovoljno znanstveno istraženo, jedno je sigurno: spiritizam nikada nije od Boga, na spiritističkim seansama redovito se ne javljaju naši pokojnici, nego se tu radi o drugim nepoznatim, vjerojatno i zlim silama; nije nam poznato o pravoj naravi i mogućnostima tih sila, ne treba se zbuniti ako te sile ponekad pokazuju poznavanje podataka za koje su mogli znati samo naši pokojnici. Nadalje, uvijek je u spiritizmu prisutna osoba, tj. 'medij', posrednik između duhova i ljudi. Može se dogoditi da ti zli duhovi zaposjednu nekoga od prisutnih, sa posljedicama na njegov život... Crkva je uvijek osuđivala spiritističke seanse i sudjelovanje, pa i prisustvovanje u njima (nikada se ne može nešto dobro naučiti pitajući za savjet Sotonu). Iskustvo govori, da svi oni koji su se bavili spiritizmom, prije ili kasnije, imaju teška depresivna stanja i suicidalne namjere ili čak čîne. Mrtve moramo poštovati, a ne ih uznemiravati: Bog ne dopušta da ih koristimo za bilo kakve naše zemaljske planove. Dakle, baviti se spiritizmom - osim u znanstvene svrhe i po odobrenju crkvene vlasti - svakako je grijeh, veći ili manji prema tome koliko nas to zaokuplja, koliku važnost tome pridajemo i koliko smo svjesni crkvene zabrane.
- Ponekad će biti potrebno da se izvrši poseban blagoslov prostora, stanova, kuća... u kojima su se vršili sotonski čini (spiritističke seanse, sotonski kultovi ili bilo kakve okultne i magijske prakse)...
- Onome koji vjeruje i čvrsto se veže uz Gospodina - nikakva sila ne može ništa nauditi. Božjojm milošću uvijek se može pobijediti Sotonu. Krist je iznad svih sila i moći svijeta, tame i zla. Njegovo je poslanje uvijek isključivo da spasi, nikad da upropasti! On je Pobjednik! Da, On nije sâm, nego sa svojom Majkom. Vjerom ćete moći ugasiti sve ognjene strijele Zloga, govori sv. Pavao (Ef 6,16), a to nam poručuje često i nebeska Majka. A Isus nam govori: ...hrabri budite, ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33);

- sotonizam
je protivljenje kršćanstvu. Sotona ili đavao smatra se sinonimom za uništenje kršćanskog Boga. Tom pojmu se pribrojavaju također seksualnomagijska (magija koja primjenjuje seksualnost da bi postigla viši stupanj svijesti) i crnomagijska (magija koja želi štetiti) iskustva, koja preuzimaju elemente iz kršćanskih obreda (usp. J. Gordon Melton, Satanism, u Encyclopedia of American Religions, Fourth Edition, Detroit, 1993., str. 181. ). Tzv. 'crna misa', koncipirana kao seksualno-magijsko izvrtanje katoličke Mise, preokrenuti križ postavljen na vrh pentagrama i rogati bog (Jarac von Mendes) ubrajaju se u posebne izražajne simbole sotonizma. Čašćenje Sotone samo je jedan aspekt; moćne i destruktivne tehnike ili iskustva, kao i crnomagijska 'umjetnost', jesu drugi aspekt sotonizma. Na današnjoj sotonskoj sceni, dva su različita temeljna tipa sotonizma: na jednoj strani, pojedine osobe ili male grupe, posve bolesne ili kriminalne, koje prakticiraju seksualna, sado-mazohistička i psihopatološka djelovanja, oskvrnuća grobova, seksualna zlostavljanja, ritual krvave žrtve (životinjske i, rijetko, ljudske) i sl.; na drugoj strani, organizirane sotonske grupe, protiv kršćanske religije, sa vlastitom sotonologijom i antiteologijom.

- Sotonizam i njegove scene (glavna strujanja sotonskog oblikovanja; prema: Eckhard Türk, Satanismus heute, Theologisch-praktische Quartalschrift, 1997/1, str. 14-25):
- Organizirane sotonističke grupe (npr. 'sotonske lože ili crkve': Prva Sotonina crkva /First church of Satan, od 1966., Anton Szandor LaVey/ i Setov hram /Templeof Set, od 1975., Michael Aquino/). Osim po ložama organiziranih sotonskih crkava, postoje grupice koje djeluju kao neosotonisti (crnomagijske vještice), gdje je Sotona predstavljen kao protivnik Boga i kao personifikacija zla, zahtijevajući obnovu srednjovjekovnoga đavolskog udruživanja. Posljednje područje organiziranih grupa na sotonsko oblikovanim scenama jesu seksualnomagijska iskustva, sa izvorom u hinduističkom tantrizmu (magija i mistika; začetnici ideje seksualnomagijskih grupa: Aleister Crowley i Red orijentalnog hrama /Ordo Templi Orientis - OTO/; još se nazivaju: Caliphen-OTO, Bratstvo /Red/ Saturna, Thelema-red, Lucifer Duo Delta, radna grupa Praktična magija...).
