Župa Sveti Matej - Viškovo

Viškovo 30
51 216 VIŠKOVO
Tel./fax: (051) 256 862
E-mail:Župni ured

Arhiva duhovnih misli 05. 2005.

POSVE DRUGAČIJE u Djelima apostolskim 2,1-11

Što bi bilo s našim kršćanstvom… što bi u našem životu nedostajalo… kad ne bi bilo Duha Svetoga, Crkve… da Duh Sveti nije došao…
Bez Duha Svetoga, kako to prikazuje H. Arens, jedna ovakva Crkva izgledala bi veoma stvarnom…
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I obradovaše se što su zajedno. Na nebu - ni daška! Desilo se da su mogli mirno zajedno ostati. Nitko ih nije uznemiravao. Obnavljali su uspomene na Isusa: pripovijedahu ovo i ono. To im je uspijevalo na njihovom materinskom jeziku. Prozore otvarahu samo s vremena na vrijeme, da se dvorana prozrači.

Na ulicama oko njihove kuće motahu se toga dana ljudi iz svakog naroda pod nebom: Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije… - kao što rekosmo, iz svakog naroda pod nebom. Razgovarahu o svemu i svačemu, poneki i o Isusu i njegovim učenicima: Ništa se više ne čuje o tome. Čini se da je stvar svršena! Tada promijeniše temu i ponovo razglabahu o jutarnjem izlaganju Svetoga Pisma rabi Benjamina u sinagogi. Išli su dalje a da ništa nisu doživjeli. Pedesetnica, dan kao svaki drugi!

U maloj grupi Petar ustade i prozbori: 'Pozivam vas, drugovi, da minutom šutnje odamo počast našem prijatelju Isusu'…... 'Neka mu je vječna hvala i slava!' - 'Slava mu', odgovoriše svi. - 'Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!', reče Petar. - 'I svjetlost vječna…', odgovarahu svi.
Petar nastavi: 'Dragi prijatelji u spomen na Isusa! U međuvremenu smo se već navikli da naš prijatelj Isus nije više među nama. Židova se više ne moramo bojati, jer… polako su se smirili. Čemu stvar ponovno započinjati? Sada imamo svoj mir. I to je dobro, tako bi trebalo i ostati! Povremeno bismo se trebali sastajati da zadržimo časni spomen na njega. U svemu ostalom, neka sve ostane kako jest. To je za sve prisutne najpovoljnije. Stranci - bolje da ne dolaze, oni neće u našoj grupi uznemiravati.'

Toliko Petar. Učenici se sastajahu još češće, ali počeše se pomalo dosađivati. S vremenom pomriješe. Tako je Isusova stvar išla svome kraju. Mnogo se o tome nije više pričalo, jer nevažnosti imaju istu sudbinu kao i stvari koje traju jedan dan.


Pravoslavni antiohijski patrijarh reče: Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist je spomen na prošlost, autoritet za vladanje nad drugima, naše poslanje postaje propaganda, naše kršćansko djelovanje samo ropski moral. Sa Duhom Svetim, Bog je prisutan, Isus i danas živi, autoritet postaje oslobađajuće služenje, poslanje postaje Pedesetnica, a djelovanje kršćana djelovanje djece Božje…

Kršćanska zajednica bez Duha Svetoga nije moguća i bez Duha Svetoga nema Crkve.
Kršćanin, koji nema Duha Svetoga, ne služi ničemu… Može on nešto i činiti, ovdje-ondje, u župi ili nekoj zajednici, ali njegovo djelovanje je kričeće, mučno, puno sebe samoga: pokreće ga duh ovoga svijeta sa svojim požudama, karijerizmom i svojom zavišću. Kršćanska zajednica, koja nije nositelj Duha Svetoga, ne služi ničemu: ona je struktura, samo jedna među mnogim drugima, koja želi pobuditi pustu sućut na način svijeta, bez tijela, bez duše. To je onda samo materijalno, izvanjsko činjenje, koje nema smisao bez Duha, koji ga nosi i prožima. Duh je onaj koji oživljava, tijelo ne služi ničemu (Iv 6,63).

Gdje je, naprotiv, Duh Sveti, služi se i ljubi u ime Isusovo, prihvaća se samoga sebe i svoj križ u smirenoj strpljivosti, radi se ali vjeruje u Božju snagu, ne u svoja djela. Molitva i vjerska praksa postaju susreti ljubavi, gdje Duh Sveti nas zastupa. Duša raste u slušanju i prianjanju uz Božju Riječ, u vjernosti, u djelovanju punom ljubavi, u bratskoj opomeni i uzajamnoj izmjeni darova po nasljedovanju i nalikovanju svecima... Onda je to Crkva, i obitelj kao 'kućna Crkva', koja živi u miru, živi kao plod Duha Svetoga (Gal 5,22).

Tamo gdje se moli, tu je Duh Sveti, kaže blagopokojni papa.

Na koljena, dakle! Svi…

p. Ivan, MSC


U SVIBNJU - O KRUNICI
- Gledaj zvijezdu, zovi Mariju! (sv. Benedikt).
- Don Bosco kliče: 'Hostija! Djevica Marija! Snaga i Čistoća! Oboružajte se ovom dvostrukom zaštitom!'

