Župa Sveti Matej - Viškovo Viškovo 30 51 216 VIŠKOVO Tel./fax: (051) 256 862 E-mail:Župni ured

Arhiva duhovnih misli 06. 2006.

Ususret Pedesetnici: Duhovno pomazanje

Pomazanje duhovno; umornima odmore, u vrućini lahore... (spiritalis unctio; in labore requies, in aestu temperies) Najveći problem za biskupa je nedostatak oduševljenih svećenika, reče jedan od njih. Vjernici to kažu na način da im je teško naći dobrog svećenika, koji bi im s razumijevanjem posvetio dovoljno vremena; koji neće davati odgovore na pitanja koja oni ne postavljaju... Nadolazeći blagdan Duhova usmjerava nas na molitvu za 'duhovno pomazanje' (unctio) ili novo izlijevanje Duha Svetoga, na sebe i na Crkvu... Po svojim učincima, to pomazanje se bitno ne razlikuje od 'krštenja Duhom'. Unkcija (pomazanje Duhom ili izlijevanje Duha u nama) - po 'karizmatičkom' shvaćanju, jest pomazanje različito od onog sakramentalnog i ono nastoji oživjeti milosti u nama, da bismo se mogli ispuniti ljubavlju Božjom (D. Betancourt). Drugim riječima, to je buđenje Duha u nama, krštenje u vatri Duha Svetoga (usp. Dj 1,5-8; Lk 3,16) ili osobni Duhovi (današnja Pedesetnica Duha Svetoga), koji su kadri potpuno izmijeniti naš osobni i duhovni život. Kako je potrebno da osobito duhovne osobe Crkve imaju duhovno pomazanje, i to u njegovom dvostrukom vidu blagosti i snage! Kao što to točno navodi R. Cantalamessa, nije dovoljno osloniti se samo na sakramentalno pomazanje koje smo primili jednom zauvijek u svećeničkom ređenju i koje nas osposobljuje da vršimo određene svete čine, kao propovijedanje, posvećivanje, upravljanje. To ređeničko pomazanje daje nam, da tako kažemo, ovlaštenje (autorizaciju) da činimo određene stvari, a ne nužno autoritet (= snažnu vlast) da ih činimo; osigurava apostolsko nasljedstvo (successio), a ne nužno i apostolski uspjeh (successium)! Ovo pak duhovno pomazanje, ponuđeno svakom kršćaninu, ratificira i obnavlja Krštenje, Potvrdu i Sveti Red primljen ranije, 'oslobađajući' tako iz osobe skrivene plamenove (...podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku, 2 Tim 1,6). Svi smo pozvani da raspirujemo taj milosni dar Duha Svetoga kojeg smo primili u Sakramentima, ali se traži osobni odgovor trajnog obraćenja Gospodstvu Isusa Krista i otvorenost preobražavajućoj nazočnosti i sili Duha Svetoga (D. Betancourt, Ozdravljeni Duhom, s. 107). Vidimo da se ne radi o jednokratnom događaju jednom zauvijek, nego o potrebi za stalnom molitvom za izlijevanje Duha Svetoga. Smijemo stoga razlikovati 'primljeno' i 'vršeno' pomazanje, pomazanje 'utisnuto u nas' (objektivni red otajstva) i pomazanje 'izraženo od nas' (subjektivni red asketike i mistike), primanje pomasti i širenje miomirisa kao iskustvo božanske stvarnosti (usp. 1 Iv 2,27). Pa iako smo već primili 'Pomazanje od Svetoga' (1 Iv 2,20), zahvaljujući Krštenju, Krizmi i Sakramentu Reda, koji su, prema tradicionalnoj nauci (usp. 2 Kor 1,21-22) utisnuli u našu dušu neibrisivi pečat (biljeg, karakter, grč. sfragis), to pomazanje ipak može ostati nepokretno, neaktivno, ako ga mi ne 'oslobodimo', kao što neka miomirisna pomast ne širi nikakav ugodan miris dok je zatvorena u posudi. Treba razbiti alabastrenu posudu po kojoj 'se sva kuća ispunila miomirisom' (usp. Iv 12,3)... da bi se miomiris Duha Svetoga, kojeg je (Isus) sadržavao, mogao raširiti i ispuniti miomirisom čitavu Crkvu i čitav svijet (R. Cantalamessa, Hvalospjev Duha, Jelsa, 1998, s. 167). Posuda je naš ja, ponekad naš suhi intelektualizam, sociologizam, psihologizam; ako na kategorije intelektualizma svedemo vjeru, naše će crkve ostati prazne! Razbiti tu posudu znači staviti se u stanje predaje Bogu, poslušnosti sve do smrti, poput Isusa. Gospodin je primio na svoju glavu mirisno pomazanje (myron), da bi dahnuo na Crkvu miomiris neraspadljivosti (Ignacije Antiohijski). Da, primili smo Krštenje, Potvrdu... ali kako se Duh Sveti očituje po nama? Jesmo li toliko otvoreni da On može djelovati u nama tako kako On želi? Upotrebljavamo li karizme na izgradnju zajedništva i na ostvarenje preobraženja Crkve i svijeta? Ako su Duha Svetoga trebali apostoli (usp. Dj 4,24-31) da bi mogli smjelo naviještati Evanđelje, zašto ne bismo i mi? Trebamo Ga uvijek ponovo da bi stupio do mračnih područja našega života, u kojima još nije prisutan. Po sakramentima posjedujemo Duha Svetoga, a po ovoj molitvi izlijevanja želimo iskusiti osjetne i čudesne učinke Njegove divne nazočnosti u nama (Pavao VI., 16. listopada 1974. godine). Zato je blaženi papa Ivan XXIII. dao molitvu za uspješan ishod II. Vatikanskog Koncila, koja je završavala: Obnovi u naše vrijeme čudesa poput novih Duhova... Prema S. Carillu (Duhovi danas), posebni znaci djelovanja Duha Svetoga u duši vjernika po molitvi za pomazanje Duhom jesu: - Dar istog Duha Svetoga, Očevo obećanje. - Živi i opipljivi susret s proslavljenim Kristom. - Duboka unutarnja preobrazba. - Novo čitanje i duboko razumijevanje Svetoga Pisma. - Izlijevanje brojnih karizmi za izgradnju Crkve. - Otkriće Sakramenata kršćanske inicijacije. - Rađanje Crkve oko Marije, Isusove Majke. - Evanđeoski zanos za širenje poznavanja Isusa Krista cijelome svijetu. Dosada možda nismo znali dati svojim vjernicima, koji su imali problem s alkoholizmom, neki drugi savjet nego da se podvrgnu kliničkom liječenju, ali poslije pomazanja molit ćemo s njima i neki će potpuno ozdraviti po snazi molitve. Na pastoralnim sastancima do tada se govorilo o svemu osim o istinskom duhovnom poslanju Crkve i evangelizaciji; ali, poslije toga, svi ćemo se uvjeriti da je najpotrebnija stvar u biskupiji ili župi obnoviti se u Duhu. Izgubljeni ukus i dar krjeposti bit će obnovljen kupeljom svjetlosti. Hladnoća i mlakost iz nezahvalnosti i nedostatka ljubavi kojom dolazimo pred oltar bit će zamijenjena žarom i revnošću u Misama. Sve svećeničke dužnosti, koje su bile teški i nesnosni teret (ispovijedanje, moljenje Časoslova koje umara-u psalmima nenalaženje slasti i sadržaja-njihovo moljenje bez razmatranja-bez osjećaja-ne trudeći se iskusiti njihova bogatstva i božanski ukus što ga imaju; nehaj za sve sveto; nestajanje molitve i sabranosti; zamiranje unutarnjeg života i prisnog prijateljstva s Isusom i Marijom, što donosi gubitak vjere i led srcima) - sve ono, dakle, što svećenika vuče da zaista bude izgubljen zauvijek, bit će promijenjeno iskustvom Bezgranične ljubavi kojom je Bog kupio njegovo sveto i uzvišeno zvanje. Pomazanje uklanja zapreke koje mu sprječavaju zračenje: duhovnu pospanost, nemir, nepostojanost, privikavanje na Božje stvari, vladanje osobom uhodane navike (rutine), krizu pred Bogom... - uklanja sve simptome duhovne bolesti mlakosti koja svećeniku priječi da vidi i čuje Isusa i da Ga osjeti živa u sebi, da osjeti novost Evanđelja, da osjeća revnost da preobrazi svoj život i živote drugih. Sve će to biti ozdravljeno Duhom: osjetit će mladost Evanđelja - snagu Duha - radost Majke Službenice - Pavla karizmatika - Petra Bogom opijena na Duhove - zanos prve zajednice koja lomi Kruh i Riječ, jednom riječju, vidjet će moć Božju, kako On ispunja svoja obećanja i radovati se darovima u izgradnji Crkve... Iz mlakosti se ne izlazi bez novog, odlučnog zahvata Duha Svetoga (usp. apostole prije i poslije Duhova). Lijek mlakosti nije revnost (ona je suprotnost!), već Duh Sveti... tada ćemo osjetiti, gotovo fizički, silazak pomazanja na sebe: neku određenu potresenost - jasnoću i sigurnost koje najednom obuzmu dušu - nestanak svake nervoze, svakog straha i svake plašljivosti... - osjetit ćamo nešto od same smirenosti i autoriteta Božjeg... Potrebno je moliti za pomazanje prije započinjanja svakog važnog djela u služenju Kraljevstvu Božjem, osobito u pripravi na čitanje Pisma i na homiliju... Stoga potičem čitatelja... na molitveni vapaj raspetom Isusu... da ne misli da mu je dostatno samo čitanje bez 'pomazanja' (unkcije), spekulacija bez pobožnosti, traženje bez divljenja, promatranje bez slavljenja, napor bez pobožnosti, znanje bez ljubavi, razum bez poniznosti, učenje bez milosti Božje (Bonaventura). Tada će i naša jedna propovijed imati moć, snagu uvjeravanja; jedna propovijed, puna unkcije, postat će propovijed u kojoj se osjeća drhtaje Duha, navještaj koji potresa, koji uvjerava o grijehu, koji dolazi u srca ljudi. Ono 'zahvaća' vršenje određenih službi ili molitvu, tako da ostavlja veliki mir i želju da osoba još moli... Duhovni pisac navodi da se ono očituje, na vani, sada u blagosti, smirenosti, miru, poniznosti, pobožnosti, ganuću, sada u autoritetu, moći, snazi, odvažnosti, već prema prilikama, prema karakteru pojedinca i prema službi koju netko vrši. Živi primjer je Isus koji se, pokrenut Duhom, očituje blag i krotak srcem, ali također, po potrebi, pun nadnaravnog autoriteta. To je stanje obilježeno i nekom nutarnjom sjajnošću koja daje lakoću i gospodstvo pri obavljanju poslova, stanje u kojem pomazana osoba uspijeva dati ono najbolje od sebe - ali uvijek neizrecivo, jer sudjeluje na najuži način u naravi Duha koji je po naravi neobuhvatan. To vrijedi, dragi čiaoče, i za svakog vjernika Božjeg. Pomazanje se podjeljuje svakom vjerniku (ne samo posebnim kategorijama osoba u Crkvi) upravo da bi on bio 'ugodan Kristov miris' (usp. 2 Kor 2,15). Svi vjernici treba da budu dahnuti mirisom spoznaje Boga, da posvećeni u hram Njegove slave, šire miris svetog života (biskupova posvetna molitva nad kršteničkim i krizmaničkim uljem na Misi Velikog Četvrtka). Duh Sveti je ono dragocjeno ulje izliveno sa glave novog Velikog Svećenika na tijelo Crkve, kao dionicu Njegova posvećenja, sve dotle gdje Crkva dodiruje svijet (Origen, Protiv Celza, VI, 79). Ovo pomazanje je izrazito biblijskog utemeljenja, prisutno u Djelima apostolskim (usp. 10,38), u kojima se kaže za Isusa da je bio pomazan Duhom Svetim i snagom. Bazilije Veliki (IV-V. st.) piše: Oni koji bivaju pomazani u pameti i u unutarnjem čovjeku nebeskim i duhovnim uljem radosti koje posvećuje i razveseljuje, oni primaju znak neraspadljivog Kraljevstva i vječne snage, to jest zalog Duha i čak istog Duha Svetoga Paraklita (O Duhu Svetom, XVI, 39). Ako uočavaš, vjerniče, da si ugašen, hladan, bezvoljan, nezadovoljan s Bogom i sa sobom samim, sa župom ili s obitelji - lijek postoji i on je nepogrješiv: zadnji je čas da klekneš i moliš devetnicu ili trodnevnicu Duhu Svetom! Ne radi se o nekom 'asketskom naporu', već o poniznoj, punoj vjere, molitvi. Isus je primio svoje pomazanje dok se molio (Lk 3,21). Duh stvara sve novo, danas kao i jučer, Marija je u Cenaculu zajedno s Crkvom moliteljicom... pa što čekaš? Trebaju ti jedni lijepi i sveti Duhovi!