- Sinkretistički sotonizam mladih: u ovoj formi sotonizma, miješaju se 'sotonske ideje' s ritualom i seksualnomagijskim novim izmišljotinama s prizivanjem duhova iz Sotonske biblije La Veya - iz Necronomica ili iz 6. Mojsijeve knjige, te miješanje iz Heavy Metal i Tajnoga nauka Weitergedachta... Sotonske vježbe na mladima ostavljaju teške psihološke posljedice.
- Sotonske sive zone: - Gruftizam /Gruftietum/: metamorfoza navale pankera. Zastupaju nužni povratak u 'grobnicu, suprotstavljaju crno ružičastocrvenom, okrenuti križ kršćansom tabuu, a đavla Bogu'. Inscenirane su im provokacije: mrtvačka lubanja, pentagram, kosti, izokrenuti križ, crni zidovi. Gruftiz malokad prakticira magiju - to je više životni stil, gdje je Sotona poželjni izražajni oblik;
- sotonska 'umjetnost': - na vizualnom području umjetnosti: Bečki akcionizam /Wiener-Aktionismus; npr. Djelujuće kazalište ili Orgijaško mističko kazalište Hermanna Nitscha, Sotonski ritual/: na razinu estetskog stila uzdižu svjesne povrede tabua, prekoračenje i neograničenje, dionizijsku zabavu, ekstaze i pijanstvo. To je mješavina akcionizma, okultizma i sotonizma. Izražajni oblici su im oskvrnuće Križa /kao kršćanski simbol, treba ga uništiti, a orgije su dionizijsko oslobađanje protiv kršćanskih moralnih predodžbi) i raskid sa Bogom. Općenito se u ovoj formi sotonizma figura Sotone rabi kao šifra za prenošenje svjetonazorskih sadržaja;
- u području rock-glazbe: posebno tvrdi rock (hard rock). Forma ovog glazbenog stila (koji je nešto oko 10% rock-glazbe), u kojoj se uvijek pojavljuje sotonističko misaono blago, označena je kao Heavy metal (agresivnost i oštrina, određena simpatija za đavla /još prije Rolling Stonesa/, okultno miješanje sreće s mnogo svinjske krvi, mrtvačkim glavama, petokrakama i okrenutim križevima). Sotona daje emocionalnu energiju i mističnu sliku glazbenim grupama kod njihovih sljedbenika: u tekstovima, najčešće je riječ o agresivnom izljevu slobode, o uživanju u grijehu, o identifikaciji sa zlom, o seksu, o nasilju i sadizmu, o tjeskobi i samoubojstvu (grupe kao Black Sabbath /Crna Subota/, Rolling Stonesi /posebno u pjesmi 'Sympathy for the Devil, Simpatija za vraga/, Deicide, Demonske oči /Demon Eyes/, Burzum, Tamno prijestolje /Dark Throne/, Holokaust /Holocaust/, Živjeti smrt /Living Death/, Immortal, Iron Maiden, Metallica, Slayer, Venom, pa rock-grupa The Eagles /koja je opjevala u svojoj pjesmi 'Hotel California' kuću stečenu od Sotonske crkve u Kaliforniji/; usp. i omote za gramofonske ploče i CD-ove ovih grupa). Iza koje se grupe skriva simbolično razumna vjera u Sotonu, teško je procijeniti. Mnogi obožavatelji jedva da raspravljaju o sadržajima glazbe, vrednuju samo cjeloviti glazbeni doživljaj. O izravnom djelovanju te glazbe u doživljaju mladih konzumenata, kao i o podsvjesnom i nesvjesnom utjecaju koji se događa u 'maskiranom navješćivanju' - ne postoji ozbiljno istraživanje.