- Posveti se ovog mjeseca njenom bezgrješnom Srcu! Preporuči se svaki dan od svega srca Prečistoj Djevici, i imat ćeš mir (sv. župniku arškom njegov ispovjednik).
- Ona pristupa iz 'Slave' u kojoj je Bog jedino mjerilo. Ona je Isusa upoznala i ljubila više nego svi drugi ljudi. Znaj da je bila ništa i da je sve primila od Boga - kao ogledalo koje ne zadržava nikakvo svjetlo za sebe, već sav sjaj vraća suncu...
- Djevica Marija je najstrašnija od neprijatelja, što ga Bog stvori protiv đavla... Đavao drhti pred njenim imenom. Ona je (u Post 3,15) već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, u vezi pobjede nad zmijom (LG 55) ; radi svoga intimnoga sjedinjenja sa Sinom, ona je izvor oslobođenja od Sotone; ona je s njim u stalnom neprijateljstvu; ona će mu konačno satrti glavu; njezino će Srce konačno trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom!
- Bog je htio dati nam sve po Mariji. On je htio da Isus dođe po Mariji; njezina uloga sastoji se u tome da daje svijetu Isusa; ona to čini tako da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika (LG 62); častimo Njega, ne nju; ne suprotstavlja se niti natječe sa svojim Sinom, nego Ga nudi kao izvor zdravlja, spasenja. Ona Ga donosi Elizabeti i Isus preko Marije ulijeva u Ivana Krstitelja posebni dar Duha Svetoga koji ga čisti i ozdravlja (Lk 1,44)… Kakav god da si grješnik, ako tvoje srce obuzme očaj - gledaj Mariju i zadobit ćeš nedužnost i mir, kažu sveci. Nema nikoga, tko izgovara Marijino ime sa željom da napusti grijeh, a da ga napast ne bi napustila!, uporni su sveci. Nema neizlječive duhovne bolesti od koje te Ona neće izliječiti! Ona je Majka svih, a posebno grješnika. Njezina su svetišta mjesta obraćenja, pokore, pomirenja s Bogom; ona budi u tebi nadu da ćeš se popraviti i ustrajati u dobru... Marijo, ja sam tvoj bolesnik, sav sam tvoj ('totus tuus'), spasi me!
- Ako sâm Bog slavi Mariju (preko svoga anđela, Lk 1,26-28; Duh Sveti preko Elizabete, Lk 1,42.45), to može činiti i svaki kršćanin. U hvalospjevu Veliča osvjedočit ćeš se u nutarnje osjećaje duše ispunjene Bogom i zaljubljene u Boga; slavit ćeš Gospodina na Njegov način.
- Izmoli svakog dana barem deseticu od pet otajstava krunice; to je vrlo jednostavan način postizanja duševnoga mira, nutarnje sabranosti; zadrži se pet minuta u šutnji s Bogom. Gledaj život, smrt i proslavu Isusa Krista Marijinim očima!
- To možeš u višestrukim oblicima moljenja krunice (krunica biblijska - navjestiteljska - antifonska - liturgijska - meditativna - krunica-slavljenje Riječi Božje - krunica hvale...). Za ovo genijalno sredstvo sastavljeno od jednoga križa i 59 zrnaca, znaj, da između zadnjeg 'radosnog otajstva' (Isus izgubljen i nađen u Hramu) i prvog 'žalosnog otajstva' (agonija u Maslinskome vrtu) ima... tri četvrtine Evanđelja, najmanje! Ova 'Biblija siromaha u duhu' je stoga: sažetak povijesti spasenja, Evanđelje predstavljeno u dvadeset slika, katekizam izložen u dvadeset crteža, kratak pregled liturgijske molitve, živo prisjećanje na pashalna otajstva, sinteza liturgije, slavljenje Riječi Božje, kršćanski brevijar (D. Betancourt, u knjizi Izvori ozdravljenja - Sakramenti /Duh i voda, Jelsa, 1998., str. 30/, izvor iz El Oriente Dominicano, Ekvador, br. 349).
- Blagoslovljena ti... i hvala što si nam dala Isusa... ti, kćeri Boga Oca, ti, Majko Gospodinova, ti, zaručnice Duha, ti, Majko Crkve... ispunjena darovima i blagoslovima Duha, daj da i mi dahom Duha Svetoga uzmognemo biti poput tebe, zrcala u kojima se vidi Bog...
- Papa Ivan Pavao II., proglašavajući 'godinu krunice' (od listopada 2002. do listopada 2003.), želeći nas pripremiti na velike milosti i velike događaje, govori o važnosti krunice: Krunica je skraćeno Evanđelje. Nova evangelizacija će primiti svoju snagu i milost po krunici. S krunicom ćemo prevladati krizu molitve. Tko nađe put do Majke Božje, otkrit će Sina Božjega. Krunica je istinska škola molitve, molitva za mir u kući i među narodima, moćna molitva u kojoj primamo snagu Duha Svetoga. Marija je pritom naša majka, učiteljica i voditeljica; pomoći će nam da se posve sjedinimo s Isusovim životom.
- Papa savjetuje, da se potrudimo moliti krunicu s punom snagom, da imenujemo otajstva krunice i navijestimo Riječi Sv. Pisma u kojima se spominje to otajstvo; ne bismo trebali samo izgovoriti kratku, suhu riječ, nego čuti cijelu Riječ Božju, u kojoj odzvanja to otajstvo krunice. Tada će krunica razviti posve novu snagu: snagu utjelovljene Riječi Božje, snagu Duha Svetoga. Jer kad god slušamo Evanđelje i primamo njegovu istinu u svoja srca, obnavlja se tajna Utjelovljenja (dolazi nam Isus u naše srce: Gospodin!). Nakon imenovanja otajstva krunice, trebao bi nastupiti trenutak tišine i šutnje: Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! (Lk 11, 28).
- H. Madinger navodi: Krunicu treba moliti razmišljajući o poruci i sadržaju otajstava, jer to je molitveno čitanje Evanđelja... Dok ti budeš molio i otvarao svoje srce, Duh će Sveti sići i na tebe i obasjat će te sila iz visine (Lk 24,49)... Najdublja tajna vjernog moljenja krunice sastoji se u tome, da nam Majka Božja pri tome izmoli Duha Svetoga!... Jer bez Duha Svetoga ne možemo niti vjerovati, niti ljubiti, niti biti jedno s Isusom... Krunicu treba, dakle, tako moliti da nam kroz nju Duh Sveti silazi u srca! Ona treba postati izlijevanje Duha Svetoga, kao što se na Pedesetnicu Duh Sveti izlio na 120 učenika u Dvorani posljednje večere. Dok ti moliš krunicu, sila iz visine sići će na tebe! Duh istine (Iv 15,26) ispunjava te da upoznaš Isusa, Sina Božjega... Tada ćeš upoznati slavu Božju i doživjeti pravi mir u srcu... Vođeni Marijinom rukom, želimo ići Isusovim stopama. To je bit krunice... Odvaži se i počni i ti s dnevnom krunicom, moleći je bez dosade! Ona će promijeniti tebe i tvoju obitelj... Tada ćeš otkriti riznice blaga. Duha Božjega, Njegovo svjetlo i Njegovu snagu (usp. Dr. H. Madinger, Svjetlosna krunica, Obit. centar /izd./, Zagreb, 2003.)
- Sv. Ivan Bosko priča o svom nadnaravnom doživljaju, u kojem je razgovarao sa 'svojim' nedavno preminulim '15-godišnjim pobjednikom', sv. Dominikom Saviom: Dragi moj Domenico, kaži mi, što ti je dalo najveću snagu u tvojem smrtnom času? … Na mojoj samrti najviše me je krijepila pomoć moćne Otkupiteljeve Majke. Kaži svim svojim sinovima, neka nikada ne zaborave Njoj se moliti, dok god žive...

p. Ivan, MSC

STANKO PERICA, student: Tekst se sastoji od promišljanja prof. Tomislava Ivančića u njegovoj radijskoj emisiji na HKR-u i nekih mojih opservacija koje čine lošiji dio teksta.

