Župa Sveti Matej - Viškovo Viškovo 30 51 216 VIŠKOVO Tel./fax: (051) 256 862 E-mail:Župni ured

Arhiva duhovnih misli 10. 2005.

NEKI ZAHVATI U TAJNU NASTANKA LJUDSKOG ŽIVOTA (bioetička pitanja)

Grijeh izravnog i namjernog pobačaja (izravan prekid već započetog procesa rađanja) je najveći zločin prema životu. Ljudski život mora biti cijenjen i štićen od časa začeća do prirodne smrti. Ljudski je život svet, jer od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo, i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Čovjek je stvorenje, ne gospodar; samo je Bog gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. S ljudskim zametkom (zigotom) od samog začeća (koje se događa nekoliko sati ili nekoliko dana nakon spolnog sjedinjenja muškarca i žene; usp. J. Baričević i Ana Gabrijela Šabić, Katekizam 6. Put u slobodu, VII. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 192) treba postupati kao s osobom (zigota već sadrži genetički kôd novog ljudskog organizma od 46 kromozoma, koji svojim unutarnjim skladom i originalnošću upravlja svim razvojnim procesima novonastalog života; nedugo nakon završetka procesa oplodnje, formira se jedna sasvim nova stvarnost koja nije više dio majke, već zasebna ljudska osoba, neponovljiva i jedinstvena; svaki je, dakle, čovjek započeo postojati na samom početku /biologija to naziva oplodnjom/; Crkva naučava da ljudski embrij /zigota - pravi ljudski organizam s vlastitim genetičkim i organizacijskim osobinama/ prima svoju razumnu dušu neposredno od Boga u času začeća). (N.B.: Još je institut Rimskoga prava , doduše u nasljednopravnom smislu, sadržavao odredbu: Nasciturus pro iam nato habetur quam de commodis eius habitur /Fetus se smatra već rođenim kada se radi o njegovim interesima/). - Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj nakon rođenja (Didaché, 2,2). Izravni pobačaj (koji je tražen bilo kao cilj bilo kao sredstvo, pa makar to bilo iz razloga liječenja!), kao i formalna suradnja u vršenju pobačaja - teški je grijeh protiv ljudskog života (homicid s umišljajem, grijeh koji u nebo vapi za osvetom, usp. Post 4,10; GS 51). Nije dopušteno nikada ga tražiti čak ni zato da bi se izbjeglo veće zlo ili promicalo veće dobro. Sv. Pavao uči da ne valja načelo: Činimo zlo da bude dobro (Rim 3,8). Prema tome, ako bi neki mislili da treba ubiti dijete da bi se spasila majka - to nije pošteno. Dijete je nevino, nije krivo. Radije treba sve poduzeti da se spasi i dijete i majka (usp. Naša vjera. Informacije za odrasle, 4. dio, Nadbiskupski Ordinarijat - Katehetski odjel (izd.), Rijeka, 1973., str. 29). - Liberalno-individualističkom opcijom za legalizaciju prekida trudnoće, po kojemu žena ima pravo raspolagati svojim tijelom kao privatnim vlasništvom proklamira se kriterij individualne slobode i osobnog izbora; moralno se opravdava slobodni izbor za pobačaj (usp. 'pro choice': 'za izbor'), osobito u slučaju tzv. neželjene trudnoće (začeće nastalo zbog silovanja žene, neodgovornog spolnog ponašanja /sic!/ ili zakazivanja kontraceptivnih sredstava /sic!