- Sotonizam: ideologija
- prema Crowleyju (sebe drži Mesijom, novim Spasiteljem, koji daje čovjeku novi Zakon /thelema = volja, nagon za moći koji se uvijek povezuje s njegovim božanstvom, tj. s čovjekovim protivljenjem kršćanskomu Bogu/), Ja mogu biti Bog. Ta je sposobnost utemeljena u 'sotonskoj volji'. Sotona je apsolutna energija. 'Ljubav voljom' nije ništa drugo nego dobrovoljni, ritualni seksualni čin, beskonačno zadovoljenje života. Sve zapreke na putu toga izljeva života onoga Ja treba bahato pobijediti, bile one drugi ljudi, institucije, etika ili religija. Slično kao kod F. Nietzschea, kršćanstvo je kod Crowleya oklevetano kao slaba religija. Katoličku Misu treba izokrenuti; od Očenaša pa sve do Križa sve je kod njega izokrenuto, krivo i nanovo protumačeno, obezvrijeđeno i tako prihvaćeno;
- u novom LaVeyovu sotonskom učenju, Sotona znači životnu snagu koja prožima pojedinca. Sotonski ritual Sotonske crkve treba služiti konačnom uništavanju moralnih skrupula. Preživjeti, uspjeti, uživati - osnovni su pojmovi sotonizma. Njegova filozofija označena je, dakle, kao utilitaristička (orijentirana prema koristoljublju), hedonistička (naglašava pohlepu i uživanje) i materijalistička (ovostrana, nije transcendentalna). Kršćanstvo, po njemu, je religija 'umirućega Boga'. Sotona je simbolička figura (on nije isto što i kršćanski đavao, ne vjeruje u njegovu osobnu egzistenciju) i 'crna misa', iako je parodija katoličke Mise, označena je kao 'psihodrama' u kojoj sudionici trebaju iživjeti podsvjesne osjećaje. Samo simboličko shvaćanje Sotone, dovelo je 1975. god. do unutrašnjih sukoba s LaVeyom i odvajanja 'Setova hrama'. Vrhovni general M. Aquino (koji sebe smatra drugom 'životinjom 666', naime reinkarnacijom A. Crowleyja) vjeruje u osobnu, realnu Sotoninu egzistenciju (koji želi da ga se ubuduće časti pod imenom 'Set'; on je biće koje je sačuvalo samosvijest protiv otkupljenja - i svi njegovi sljedbenici moraju činiti to isto). Aquino želi podrediti svojoj kontroli, s pomoću crne magije, cjelokupni subjektivni univerzum. Čovjek treba ostvarivati svoju volju s pomoću svoje inteligencije, koju mu je Set dao...

- Kršćansko-pastoralni stav: sudjelovanje u sotonskim sektama ili sotonskim obredima, koji imaju svoj vrhunac u tzv. 'crnim misama', jedan je od najtežih grijeha idolopoklonstva i jedan od najstrašnijih načina upadanja u đavolska izvanredna djelovanja. Osoba je potčinjena Đavlu (ocu laži i čovjekoubojici od početka; usp. Iv 8,44; živom biću, duhovnom, pokvarenom zavodniku, užasnoj stvarnosti, tajanstvenoj i strašnoj - Pavao VI, kateheza od 15. studenog 1972.), jer je svojevoljno sklopila ugovor ili savez sa Sotonom u krvi. Postoji čitav mračni svijet tajanstvenih rituala i tajnih okultnih loža, u kojima se prakticira crna magija, klanjanje Đavlu i čudna žrtvovanja. Užasne i ogavne scene se događaju u tzv. crnim misama (i tamo postoji 'oltar' na kojemu se vrši ogavan obred, recitiraju se određene molitve, ali potpuno izokrenute /unose se u njih bestidnosti, sudionici se obraćaju Sotoni i veličaju ga kao svoga boga, gazi se Kristov Križ nogama ili ga se vješa naglavačke; vrhunac je 'pričest' s ukradenim hostijama, koje se pomiješaju sa krvlju žrtvovanih životinja (ili menstrualnom krvlju), koju onda svi prisutni piju; vrše se seksualne orgije od kojih se očekuje magijska snaga; ako žena u takvom aktu začne, dužna je to dijete tajno roditi i žrtvovati ga Sotoni - sotonisti drže da je takva žrtva nevinoga djeteta ono što Sotona najviše želi; da bi umilostivili Zloga, na takvim tajnim seansama žrtvuju se životinje, a ponekad čak i ljude, napose djecu /ritualna ubojstva/... Sotonina je deviza: hoću samo tvoju dušu! (A. Bobaš). Sotonist se njemu klanja kao 'Gospodaru ovoga svijeta'. Tzv. Devet sotonskih izjava se suprotstavlja biblijskim zapovijedima. Prakticiraju se orgije na grobovima, obeščašćuju se grobovi, izaziva požar u crkvama...; usp. M. Bolobanić, ibidem, str. 78-84).