Zašto moliti krunicu

Isus kaže: "Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se." Naučio nas je moliti Očenaš... Mi često molimo, ali bez rezultata. Zašto naše molitve najčešće nisu uslišane?
U čemu griješimo? Gdje se izgubio onaj smisao molitve koji nam je Isus želio prenijeti?

Isusova je molitva bila razgovor s Bogom, ona ga je vodila do susreta s njime.
Naša molitva je recitiranje Bogu. Zato ona nema rezultata, zato nam je dosadna i mučna. Pokušajmo ponovno naučiti moliti Očenaš i Zdravo Marijo. Neka nam smjernice koje slijede pomognu da se zaustavimo na svakom dijelu molitve, da upijamo blago skriveno u njoj.

OČE NAŠ - Obraćamo se Bogu, koji je naš otac. To znači da smo dionici božanske naravi. Prije krštenja bili smo potopljeni grijehom i smrću, a sada imamo život vječni. Molimo stoga na početku Boga da budemo dostojni te milosti. Kao što majka pazi na dijete, isto tako Bog štiti nas. Sv. Pismo kaže da kad bi i koja majka zaboravila na svoje dijete, Bog nas neće zaboraviti nikada. To je radosna vijest, to je ono što svi trebaju znati. A da li ja doživljavam Boga kao svog oca ili kao nekog tko će me kazniti kad pogriješim? Neće li roditelj uvijek oprostiti svome djetetu?
Dok govorimo riječi Oče naš, spominjemo se također da kao što je dijete slično majci ili ocu, mi trebamo biti slični Bogu. Zato ovdje molimo Boga da nam podari tu milost da možemo živjeti životom koji je Njega dostojan i kajemo se za svaku situaciju u kojoj smo izgubili onu sličnost Bogu.
Kažemo Oče naš, a ne Oče moj, jer to znači da smo svi djeca istog Oca. Zato moramo početi praštati, ne se dijeliti, jer u Isusu prestaje dijeljenje. A grijeh i mržnja su oni koji dijele ljude.

KOJI JESI NA NEBESIMA - To što je Bog na nebesima znači da je izvan naših ljudskih spoznaja, neograničen prostorom i vremenom, te mu je zato sve moguće. Ali On je ujedno stalno prisutan u našem životu, poznaje svaki detalj našeg bića. Uvijek je uz nas, zato se ne treba plašiti što budućnost donosi. Molimo Boga da učvrsti našu vjeru u tu istinu, kako se ne bi izgubili u strahovima i prolaznostima ovoga svijeta, nego uvijek vjerovali da je On uz nas, da nas ljubi i da nas vodi k našem spasenju. Iako će ponekad situacije u životu izgledati beznadne, moramo vjerovati da je i u njima Bog prisutan. Moramo vjerovati da nas ponekad On usmjerava putovima koji nam se čine bezizlaznim, ali da je to zato da bi se ojačalo naše pouzdanje i ufanje u Njegovu ljubav. Ako nemam tu vjeru, ne živim životom djeteta Božjeg. No, Bog će mi tu vjeru dati samo ako zatražim.
Za Boga kažemo da je na nebesima. To te potiče da razmisliš što je važno u tvome životu, da li nebesko ili zemaljsko? Je li doista važno samo da skupljaš materijalna dobra, ili je važno da najprije živiš? Da li je važnije da sve imaš ili da najprije budeš? Kad si sretniji - onda kad uživaš sam u svojoj imovini, ili kad je podijeliš s drugim? Učiniti nekome radost - samo tad postaješ radostan. Obratiti se - to je temelj da bismo uživali život i da bismo bili sretni. Obraćenje - to je uvjerenje da se život može spasiti samo tako da ga se izgubi, a to znači da se izgubi sve ono što je privid života.

SVETI SE IME TVOJE - Spoznajemo da je na nama da Božje Ime proslavljamo među ljudima. Zadatak je svakog Isusovog učenika da pronosi Njegovo Ime svijetom. Bog me ovdje pita je li me sram spomenuti njegovo Ime u društvu ili sam ponosan na to Ime. Molimo Boga da izlije na nas Duha Svetoga kao bismo bili sposobni navješćivati Božju Riječ. Isto tako molimo da se mi sami promijenimo kako bi drugi vidjeli naša dobra djela i slavili našega Boga. Također molimo i za one koji pogrđuju Božje Ime, da im Gospodin bude milostiv i da ih obrati. Ali ako smo mi sami u grijehu, ta molitva neće biti uslišana. Ako si ti ugašena svijeća, ne možeš zapaliti drugu svijeću. No, ako se obratiš, nemoguće je da ljudi oko tebe ostanu isti.

DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE - Kraljevstvo nas Božje želi zaštititi, osloboditi, učiniti sretnima, da uživamo život. Ne da patimo i glumimo da smo sretni, ne da uzalud skupljamo blago, a ono nas ne može usrećiti jer se bojimo, jer su užici kratkotrajni, a praznoća u našem srcu golema.
Spominjemo da mi kršćani živimo za ono što dolazi, a ne od onoga što je bilo. Naš je cijeli život samo most koji prelazimo i koji nas vodi ili u vječni život ili u propast. Kako bismo hodili onim prvim putem, moramo već ovdje na zemlji stvarati Božje kraljevstvo. Molimo Boga da nas obrati tako da bismo bili sposobni živjeti ne životom ovoga svijeta, nego životom istinskih učenika Isusa Krista. Molimo Ga da nas obdari darovima Duha kako bismo bili u stanju živjeti Evanđelje, živjeti po Božjim zakonima i imati život u izobilju jer je Isus zbog toga i došao.
Isus kaže: "Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati." No, mi u našim molitvama tražimo sve ostalo, osim kraljevstva Božjeg. Neprestano tražimo da u našem osobnom životu živimo dobro. A Evanđelje je radikalan izlazak, to je egzodus iz našeg mentaliteta i ulazak u Božji. To je jednostavno odricanje od naših misli i dopuštanje da Bog ima svoje misli i da one budu ispravne u našem životu. Jer "Božje misli su iznad ljudskih misli kao što je nebo iznad zemlje".