/ - kada začeće, dakle, nije bilo ni planirano ni očekivano, pa ne postoji ni dobra volja da se novozačeti ljudski život prihvati s naslova spontanosti njegova nastanka /T. Matulić/. U svim tim slučajevima, sudbina fetusa bila bi prepuštena proizvoljnom prihvaćanju ili odbacivanju fetusa od strane žene i apsolutiziranju slobode i prava žene na izbor te zanemarivanju kvalitete ljudskog života prije rođenja. Čovjek jest bitno slobodno biće, ali nije, kao stvoreno biće, apsolutno slobodno biće, već ograničeno i kontingentno. Metafizička narav ljudske osobe i njene slobode (da je čovjek, po definiciji, ograničeno biće, jer je to bitno čovjekovo prirodno stanje) ne ovisi ni o liberalizmu ni o konvencionalizmu, već o njenoj ontološkoj definiciji. Drugim riječima, je li određeni slobodni izbor za pobačaj moralan ili nemoralan, ne ovisi o pukoj sposobnosti čovjeka da bira, već o vrijednosnom određenju fetusa kao osobe, o kvaliteti fetusova života (odnosno, je li ili nije fetus ljudsko biće koje ima pravo na život?). Ova opcija vrednuje kvalitetu bića ljudskog fetusa kao ljudski biološki materijal, bez ikakve ontološke i antropološke vrijednosti; njena sloboda ograničava se samo na sposobnost izbora, bez vrijednosnog određenja prema konkretnom izboru (prekidu trudnoće); pozitivno vrijednosno određenje prema fetusu uvjetovalo bi, naime, slobodu izbora protiv pobačaja i uništavanja ljudskih embrija. Katolički argument protiv namjernog pobačaja počiva upravo na vrijednosnom određenju fetusa kao osobe... (usp. Tonči Matulić, Glas koncila, br. 18, 4. svibnja 2003., str. 9 i br. 19., 11. svibnja 2003., str. 9). - Oni katolici koji su svjesno i slobodno, fizički ili moralno, sudjelovali u zločinu učinkovitog pobačaja (izvršili, sudjelovali, nagovarali, pomagali, savjetovali, šutjeli ili dopustili taj čin = glavni počinitelj i oni koji sudjeluju u djelu, bez čijeg sudjelovanja djelo ne bi bilo počinjeno) upadaju, svi, u istu zakonsku kaznu unaprijed izrečenog izopćenja (samim time što su učinili prijestup = kazna 'latae sententiae'), osim ako neka osoba, npr. bez svoje krivnje, nije znala da je uz taj grijeh vezana kazna izopćenja ili je djelovala zbog fizičke sile ili ako izvrši pobačaj prije navršenih 16 godina života (ali odgovornost za zločin ubojstva ostaje!); vjerniku između navršenih 16 i nenavršenih 18 godina života, kazna izopćenja treba biti ublažena ili zamijenjena pokorom (ZKP 1323. i 1324.). Izopćenomu je zabranjeno primati Sakramente! (ZKP, kan. 1331. § 1.). - Ovlast za odrješenje od grijeha pobačaja: u Riječkoj nadbiskupiji, trajnu ovlast za odrješenje od kazne zbog pobačaja imaju svi kanonici i svi dekani (u Zagr. nadb.: i prebendari, svi župnici - uprav. župa za njihovo područje, ravnatelji crkava za njihove crkve, poglavari kleričkih samostana); prema ZKP 566,§2: kapelani u bolnicama, zatvorima i na putovanjima morem, samo na tim mjestima. Svi ispovjednici imaju tu ovlast samo u smrtnoj opasnosti počinitelja te u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme, a u pojedinim župama za vrijeme misija, duhovnih obnova, trodnevnica ili devetnica, duhovnih seminara te u Marijinim svetištima: Trsat i Sveta Gora kod Gerova (u Zagrebačkoj nadbiskupiji: Katedrala, Marija Bistrica i Trški vrh). - Odrješenje od kazne izopćenja: Za grijehe koji su pridržani, ne treba mijenjati obrazac odrješenja. Dosta je da ispovjednik pravo raspoložena pokornika namjerava od tih pridržaja odriješiti, obdržavajući propise važećeg prava s obzirom na dužnost utoka nadležnoj vlasti (ako ispovjednik nema ovlasti za sakramentalno odrješenje, a pokorniku je teško ostati u stanju teškoga grijeha za vrijeme potrebno da se obrati mjerodavnom poglavaru ili ovlaštenom svećeniku - u podjeljivanju sakramentalnog otpuštenja ispovjednik mora obvezati pokornika, pod prijetnjom ponovnog upadanja u kaznu, da se u roku od mjesec dana obrati mjerodavnom poglavaru ili ovlaštenom svećeniku; utok može učiniti i ispovjednik, bez spominjanja imena pokornika; usp. ZKP 1357). Ispovjednik može ipak, prije no što odriješi od grijeha, odriješiti od zaveze izopćenja obrascem koji se upotrebljava izvan samog Sakramenta: Vlašću što mi je povjerena, odrješujem te od sveze izopćenja (ekskomunikacije). U ime Oca i Sina † i Duha Svetoga. Pokornik odgovori: Amen. (usp. Red pokore, Dodatak I., Kršćanska sadašnost, Zagreb, 1975., str. 193.). - Liječnik je u službi osobâ i ljudskog rađanja: nema moć njima raspolagati ili o njima odlučivati (Zbor za nauk vjere, Donum vitae, II., 7). Usp. 50-70 milijuna ubijenih nerođenih godišnje, prema podacima jedne satelitske TV-mreže: samo u SAD-u svake 3 sekunde jedan pobačaj (ukupno godišnje oko 1.535.000 pobačaja, samo u SAD-u!)... - Neizravni pobačaj (nenamjerni ili spontani) ne povlači etičku krivicu, jer radnja liječnika neposredno smjera ozdravljenju trudnice (ako je zdravlje trudnice teško ugroženo zbog neke organske bolesti, kao npr. ekstirpacija-odstranjenje tumorom zahvaćene maternice): zlo se nije željelo, već je pobačaj plod radnje koja može proizvesti dvostruki učinak, od kojih je jedan i pobačaj koji nije željen neposredno. - Prenatalna dijagnoza moralno je dopuštena ako poštuje život i cjelovitost ljudskog zametka i ako joj je namjera sačuvati ga ili iscijeliti (...). No ona se teško protivi ćudoređu kad razmatra mogućnost da, već prema ishodu pretrage, izazove pobačaj. Dijagnoza... se ne smije izjednačiti sa smrtnom osudom (Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae, I.,2.). - Zahvati na ljudskom zametku smatraju se dopuštenima uz uvjet da mu poštuju život i cjelovitost, da ga ne izlažu nesrazmjernim pogiblima, da imaju za cilj njegovo ozdravljenje, poboljšanje zdravstvenih uvjeta, ili njegovo preživljavanje (ibidem, I.,3.). - Proizvodnja ljudskih zametaka, da bi ih se upotrijebilo kao raspoloživ 'biološki materijal', jest nemoralna (ibidem, I.,5.). Odatle samo po sebi proizlazi, da su svi eksperimenti genetske tehnologije na embrijima, kao što je npr. pokušaj aseksualnog umnažanja (kloniranje), u osnovi neprihvatljivi; suvremeni tehnokrati doslovno se igraju Boga. Izjava Europskog parlamenta 1997. god.: ne može se opravdati kloniranje ljudskih bića, jer ono predstavlja tešku povredu temeljnih ljudskih prava, protivno je načelu jednakosti među ljudskim bićima jer dopušta rasisitički izbor ljudske vrste, vrijeđa dostojanstvo ljudskog bića i zahtijeva eksperimentiranje na čovjeku. - Biotehničke aktivnosti kloniranja premještaju smisao i značenje seksualnosti iz sfere ljudske intime u sferu manipuliranja životom i u sferu doslovne proizvodnje djece po narudžbi; stoga nema opravdanja za provođenje reprodukcijskog kloniranja; takvog opravdanja nema ni terapijsko kloniranje, jer ono u sebi sadrži ubijanje embrija; i kod jednog i kod drugog kloniranja, početni postupak je isti, razlika je samo u cilju; riječ je o kanibalizaciji ljudskih embrija jer nikada nije moguće opravdati namjerno ubijanje dotičnoga ljudskog bića na bilo kojoj razini njegova razvoja... - Biološka i etičko-moralna pitanja kloniranja: je li klon nova osoba ili samo kopija onoga od koga je uzeta genetska stanica; hoće li te stanice biti uzete s pristankom ili bez pristanka za vrijeme nekoga operacijskog zahvata; što će biti s viškom kloniranih embrija i tko će odlučivati o njihovoj sudbini;tko će se smatrati roditeljem klona; hoće li ga se moći naručitelji-roditelji klona odreći ako im se on ne svidi; kako će se računati krvno srodstvo, tko će kome biti majka, otac, brat, sestra; hoće li kloniranje daljnje utjecati na razaranje obiteljskog života i temeljnih ljudskih vrednota...? - Pitanje za Crkvu: može li se klon krstiti i ima li on dušu? Budući da je klon proizvod, a takva proizvodnja čovjeka nije po Božjoj volji /kao što nije ni rađanje djeteta bez ljubavi, iz požude i nasilja/ - on će se ipak moći krstiti ako je on uspješan proizvod, a ne promašen i monstrum. Stvorivši čovjeka, Bog je ušao u avanturu s čovjekom, s njegovom slobodom i s mogućnošću njegova izbora, a to znači i izbora zla. Bog poštuje čovjekovu slobodu do krajnjih granica, ali će čovjek morati dati svoj račun kako je koristio svoju slobodu (V. Pozaić, Glas koncila, br. 4/2003., str. 10). - Zahvati u kromosomsko ili genetsko naslijeđe nisu iscjeliteljski (terapeutski), nego smjeraju proizvodnji (reprodukciji) ljudskih bića selekcioniranih po spolu ili drugim željenim svojstvima; te se manipulacije protive osobnom dostojanstvu ljudskog bića, njegovoj cjelovitosti i identitetu (ibidem, I.,6.). - Gospodina Boga se podlaže čovjeku još i na druge načine nepoštivanja dostojanstva, prava i slobode čovjekove osobe: konzervirani embriji se izvoze za kozmetičku industriju, zahvaća se u promjenu spola tako da muški mogu u umjetnoj utrobi nositi i rađati... - Zahvati u ljudsko rađanje, tj. tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par (davanje muške ili ženske spolne stanice, posudba maternice /'posuđena majka'/), teško su nemoralne. Te tehnike (heterologna umjetna oplodnja i inseminacija) odvajaju spolni čin od rađanja, uvode nasilnost i gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe, vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom te su izdaja isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga (usp. Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae, II, 2,2 i KKC 2377). - To vrijedi kako za umjetno osjemenjivanje (inseminaciju, prenošenje prethodno uzetog sjemena u rodne putove žene) tako i za umjetnu oplodnju (= oplodnja jajašca u epruveti, 'in vitro', i implantacija embriona u uterus žene - skraćeno FIVET; oplodnja, dakle, izvan maternice, pri čemu se oni 'prekobrojni' zameci občno unišite ili zalede /podaci govore da se oplodnjom u epruveti rodi manje od 5% djece začete u epruveti); ova potonja metoda znači i hotimično uništavanje ljudskih bića ili njihovo korištenje za različite svrhe, na štetu njihova života te je suprotna s naukom o nedopustivosti namjernog pobačaja. Heterologna umjetna oplodnja (bilo metodom heterolognog FIVET-a bilo heterolognog umjetnog osjemenjivanja), gdje se postiže začeće sjemenom ili jajašcem treće osobe (darovatelja) koja nije bračni drug (iz 'banke sperme' ili 'banke embrija') - suprotna je jedinstvu braka i dostojanstvu rađanja ljudske osobe; praktički se radi o preljubu; brak se pretvara u biološki laboratorij, opasno se odajući mentalitetu prokreativnog eksperimenta; darovatelj ostaje uvijek anoniman, bez svoje odgovornosti oca/majke. Homologna umjetna oplodnja (bilo metodom homolognog FIVET-a bilo homolognog umjetnog osjemenjivanja), gdje se postiže in vitro s pomoću spolnih stanica supružnika koji su sjedinjeni brakom, ali samo začeće nije plod bračnog čina - razdvaja dobra i značenja braka: isključuje jedinstvo bračnog čina i rađanja. Ni tzv. 