- Jednom riječju, ovaj fenomen, bilo kao supkulturni element bilo kao težak grijeh idolopoklonstva, radikalno odbacuje priznavanje ljudskih i kršćanskih vrijednosti i traži put novih mogućnosti vladanja čovjeka nad čovjekom. Sotona, preko svojih poklonika, nastoji imitirati Boga, otkupiteljsku i spasiteljsku moć Isusa Krista - ali sa svojom zlom namjerom... Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane (Mt 24,24). Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku... Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: 'Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?' I dana su joj usta da govori drskosti i hule... I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike... Dana joj je vlast... činiti znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti... (Otkr 13,2-6,13.14). Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima (1 Tim 4,1). - Budući da je eshatološko doba započelo (Otkr 2,6; Mk 1,15+; Rim 3,26+), ta vremena kušnje mogu se već smatrati prisutnima (usp. 1 Kor 7,26; Ef 5,16; 6,13; Jak 5,3; 1 Iv 2,18; 4,1.3; 2 Iv 7), u: Jeruzalemska Biblija, n. d) uz 1 Tim 4,1).
- Pored tolikih klanjanja idolima, bludnosti, krađa, ubojstava, klanjanja demonima i magije, bestidnosti u odijevanju i ponašanju, danonoćnih bombardiranja porno filmovima, filmovima strave, užasa i nasilja, hard-rocka i heavy-metal glazbe koja kulminira u sotonskom rocku (gdje 'umjetnici' otvoreno propagiraju Sotonu, a klubovi obožavatelja nose majice sa zloglasnim brojem 666 /brojem Antikrista, usp. Otkr. 13,18/ zajedno s mrtvačkom glavom i prekriženim kostima, kao znak otvorenog pristanka uz sotonizam...) - jasno je da samo svjedočanstvo istinskih vjernika i djelovanje Duha Svetoga još zadržava konačnu katastrofu (usp. Otkr 9,20-21).
- Ne treba u svakom slučaju gledati potencijalnog sotonistu - ali ako vidiš da netko kod Pričesti spretno sakrije ili ponese Hostiju sa sobom, odmah ga zaustavi ili odmah obavijesti svećenika! To Isus od tebe očekuje - da Ga uzmeš u zaštitu od monstruoznog obeščašćivanja i kidnapiranja, uzimanja ili držanja u svetogrdne svrhe - to je kršćanska najsvetija dužnost! Poput dječaka sv. Tarzicija, treba dati i svoj život da spasiš Život...
- Daniel-Ange navodi na jednom seminaru da u Americi ima ljudi koji plaćaju tisuće dolara da dođu do posvećene Hostije. I kod najvećeg marijanskog svetišta jedne zapadnoeuropske zemlje, kraj klupe, vaš autor je našao bačene dvije Hostije, a doživio je, nažalost, i nekoliko slučajeva nepričešćivanja (odnošenja, zadržavanja Hostije) ... (mi svećenici trebamo tome posvetiti dužnu pažnju kod pričešćivanja; 'gužva' i 'vrijeme' nisu uvijek valjan alibi za žurbu i nemar).
- Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv Euharistije, jer je u tom Sakramentu suštinski prisutno sámo Tijelo Kristovo. Osobito na članove sotonskih sekta i obreda, a koji su kršteni u Rimokatoličkoj crkvi, može se primijeniti kan. 1367. ZKP-a: Tko baci posvećene čestice ili ih u svetogrdne svrhe uzme ili drži, upada u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici (tj. excomunicatio 'latae sententiae').


SIMBOLI OKULTIZMA (glavni izvor: EFFATHA 1/94, str. 12-13; sa češkog preveo: p. Ivan)

- Kristov Križ je znak kojemu će se mnogi protiviti. Neki od ovih znakova jasni su sami po sebi. Za neke nam pak nije poznato što označavaju i koga predstavljaju (često to ne znaju ni sami nositelji tih simbola). Neka nam u ovoj orijentaciji pomogne pregled onih najčešće upotrebljavanih simbola:















 - pentagram ('zvijezda magičara'): u jednom potezu izvedena petokraka zvijezda, jedan je od najpoznatijih magijskih simbola, koji predstavlja četiri osnovna elementa (zemlja, voda, vatra, zrak) opkoljena krugom. Simbol se obično koristi u 'bijeloj' magiji; često služi kao znak tajnih društava;
- izokrenuti pentagram (okrenut naopačke): simbol je crne magije i sotonizma ako je postavljen na vršak
kraka, pri čemu su dva gornja kraka znak rogovâ jarca von Mendesa, odnosno Sotone. Takozvanim
pentagram-ritualom u ceremonijalnoj se magiji prizivaju i 'izganjaju' demoni;
- hexagram (šesterokraka zvijezda, iz dvaju istostraničnih trokuta, uvučenih jedan u drugoga; potječe iz
Egipta): koristi se u svakom sotonističkom ritualu. Označava moć smrti. U magiji je to najopasniji znak.