BUDI VOLJA TVOJA - Molimo Boga da sve ono što je stavio u nas, naše želje i čežnje, On ostvari. Kad se bojimo prepustiti volji Božjoj događaju nam se loše i neočekivane stvari, te postajemo nesretni. Volja je Božja bolja od onog najboljeg što sami sebi možemo zaželjeti. Vjerovati Bogu znači uvijek očekivati dobro. Ne gledati na negativnosti koje nam se neprestano serviraju, ne prepustiti se pesimizmu koji je ovladao ljudima. Mi znamo da Bog upravlja svijetom, da je On sama ljubav i milosrđe, i da od Njega uvijek dolazi samo dobro.
Bog me pita: "Vjeruješ li da sam ja svemoguć i dobar? Ako sam svemoguć, onda mogu! Ako sam dobar, onda hoću!"


KAKO NA NEBU, TAKO I NA ZEMLJI - Želimo reći da kao što na nebu uživaju naši pokojnici i sveci, neka i mi uživamo ovdje na zemlji. Neka ne bude nebo prostor sreće i blaženstva, a zemlja prostor pakla, mržnje i ratova. Molimo od Boga milost, da upravo mi, ovako nesavršeni i slabi, možemo mijenjati zemlju, jer se Bog uvijek i služi upravo takvim oruđem. A što ja činim po tom pitanju?
Ne trebaju nam velike riječi da bismo nekoga obratili. Što više govorimo, to više činimo neuvjerljivima sami sebe i ono što je u nama. Svijeća ne treba govoriti ljudima: "Gle, ja svijetlim, brže dođi u svijetlo". Ona time što svijetli poziva ljude. Činimo tako i mi. Naša dobrota, ljubav, povjerenje poziva svakog čovjeka. Ljudi koji su dobri, koji pokazuju da su sretni zato što su s Bogom, oni privlače i kraj njih bi svatko želio biti. Molimo Boga da nam da takve ljude i da mi sami postanemo takvima.


KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS - Spominjemo se da postoje tri vrste kruha: materijalni, euharistijski i Riječ Božja. No, mi se prvenstveno brinemo za materijalni kruh, a ostala dva nerijetko zanemarujemo. Bog te stoga ovdje pita, koji je cilj tvoga života. Da li je to samo raditi da bi se imalo za jelo i jesti da bi se moglo raditi? Ja li tvoj život zatvoren u tom krugu ili ipak misliš da postoji neki viši smisao postojanja. Je li uistinu jedini smisao života sakupiti što više bogatstava kako bi se moglo što više uživati? Ali, ne čeka li nas sve na kraju smrt? I neće li nam materijalno bogatstvo, koje smo ovdje sakupili nepošteno ili smo ga škrto čuvali za sebe, nakon smrti biti na osudu, a ne na užitak.
Molimo Boga da nam otvori oči kako bismo sakupljali bogatstvo koje će nas učiniti velikima na nebu. To bogatstvo je ljubav, dobra djela, milosrđe i, iznad svega, prijateljevanje s Isusom Kristom. No, da bismo bili prijatelji s Njime, moramo Ga najprije susresti. Upravo k tome treba voditi naša molitva.
Molimo također da kruh koji nam Bog daje, ne zadržimo samo za sebe, nego da ga podijelimo s drugima. On ne traži od nas da budemo siromašni, no traži da i drugima pomognemo s onime što smo primili od Njega. Ako mi čovjeku koji nas treba ne otvorimo svoje srce i svoja vrata, kako možemo očekivati da će Bog nama otvoriti svoja vrata?
Daj nam danas znači da iskazujemo povjerenje u Boga. Vjerujemo da nam On uvijek hita u pomoć kad Ga zazovemo, jer Božje danas je vječnost. Vjera je najveća snaga u čovjeku. Vjera je spoznaja da sve što imamo dolazi od Boga i da nam Bog uvijek pomaže. Gdje god bili, što god radili, nikad nismo sami. Zato mudar čovjek pazi da se nikad ne odjeli od Boga. On je zato moralan, čestit, pošten, pravedan, on se moli Bogu, stalno se podsjeća da sve ovisi o Bogu, da mu je sudbina u Božjim rukama i da je zato najvažnije u životu biti prijatelj s Bogom. Molimo zato ovdje Gospodina Boga da nikad ne raskinemo prijateljstvo s Njime.


OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM - To je molitva da nam Bog oprosti. Svaki naš grijeh napravi dug prema ljudima. Grijeh ne vrijeđa samo Boga, već i tebe i ljude oko tebe. Zašto ljudi u tebi ne vide primjer pravog Isusovog učenika? Da li su ti Njegove poruke o opraštanju samo lijepe riječi ili životno načelo?
Ljubiti neprijatelja znači da ljubav u nama nadilazi mržnju. Onaj koji ljubi neprijatelja - taj ga je pobijedio, a ako ga mrziš onda si jadan i on te je pobijedio. Oprostiti znači osloboditi se mržnje, osloboditi se zla koje nas razdire. To je nemoguće bez Božje pomoći. Samo uz nju možemo shvatiti da su drugi pored nas zločesti kako bismo mi naučili biti strpljivi. Molimo Boga da skrši naš ponos i našu oholost, kako bismo bili sposobni biti Njegova djeca.


NE UVEDI NA SU NAPAST - Razmatramo kako grijeh nastaje onda kada se ne uspijemo othrvati napasti. Na primjer, napast može biti neka misao, slika u mašti ili na televiziji, nešto uvredljivo što ti je netko rekao... i ti odmah eksplodiraš, ili pak napast može biti neuspjeh nakon kojeg si depresivan. Bog ne napastuje, međutim On dopušta da nas napast snađe, da se tu vidi čiji smo, jesmo li Njegovi ili ne.
Bog me ovdje pita, kako se ja nosim s napastima koje me snalaze? Da li pristajem na napast time što se ljutim na svaku riječ koju mi uputi moj bližnji? Da li sam često nervozan, srdit, pod stresom? Da li se odmah žalim kad me uhvati i najmanja bol? Znam li da Bogu mogu prikazati sve svoje patnje i probleme? Ali prihvaćam li uopće patnju? I da li vjerujem da svaka patnja koju prihvatim na zemlji stvara blago koje me čeka na nebesima?