'jednostavni slučaj' homolognog FIVET-a, tj. postupka u kojem nema ustupaka abortivnom uništavanju zametaka ni masturbacije, moralno je u sebi nedopušte, jer lišava ljudsko rađanje njemu svojstvenoga i prirođenoga dostojanstva... i u neskladu je s dostojanstvom rađanja i bračnog sjedinjenja, pa i tada kad se sve poduzme da ne dođe do smrti 'prekobrojnih' ljudskih zametaka /usp. Zbor za nauk vjere, Donum vitae. Dar života,II, B.5./). Ni homologno umjetno osjemenjivanje, gdje se postiže začeće osjemenjivanjem žene sjemenom njenoga muža, s moralnoga stajališta nije dopušteno, ako tehničko posredovanje stupa na mjesto (kao substitut) bračnog čina; ako se takav zahvat javlja kao olakšica i pomoć da bi bračni čin postigao svoju prirodnu svrhu, moralno se može dopustiti; usp. ibidem, B.6.). - U crkvenom naučavanju, čin bračne ljubavi smatra se jedinim mjestom dostojnim ljudskog rađanja. - Premda se ne može odobriti način na koji se ljudsko začeće postiže primjenom takvih tehnika (znanost ne smije sve što može, njena otkrića nisu uvijek humana; rađanje novog života mora biti uvijek plod bračnog čina), svako dijete koje dođe na svijet (bilo predbračnim ili izvanbračnim seksualnim odnosom, bilo silovanjem, rodoskvrnućem, inseminacijom, u epruveti ili na druge nedopuštene načine, op. a.) općenito se mora prigrliti kao živi dar božanske dobrote i odgajati s ljubavlju (ibidem). - Svoju plodnost treba uvažavati. Oko 80% žena koje traže oplodnju u epruveti, nekada su bile plodne, ali su je izgubile, jer su im se zatvorili jajovodi radi infekcije koja je došla zbog nošenja spirale, zbog izvođenja 'kirurškog' pobačaja, zbog zaražavanja spolno prenosivim bolestima, a nekada i zbog oskudnoga odijevanja i prehlađivanja (dr. med. Antun Lisec, Bog ne blagoslivlja grešni postupak, u: GK, br. 18, 4. svibnja 2003., str. 23.). p. Ivan MSC

Svjetski molitveni kongres za život u Fatimi

U Fatimi (Portugal), održao se od 4. - 8. listopada 2006. Svjetski molitveni kongres za život, uz podrsku Papinskog Vijeća za obitelj, kojega je predstavljao biskup Karl Josef Romer. Nastavilo se s radnim grupama sve do 11. X. Križ kirurških instrumenata upotrebljavanih za abortuse Nekoliko predavanja je održao mons. Philip J. Reilly iz SAD-a koji je svojevremeno dolazio i u Hrvatsku. On je sa suradnicima prije petnaest godina u New Yorku započeo svakodnevne molitve na ulicama, pored abortus klinika. Pred njih još barem jednom mjesečno dođe i procesija od crkve, predvođena svećenikom ili biskupom. Danas takve procesije do abortus-klinika u SAD-u predvodi preko stotinu katoličkih biskupa i šest kardinala. Godišnje tako u New Yorku mons. Reilly sa suradnicima na ulici, odgovori oko pet tisuća trudnica od pobačaja, koje onda naknadno još dolaze i u njihov posebni centar. Sve to ima i snažni utjecaj na abortere. Od kada su počeli s javim molitvama, zatvoreno je više od polovine abortus-klinika. Često se dogodi da aborteri iziđu van, razgovaraju s onima koji se na ulici mole i prestaju izvoditi zločine. Ovakve javne molitve su vrlo proširene po Francuskoj, Velikoj Britaniji, Južnoafričkoj Republici, Njemačkoj i Austriji. Provode se i u Srbiji, Latviji, Češkoj, a bilo je slučajeva i u Hrvatskoj. U Rumunskoj ih obično provode pravoslavni i katolici posebno, dok se u Temišvaru mole zajedno i pravoslavni i katolički vjernici predvođeni svojim svećenicima. U posljednjih deset godina, članovi i simpatizeri udruge "Ja zum Leben" (Da životu) iz Beča, predvođeni prof. Dietmarom Fischerom, kroz svakodnevne molitve pred abortus-klinikama i ponudu brošura, odgovorili su od pobačaja oko osam tisuća trudnica. Oni su bili i glavni organizatori kongresa. Dovezli su u Fatimu posebnim automobilom veliki križ izrađen od instrumenata s kojima se je u jednoj privatnoj bečkoj klinici ubijalo nerođenu djecu. Ta je klinika konačno propala, a prostorije i instrumente je otkupila ova udruga. Ovaj vrlo teški križ je nosilo nekoliko osoba na križnom putu u Aljustrelu, pored mjesta gdje se anđeo ukazao Luciji, Franji i Jacinti, a bio je izložen i za vrijeme Svetih Misa. Predavanje pod naslovom "Sveta Obitelj u ukazanju 17. listopada 1917." održao je fatimski biskup Serafim. Predstavnice novog reda časnih sestara "Sisters for Life" iz New Yorka govorile su o svojoj specifičnoj pomoći u liječenju onih koji su sudjelovali u usmrćivanju nerođene djece. Kod njih u samostanu svećenici provode duhovnu obnovu takvih osoba, koja podrazumijeva Sveti Sakrament Ispovijedi. Časne sestre se brinu za organizaciju, gostoprimstvo, razgovore i prehranu. Naročito je bilo dirljivo izlaganje časne sestre dr. Virginie Beretta, koja je inače kirurg, a rođena je sestra svete Gianne Beretta Molla. Ona je umrla nekoliko dana nakon poroda. Odlučno je u trudnoći tražila da se spasi njeno dijete, pa i u slučaju da ona zbog svoje bolesti umre. Iz predavanja se je moglo shvatiti da bi s današnjom medicinom ostali živi i dijete i ona. Nastupili su i predstavnici udruga za život iz Portugala i Poljske. Vjerojatno su ovakve udruge najbrojnije baš u Poljskoj, gdje imaju prilično velik utjecaj na državnu vlast, a vrlo su prisutni i u javnim glasilima. Tijekom kongresa obrađivali su se problemi ne samo "kirurških" pobačaja, nego se je govorilo i o ogromnom broju ubojstava djece koja se začmu uz sve vrste antibaby-pilula, spirala i sličnih sredstava, a koja onda umiru jer im ta sredstva sprječavaju usađivanje u maternicu. Ubiju ogromni broj sitne djece kroz razne eksperimente s kloniranjem i embrionalnim matičnim stanicama, a čuje se da pogine i preko 95 % djece začete u epruveti. Sudionici su uočili da sve njihove zemlje trpe od istih programa nametanja zla kontracepcije, sterilizacije, abortusa, nemoralnog tzv. "seksualnog odgoja" u školama i sl., što dolazi od ujedinjenih, bogatih, protuživotnih međunarodnih organizacija. Sve to doprinosi razvoju negativnih stavova prema braku, djeci i roditeljstvu, te pomaže u još bržem širenju AIDS-a i raznih drugih bolesti koje se prenose i preko griješnog sredstva prezervativa. Ove štetne organizacije stalno pokušavaju negativno djelovati na državno zakonodavstvo, školstvo, medicinu i javna glasila zemalja žrtava. Katolička Crkva u Portugalu i domaće organizacije za život, upravo pripremaju stanovništvo da bi se na referendumu, kojega će mozda raspisati državna vlast, oduprlo pokušajima sila tame koje kroz državni zakon žele podržati abortus. Od predstavnika iz Švicarske čulo se je za strahote eutanazije. Tako se je kod njih za jednu ustanovu koja provodi eutanaziju, u javnosti saznalo tek onda kada su stanari iz te zgrade počeli zamjećivati smrad, a u liftovima su nailazili na leševe u najlonskim vrećama. Nisu im pomogle pritužbe policiji, pa protiv toga mogu tek protestirati u novinama. Katolička Crkva predstavlja najveću snagu u današnjem svijetu u obrani ugroženih ljudskih života, moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti i borbi protiv grijeha kontracepcije, sterilizacije, nemoralnih "sexualnih edukacija", abortusa, eutanazije i sl. Borba se događa na duhovnom planu, ali od grijeha trpe ne samo duše, nego i ljudska tijela, pa i nacionalna opstojnost, osobito manjih naroda. Tako biskupi, svećenici, vjeroučitelji, redovnici i ostali vjernici imaju dužnost proučavati i prihvatiti katoličke dokumente koji obrađuju ova područja, uočavati, razvijati i iskorištavati svoje talente i specificne mogućnosti djelovanja u svjedočenju kršćanskog života. Veliko značenje imaju molitva, post i pokora. Sudionici kongresa su svakodnevno bili na Sv. Misi i večernjoj procesiji sa svijećama pred Bazilikom, te se prisjećali fatimskih poruka Majke Božje. Dr. med. Antun Lisec