Jednako je poznat pod imenom 'Davidova zvijezda' ili 'Salomonov znak'. Treba je svakako razlikovati od
židovske zvijezde (koju su Židovi počeli upotrebljavati za vrijeme babilonskoga sužanjstva, a danas ju
možemo vidjeti na židovskoj zastavi /još od 7. st. simbol je židovstva/);
- Neronov križ (znak smrti, također 'znak mira', 'Petrov križ'): Neron je tim znakom pokazivao svoj
prijezir prema Bogu. Šezdesetih godina bio je to simbol mira, a danas ga osobito koriste poklonici heavy-metala. Okultistima označava poraz kršćanstva;
- kukasti križ ('svastika', 'sunčev kolut'): radi se o prastarom poganskom simbolu (korištenom davno prije
Hitlera) namijenjen kultu štovanja Sunca. Danas ga koriste kao moderni simbol zla;
- 'anarhija' (prijezir autoriteta): koriste ga mnogi mladi da bi prezreli sve važeće autoritete. Često ga
možemo vidjeti u vandalskim akcijama ili naslikanoga sprejom na zidovima zgrada;
- jarčev (čudotvorni) trokut: koristi se u magijske svrhe, zazivanju demona;
- 'oko' (svevideće oko, negdje nazivano Horusovo /sokolovo/ oko): preuzeti je staroegipatski simbol;
- skarabej (kukac 'kotrljaš', 'balegar'): stari je egipatski simbol reinkarnacije. Jednako se povezuje s
Belzebulom (u prijevodu: 'gospodar muha'). Pripisuje mu se magijska moć;
- 'strelice' (munje; 'Sotonin S', 'Sotonina munja'; usp. Lk 10,18; označavaju i slovo 'S' /sotonizam/): ovaj
simbol su koristile njemačke SS-jedinice. Podjednako je simbol staroskandinavskoga boga Thora.;
- '666': broj velike Zvijeri ili Antikrista u ružnim spodobama. Česti je oblik tetoviranja praktičnog
okultiste;
- 'križ s ručicama' (krug s kojim se često kombinira): egipatski znak i simbol života (plodnosti),
reinkarnacije i štovanja poganskoga boga Ra (Lucifera);
- izokrenuti križ (negdje se naziva 'južni križ'): simbolizira ismijavanje i odbacivanje Kristova Križa. Često se može vidjeti u obliku naušnica, obješenog na vratu, na omotnicama CD-a, kazeta, ili utetoviran... često postavljenog na vrh pentagrama (petokrake zvijezde);
-'znak crne mise': oba simbola se koriste za indikaciju crne mise (okultistička ceremonija - sotonska
praksa kao seksualno-magijsko izvrtanje katoličke Mise);
- 'križ smutnje': najprije su ga koristili Rimljani, koji su sumnjali u istinitost kršćanskog propovijedanja.
Imao je pobuditi sumnju u Kristovo razapinjanje (usp. upitnik okrenut naopačke);
- 'Sotonska crkva': znak se nalazi u 'sotonskoj bibliji' (napisao ju je Anton Szandor LaVey). Mnogi si odrasli ovaj znak znaju ucrtati na odjeću, po tijelu ili si ga daju utetovirati;
- amblem Baphomet: upotrebljavaju ga sotonisti, za simbol Sotonina božanstva (usp. izokrenuti
pentagram);
- 'trojka': trojni simbol tajne nauke (uglavnom se upotrebljava u kontekstu s drugim okultnim simbolima);
- 'beskonačni (beskrajni) pojas': simbol prolaznosti (besmislenosti) života (prijevod nije siguran);
- djetelinin list: simbolizira sotonističku trojku;
- Italski rog: koristili su ga druidi u Škotskoj i Irskoj. Ovim su znakom prizivane sile tame u traženju
financijskih sredstava;
- Jin-Jang simbol: znak dualističkoga principa iz kineskoga taoizma (ovozemaljski 'put' kao princip reda i
'nebeski' put). Danas je to simbol harmonije (reda), korišten na području New Agea;
- scientološki križ: krakovi scientološkog križa simboliziraju osnovne dinamizme scientologije, kao i
dianetiku.

Priredio: p. Ivan MSC