IZBAVI NAS OD ZLA - Biti zao znači željeti zlo, ili činiti zlo, ili osvećivati se i tome slično. Mi ne želimo biti takvi, molimo da nas Bog odvrati od takvih nauma. Zao čovjek je jadan, vrijedan je žaljenja, on nema budućnosti. On prodaje cijelu vječnost zato jer se ovdje na zemlji na trenutak prepustio svojim nagonima.
Ujedno ovdje kažemo izbavi nas od Zloga. Zli je onaj koji razdjeljuje ljude i onaj koji se isprečuje između nas i Boga. Mi, koji smo kršteni, možemo pobijediti Zloga. Svaka kušnja je točno izmjerena da ne bude za tebe preteška. Pristati na zlo, odnosno grijeh, odnosno zavođenje Zloga, znači ispasti iz one snage koju nam je Bog dao na krštenju. To znači odvratiti se od Boga i pristati na stvorenje. Kada napast dođe, moli:
dođi Gospodine Isuse, smiluj se meni.

ZDRAVO MARIJO - Kada izgovorimo te riječi, činimo isto ono što je učinio anđeo Gabrijel. Dakle, vidjeli smo kako je on pozdravio Mariju, kako je on ušao k njoj; on je duh, pa tako i mi svojim duhom razgovaramo s Marijom. Ona je uvijek tu jer je uskrsla kao Isus. Kad izgovorimo riječi Zdravo Marijo važno je malo zastati, biti siguran da ti se Gospa nasmiješila kao i svaki čovjek koji te voli kad ga pozdravljaš. Ona je tad sretna i kaže ti: "Hvala ti, drago dijete, što dolaziš k meni".

MILOSTI PUNA - Posvješćujemo si: ti si puna milosti i zato nam možeš pomoći. Prepuno ti je milosti Bog dao i zato ih možeš dijeliti. Kad netko ima puno nečega, onda idemo k njemu da i nama podijeli, a upravo je tako s Marijom.

GOSPODIN S TOBOM - Tu želimo reći: donesi ga k meni, Marijo, rodi ga ponovno u meni. Tražim tog Gospodina, Marijo, a On je kod tebe. Gospodin je s tobom, molim te, Marijo, dovedi ga da se ja s Njime susretnem.

BLAGOSLOVLJENA TI MEĐU ŽENAMA - Marijo, blagoslovi one žene koje bi htjele imati djecu a ne mogu. Neka blagoslov s tebe siđe na one žene koje su možda učinile abortus, da ozdrave i više nikad to ne čine. Blagoslovi one majke koje se boje za svoju djecu. Reci im, Marijo, da ćeš ih ti čuvati, da ćeš biti s njima, ali da je i Bog s njima. Blagoslovljena ti među ženama znači: Marijo, neka s tebe siđe na sve žene blagoslov, da se žene osjete u onom svom izvornom obliku, a to je ona njihova bogata nježnost, neizmjerna duhovnost, sposobnost da komuniciraju s Bogom i ljudima, bogata dobrota, finoća, kreativnost, osjećaj za ljepotu, ukus. Blagoslovi sve žene kako bi ponovno oživjele te sposobnosti koje će nositi naše društvo.

BLAGOSLOVLJEN PLOD UTROBE TVOJE -- Ovdje molimo: Marijo, rodi Isusa u meni. Daj da u meni odraste Isus. Nek taj blagoslov utrobe tvoje prijeđe na mene i s tim blagoslovom sam Isus. Neka polako to maleno dijete raste, kao što je raslo uz tebe Marijo. Daj da gledam kako Isus u meni raste, a ja se snizujem, želim Ga slušati i služiti Mu. Želim da Isus u meni osjeća da je kod kuće, da je dobrodošao, da je On središte moga života, moga bića, svega mog razmišljanja i osjećanja.

ISUS - Ta riječ znači: Bog koji spašava. Molim te, Marijo, da i ja budem među spašenima. Daj da to svojim životom zaslužim. Pomozi nam, Marijo, da živimo po Evanđelju. Dok Isus kaže: "Molite i dobit ćete", dotle mi molimo, a ne očekujemo da ćemo dobiti. On kaže: "Dođite k meni svi umorni i opterećeni", a mi radije trčimo u krevet ili pred televiziju, a nitko ne misli da bi se kod Isusa najbolje odmorio. Dok Isus kaže: "Dajite, pa ćete dobiti", mi dotle štedimo da bismo imali. On kaže: "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet", a mi se brinemo da će nam posao propasti, da ćemo bankrotirati, da će nas ljudi ogovarati i slično. Zato molimo Mariju da nam isprosi od Boga Duha Svetoga kako bi nam dozivao u pamet Isusove riječi i kako bi one bile orijentir u našem životu.

SVETA MARIJO - Marijo, ti si sveta. Onda bismo i mi morali biti sveti. Daj da shvatimo kako smo pozvani na svetost i da odgovorimo tom pozivu. Gdje čovjek nije spreman ako treba i poginuti i sve izgubiti zato da bi ostao pošten i čiste savjesti, tamo on postaje nedostojan Boga, više nije na razini čovjeka, nego na razini životinje.

MAJKO BOŽJA - Marijo, ti si majka Boga. Zato te i danas On u svemu sluša. Stoga mogu biti siguran da ćeš mi isprositi bilo koju milost za koju te molim ako je to za moje dobro. Molim te da i meni izmoliš tu krepost poslušnosti. Daj da budem strpljiv, da ne namećem svoje mišljenje.
Marijo, ti si ujedno i moja majka. Daj mi da spoznam kolika je tvoja ljubav prema meni. Daj da budem dostojan te ljubavi. Pomozi mi u mom duhovnom rastu.


MOLI ZA NAS GREŠNIKE - Ti se zauzimaj za nas. Što naše molitve ne uspiju, tvoje neka uspiju. Mi smo svi grešnici, a ti si jedina čista u povijesti čovječanstva, jer te u trenutku začeća oslobodio Gospodin. Moje su molitve često slabe, govorim ti samo riječima, a ne srcem. Ipak, ti pogledaj na nas, ovako slabe, pomozi nam i smiluj nam se.

SADA I NA ČASU SMRTI NAŠE - Marijo, pomozi nam sada odmah, kao i na času smrti. Daj da se ne bojimo smrti, da znamo da ćeš ti tada biti uz nas, da ćeš nas zagovarati, da ćeš biti naša odvjetnica.
Onaj koji je s Kristom, ne poznaje smrt. I ono što mi zovemo smrt nije ništa drugo nego odlaganje naših fizičkih ostataka da bismo mogli ući u nebo. A onda kada dođe uskrsnuće mrtvih, tada ćemo ponovno uzeti ono što smo odložili na trenutak da s nama bude produhovljeno zauvijek.


AMEN - Ta riječ znači: tako neka bude. Neka ova molitva ne bude bez rezultata. Ti je Marijo prenesi pred lice Boga, nek se ona vine do Njega kao što se vinula žrtva Abelova. Marijo, ojačaj ovu našu slabu molitvu kako bi našli milost u Gospodinovim očima.

SLAVA OCU - Slava označuje glasovitost, a netko postaje glasovit ako je učinio neko dobro djelo. Zato reći: "slava Ocu" je isto kao: "Oče, učini velika djela u našem životu, da Ti postaneš slavan. Učini nešto lijepo nama da drugi ljudi vide i da Te počnu hvaliti i slaviti." Slava Ocu znači da mi čeznemo da postanemo takvi da činimo divna djela, dobra djela, da ljubimo ljude, da im pomažemo, da nas ljudi hvale, blagoslivljaju i da kažu: "Neka je blagoslovljen vaš Bog koji vas čini da ste takvi." A ako nismo dobri, ako smo jadni, ljudi kažu: "Ah, kakav je vaš Bog." Onda se naš Bog ponižava, mora s nama proživljavati sramotu.
Kad kažemo Slava Ocu onda mislimo: "Neka se u prirodi, koju je On stvorio, pojavi nešto novo, neka zemlja bude oslobođena od zagađenosti, od razaranja, od zla, nek nam rodi dobrim plodovima, a neka i svaki čovjek i svako društvo rodi samo dobrim."


I SINU - Slava Sinu znači: daj da se, Isuse, Tvoj križ i Tvoje uskrsnuće proširi na čitav svijet. Neka sila Duha Svetoga koja je sišla sa Tvoga križa, jer si Ti predao duh na križu, zahvati čitav svijet. Isuse, daj da svaki čovjek osjeti da je oslobođen, da ne mora robovati zlu, grijehu, ovisnosti, ljudima. Daj da otkupljenje siđe na svakoga od nas. Daj da svi budemo oprani u Tvojoj Krvi.

I DUHU SVETOMU - Slava Duhu Svetomu znači: nek nas Duh Sveti posvećuje da budemo kao Bog. Nek posvećuje prirodu, nas i sve što je stvoreno. Nek nam pomogne praštati i moliti za oproštenje. Nek nas uči moliti i činiti dobro. Molimo Boga da nas učini dostojnima da primimo darove Duha Svetoga.

KAKO BIJAŠE NA POČETKU TAKO SADA I VAZDA I U VIJEKE VIJEKOVA. AMEN. - Sjetimo se stvaranja svijeta. Sve što je stvorio, vidje Bog da je dobro. Želimo da i danas i uvijek sve bude dobro kao što je bilo tada. Neka ta slava, koja je onda bila, bude i sada i uvijeke. Nek nam uvijek Bog bude na dohvat naše ruke i našeg srca. Budimo sigurni da nam On uvijek pomaže.
Dok izgovaramo ove riječi, sjećamo se ujedno svojih početaka. Bog me je u trenutku začeća pustio da idem u svijet. On me je urezao u svoje dlanove. Ali me isto tako Bog neprestano stvara i oblikuje. On ide sa mnom u svaki problem koji stoji preda mnom: I Bog ide sa mnom konačno i u smrt. ja se ne bojim jer Bog je sa mnom.
Smrt je ono najljepše što ti se može dogoditi, ako si živio za ono što pred tobom stoji. Ali ako si živio samo za zemlju, smrt je za tebe tragična. Ako si cijeloga života mislio samo na to, koliko ćeš zaraditi, što ćeš pojesti, što drugi pričaju o tebi, onda si se neprestano vrtio u krugu dok te nije zatekla smrt, i zato ne možeš prijeći u vječni život. Nasuprot tome, mudar čovjek zna kamo ide i da za ono što dolazi, vrijedi živjeti. On je zato spreman sve izgubiti, ali nikada ne sagriješiti. Ne napustiti vrednote, ne biti nepravedan, nikoga ne mrziti, ne činiti nikome zlo. On isto tako zna da je najvažnije na zemlji razgovarati sa svojim počelom - Bogom, tj. moliti. To ne znači recitirati različite molitve, već vezati srce sa svemogućim Bogom. Molimo Mariju da tu vezu učvrsti.

Ovo je samo jedan primjer razmatranja osnovnih molitava. Pokušaj kasnije stvarati svoja razmatranja i neka ti duša sve dublje uranja u njih. Neka to ne budu samo razmišljanja, nego neka budu hrana za tvoju dušu. Sjeti se samo kako je prva riječ Očenaša, riječ Oče bogata smislom. Samo o toj riječi moglo bi se mjesecima meditirati. Bog je moj otac. Kakva li je to tajna! On je moj tata. Ja mogu njemu sjediti u krilu, popeti Mu se na ramena. Gle, sve što je on stvorio, to je i moje. Ako je On moj otac, to znači da će uvijek biti uz mene, to znači da sam ja Njemu neizmjerno važan. Kako se On ne bi brinuo za svoje dijete? On želi da ja budem sretan. Želi da ga bolje upoznam. Želi da zajedno hodimo kroz život. Želi mi otkriti sve tajne. Želi komunicirati sa mnom.

Molitvu je potrebno trenirati. Svaki dan iznova moliti, svaki dan drugačije, svaki dan učiniti malo naprezanje. Bez toga se nikada ne nauči moliti. A kad naučiš moliti, onda si osvojio čitav svijet. I onda Bog preko tebe može mijenjati sve ljude jer je promijenio tebe. Ali ako tebe samog tvoja molitva ne mijenja, onda ona nije uspješna i ne dolazi do Boga. Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj molitvu!
Moli ustrajno. Ako moliš za neku milost od Boga, ako moliš za nekoga da se obrati, ako moliš za neku svoju potrebu, onda odluči moliti dokle god ne dobiješ. Reci: "Ja ću moliti, pa makar do kraja života." Čim to kažeš, tvoja se cijela duša otvara, ti si pred Bogom i vjeruješ Mu. Sv. Pismo kaže: "Naći ćete me ako me budete tražili čitavom srcem". Ako tako moliš, tada redovito brzo dolazi milost i susret s Bogom.

Mi molimo devetnicu, ili molimo trodnevnicu, ili molimo za nekog bolesnika, ili nečije obraćenje, onda vidimo da od toga nema ništa i stanemo. To je tragedija! Pravo moliti znači s povjerenjem moliti. Bog će uvijek dati, nema neispunjene molitve.
Ako ne uspijevamo, nemojmo se obeshrabrivati. Važno je čitavog života učiti. Vjera nije nešto što se zna, ona se ne može znati. Vjera je jedan proces, vjera je stalno koračanje, stalno obnavljanje, vjera je uvijek nešto novo. Naša se duša hrani uvijek novim i novim spoznajama.
Molitva bi se mogla usporediti s vožnjom automobila. Iako ti je vožnja na početku teška jer nemaš iskustva, ipak nećeš odustati, jer znaš da ćeš jednom kad savladaš vožnju, moći ići kamo god poželiš, nećeš biti ovisan o javnom prijevozu, moći ćeš posjećivati drage ljude, itd. Isto je s molitvom. Na početku je teška i čini se bezuspješna, ali kad je savladaš, vodit će te na prostranstva duha, na izvore žive vode, tj. do Duha Svetoga. Prestat ćeš biti ovisan na način da su te svakodnevne životne nedaće bacale u očaj i depresiju. Poteći ćeš nazad k svome izvoru, doći u susret svome Bogu, istinski Ga upoznati i biti prijatelj s njime. Stoga budi hrabar, kreni i ne odustaj!


SIROMASI

Ne-vidjeti i ne-pomoći siromasima nijekanje je Evanđelja. Zauzeti se za njih - znači vjerovati u Boga. Manjkati u ljubavi znači dirnuti Boga u zjenicu oka…

Jer imamo isto krštenje, kao i Isus, imamo i isti zakon: ljubav. Kršćani žive svoje krštenje kada čuvaju svetu ljubav.

Kršćanska ljubav je zakon Kristov napisan prstom Duha Svetoga. Ona je Evanđelje pisano Duhom Boga živoga.

Bogataši, kojih je što dalje to manje, bogatiji su što dalje to više, a siromasi, kojih je što dalje to više, osiromašuju sve više i više. Prema Programu ujedinjenih naroda za razvoj (PNUD) od 1994. godine, bogatstva Zemlje ovako su raspodjeljena: 20% ljudi posjeduje 85% dobara svijeta; 20% najsiromašnijih posjeduje tek 1,4 % tih dobara. Stanovništvo svijeta može se podijeliti na dvije skupine: 40% su oni koji posjeduju 95% zemaljskih dobara; preostalih 5% tih dobara je podijeljeno među 60% stanovništva svijeta. To je skandal. Nikakva naša 'humanitarna pomoć' ne može sama po sebi izmijeniti tu situaciju, jer mehanizmi, koji uzrokuju tu bijedu, jači su od mehanizama pomoći koji je nastoje ublažiti. No, da li nas ta činjenica oslobađa stalne borbe za solidarnost i pravednost?

Socijalni nauk Crkve je jasan: zemaljska dobra namijenjena su uporabi svima i nagomilana bogatstva manjine njima ne pripadaju - pripadaju siromasima koji ih trebaju da prežive i treba im vratiti ono što im pripada. Vratiti im - nije dokaz nikakve velikodušnosti ili dobrote, već vraćanje narušene pravednosti, kaže papa. Stoga, oni koji nagomilavaju bogatstva iznad svojih potreba, jesu kradljivci, jer uzimaju za sebe ono što pripada drugima. Zemlja ne pripada nikome, a njeni plodovi svima (J.-J. Rousseau). Sve drugo je sablazan!

Što je učinio Isus? Evanđelje nam daje jasan odgovor: bogate otpusti prazne, a silne zbaci s prijestolja (Lk 1,52-53). Bog ozbiljno upozorava vladare i djelatnike vlada, koji se nazivaju 'civilnim, vojnim i religioznim autoritetima' da prihvaćaju veliki rizik da se ikada nađu na slavnoj gozbi Jaganjčevoj, jer je Bog definitivno stao na stranu potlačenih…

Sv. Bazilije iz Cezareje: Gladnome pripada kruh što ga zadržavaš za sebe, golome odijelo što ga čuvaš u ormaru, bosonogome cipela što kod tebe trune, potrebnome novac što ga nezasitno štediš. Činiš toliko nepravdi koliko ima ljudi kojima bi mogao pomoći. Kada dajemo od svoga suviška - to je pravednost. Kada dajemo od onoga što je i nama potrebno - to je ljubav. Pravednost nije dovoljna. Nju nadvisuje ljubav, višak ljubavi.

Žalosno je vidjeti što neki ljudi daju za 'Caritas': ova je roba već premala za našu djecu, prerasla su je; ovo nam više ne treba - kupili smo si novo; gdje mogu predati staru odjeću?... Siromašna djeca igraju se istrošenim igračkama i nose pohabanu odjeću, predmete koje bi, kad ih se ne bi otarasili, smetale u ormarima bogataša. Gospodin reče: Sve što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili… Što ćeš dati samom Isusu: zar ono najgore? Isusu se daje ono najbolje što imaš, najbolje od najboljeg, jer to daješ Njemu osobno…

Treba davati onako kako Bog daje i kako je to učinila 'sirota udovica' ('dala je sve što je imala', Mk 12,44). Kad bismo dali sve trezore Svemira, a ostala bi nam samo jedna kuna, naš dar je prazan. Zadnjom se kunom kupuje nebo. Zadnjom se kunom 'kupuje' Bog (usp. M. Zundel). Ne daje najviše onaj tko mnogo daje, nego onaj tko malo zadržava.

Dajmo onako kako Bog daje: On ne zvoni na sva zvona kada daje. A mi? (usp. 'dobra djela' političara - odmah pred sobom trube, odmah su tu kamere!; dakako da pred Bogom to ništa ne vrijedi: Neka ne zna ljevica što čini desnica… A Otac tvoj, koji vidi u tajnosti…). Mi volimo da nam se ime uzvikuje, dok Bog ostaje u tišini (C. Caretto).

Od korizmenog odricanja, ništa što se postom i nemrsom uštedi, ne smije doći na moj stol ili ostati u mom džepu. Čega se odreknem, drugima ću priuštiti. Post je potreban, ali samim odricanjem od jela i pića, još nije potpun: treba dijeliti… Ono što siromah od mene očekuje, nije sitniš koji ću mu, i ne prozborivši s njime, (u)baciti; potreban mu je netko tko će ga pogledati i reći mu: ti si lijep, ti si dragocjen, ti si važan, ti si jedinstven, ti mi puno značiš; ti si moj brat, moja sestra i volim te… Uz komad kruha, dati mu malo i svoga srca. Nije najvažnije dati mu nešto za život, već mu vratiti razlog zašto živjeti, smisao njegova čovještva, vrijednost njegove osobe. Najveća vrijednost 'bijednika' je u njemu samome, i to je upravo on sam. Naša ljubav treba vratiti čovjeka njemu samome, da bi postao onime kakvim ga Bog želi imati. Najveće dobro koje mu možemo dati nije naše bogatstvo, već mu objaviti njegovo vlastito. Imamo odgovornost za rast drugoga. Ljubiti siromaha ne znači dati mu novac - to znači cijeniti ga kao ljudsku osobu, srdačno, s poštovanjem i povjerenjem. Važnije je gledati na njega s poštovanjem nego mu dati novac, ne pogledati ga i otići… (J. Vanier, osnivač 'Arke').

Milostinja bez ljubavi, dakle, ponižava, a ljubav iza koje stoji tužno lice, nije autentična, jer Bog ljubi vesela darovatelja. Može li se u takvoj situaciji i iz mene pročitati koje poglavlje ili redak Evanđelja? Kakva je naša Radosna vijest siromasima ako im pristupamo bez radosti i poštovanja: ako Krist nije naša radost, kako ćemo uvjeriti druge da može postati njihova (M. Zundel)? Način kako dajemo vrijedi više od onoga što dajemo. Darom se ne smije ponižavati drugoga… Za Kristova učenika, siromah je sakramenat Božje prisutnosti. Tko u siromahu vidi samo prosjaka, to je kao prst koji pokazuje Mjesec: mudrac gleda Mjesec, a luđak gleda u prst. Neki, tako, stalno govore svoja loša iskustva sa prosjacima da bi si osigurali alibi za svoju škrtost i sebičnost i umirili svoju savjest. Zato su siromasi za kršćanina najautentičniji 'ispit savjesti'. Kako bi inače mogao dokazati da njegova vjera nije mrtva i da on ljubi Isusa?

Nije moje da pred siromahom ispitujem uzroke njegove bijede, pa ako je i sam kriv, niti što će on s time učiniti. Ima toliko ljudi na svijetu koji trpe bol koju nisu sami izabrali… Dovoljno je ljubiti. Važnija je ljubav kojom dajem nego ono što dajem. Ja svoje trebam činiti, a Bog jedini sve zna i sve prosuđuje. Potrebnome treba pomoći bez teoretiziranja: s ljudima u potrebi ne treba diskutirati, ako možemo, moramo pomoći (K. Sonnenschein). 'Sirota udovica' nije pitala kamo ide njen dar i hoće li zbog njenog dara trpjeti, možda, njeni poslovi i uzdržavanje njene obitelji; ostala je anonimna, nije znala ništa o svojoj veličini - ali Isus ju je vidio i pohvalio… I nije važno ako neki ljudi iskorištavaju moju dobrotu. Dobro je činiti dobro, radi samoga dobra, radi Isusa. Bog gleda srce i moju nakanu s kojom dajem… Bolje je i devedesetdevet puta pogriješiti nego jednog jedinog istinskog siromaha odbiti.

A mi ukinuli Božju zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, počeli smo mrziti i ljude i Boga, a ljubiti pse i mačke s pedigreom (imaju oni i svoje frizere, pedikere, zubare…). Postavili smo na svoje ulaze jasna upozorenja: Pazi, oštar pas! Oštar pas - a koliko oštriji onaj koji je to napisao! Na nekom vratima kao da piše: Siromasi, ne zvonite! Bog ne stanuje ovdje. Sv. Ivan Zlatousti: Vaši su psi brižljivo hranjeni, a ostavljate gladovati ne čovjeka, nego Isusa Krista osobno!

Škrtom čovjeku siromasi su pakao, jer ga podsjećaju da je preko njih mogao zaraditi Kristovo kraljevstvo, a nije. Sartre: Moj pakao je moj bližnji… To je ono iz Evanđelja: vidje ga i zaobiđe… Upravo onako kako je Isus rekao da ne smijemo. Koliko prosjak treba mene, toliko ja trebam njega. Najkraća definicija pakla je: 'ja'; najkraća definicija neba je: 'ti'.

A što ako smo i mi siromašni, kako dijeliti? Neka svatko daje od svog siromaštva. Sv. Augustin: Jedan može posuditi svoje noge hromome, drugi svoje oči slijepome i voditi ga, netko može pohoditi bolesnoga… Samo ljubav poznaje savršenstvo Zakona. Bez milosrđa, sva ostala sredstva su nemoćna, svi putovi nedovoljni, sva ostala djela hibridna. Samo ljubav dodiruje vječnost. Samo radi ljubavi svijet postoji…

Po ljubavi će se poznati da smo Kristovi učenici. Jedino po ljubavi Isus nas može prepoznati kao svoje, u onaj dan, kada dođe. To je kršćaninova osobna karta koja se piše Kristovom krvlju. Ona je znak one ljubavi kojom Otac ljubi Sina i kojom Sin ljubi Oca, znak one ljubavi koja je Duh Sveti… Ljubav prema bližnjemu znak je moje ljubavi prema Bogu; povrijediti jednu ljubav znači uvrijediti drugu. Ne-milosrđe moje protest je protiv milosrđa Božjeg!

Živimo u posljednjim vremenima koja su nastupila Kristovim pashalnim otajstvom. Na posljednjem sudu, toj veličanstvenoj smotri Božje ljubavi i pravde, bit će mnogo iznenađenja, panike, straha (prvi-posljednji, a-kada-te-to-vidjesmo…, ulja nemamo…). Bog ne sudi. