Župa Sveti Matej - Viškovo

Viškovo 30
51 216 VIŠKOVO
Tel./fax: (051) 256 862
E-mail:Župni ured

Duhovna misao 10. 2006.


Završetak ljetnih praznika: bilanca

Vikanje u propovijedi

Nikad vas nisam poznavao! (Mt 7,23)

Bogataš i siromašni Lazar (Lk 16,19-31)



Završetak ljetnih praznika: bilanca


Završilo je vrijeme ljetnih praznika i godišnjih odmora. 62 dana ljeta. 62 x 24 sata = 1.488 sati ljetnih praznika. Bilo je 9 dana Gospodnjih (8 nedjelja i jedan zapovijedani blagdan). Sveta Misa u prosjeku traje 1 sat. 9 x 1 = 9 sati za Mise.

Gospodin mi je darovao 1.488 sati ljeta. Od toga sam trebao samo 9 sati pokloniti Njemu, odnosno sebi, za Svetu Misu.

1.488 : 9. Je li to previše? Da li je Gospodin Bog tražio previše od mene za mene?

Koliko je od tih 1.488 sati pripalo Gospodinu? Da li mi je i tih 9 sati ljetnih blagdanskih obveza bilo previše, pa sam koji put izostao?


Vikanje u propovijedi
Kada su svetog župnika arškog pitali, zbog čega se tako dere, dok propovijeda, odgovorio je:

Dok propovijedam, trebam tako postupati zbog gluhih i ostalih osoba koje spavaju, ali kad molim, tako ne postupam, jer dobri Bog nije gluh.

Vi ih vidite, moje slušatelje, mašu glavom s jedne strane na drugu, pitaju svog susjeda koliko je stai; drugi zijevaju i rastežu se, okreću listiće svog molitvenika kao da bi htjeli pronaći da li se tiskar u nečemu prevario; drugi, vi ih vidite kako spavaju kao na najboljem krevetu, i konačno, kojima Riječ Božja, koja je obratila mnoštvo grješnika, uznemiruje njihovo srce: prisiljeni su izići, kako oni kažu, da udahnu malo zraka...


Ljudi zaboravljaju praviti razliku između 'deranja' i propovjedničkog zanosa, kojeg oni nazivaju 'dernjavom' na propovijedi. Povišeni glas na pravom mjestu, kao i kontrarnost sniženog ili utišanog glasa, govornička je vještina. 'Vikanje' na propovijedi nije predviđeno, dolazi samo po sebi. 'Vikati' ponekad može samo onaj koji takvim naglašavanjem iznosi ono što je dio njegova najdubljeg uvjerenja, iza čega svim svojim bićem stoji, što je za njega najsvetije.

Tada to nije 'dernjava', nego najdublji stav vlastite vjere. 'Sveta srdžba'. Najčišći znak ljubavi prema duši bližnjega.


Nikad vas nisam poznavao! (Mt 7,23)
Kada dođemo pred lice Spasiteljevo, bez zapaljene krsne svijeće, bez iskaznice djeteta Božjeg, bez ulaznice nitko neće moći u Kraljevstvo nebesko.

Ta iskaznica mora vrijediti. Ta ulaznica nije ništa drugo nego - Bog, u meni, sada. Samo povijet, prošlost, ne vrijedi (,Gospodine, znaš, papa nas je triput posjetio. Mi smo kršćani još od 7. stoljeća...'). Nema oholenja, nema zahtijevanja. Nemoguće je progurati se ili ući s ugašenom krsnom svijećom.

Pričati tada pred Gospodinom da smo kao dijete bili zlatni i dobri kao anđeli, pričati da smo nekada mnogo krunica molili, išli na hodočašća, nabrajati što smo sve za vjeru i Boga učinili, ali onda se dogodilo 'nešto' pa smo otpali... To ne vrijedi. Ne vrijedi staro prijateljstvo. Pričati da nismo vjenčani, ali smo, eto, krstili dijete, 'dali smo mu sve, i Prvu Pričest i Krizmu'... A ni tebe ni njega nema na Misi. Išli smo, Gospodine, na vjeronauk, bili smo ministranti, kitili smo Tvoju crkvu, pjevali u crkvenom zboru, pekli smo janjca kad je dolazio biskup na Krizmu, jedna teta nam je časna, očev stric nam je svećenik, mi smo si dobri sa ovim ili onim svećenikom... To nije dovoljno.

Potrebna su dobra djela i život u skladu s Božjim zapovijedima. Slušanje Isusove riječi i život u skladu po toj Riječi. Bdjeti i moliti. Ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga. Kažu učitelji vjere: put do spasenja je vidljivo obilježen; na njemu ima dovoljno 'smjerokaza': 10 zapovijedi, 8 blaženstava, 7 sakramenata, 6 istina vjere, ljubav prema Bogu i bližnjemu i sveukupno blago Evanđelja.

Mnoštvo ulazi na široka vrata ('pa to svi rade!', 'pa svi tako rade!', 'pa to je normalno'!). Pojedinci na uska. Uska vrata - kroz njih ulaze 'posljednji'.

Vrata stoje otvorena.

Isus je - Vrata!


Bogataš i siromašni Lazar (Lk 16,19-31)
Jedan vidi sebe i samo sebe. Najkraća definicija pakla. Još kraća glasi: 'ja', i samo 'ja'.

A drugi - on je naš ispit savjesti.

Dva života, dvije sudbine. Jedan je ostao bez svog boga, drugi je dobio Boga.

A siromah - mogao je bogatašu biti najveće bogatstvo. Samo da je vidio rane na tuđemu tijelu; one patnje i rane koje je i jedan pas vidio i iz samilosti polizao.

A Bog svoje siromahe nikad ne ostavlja.


početna stranica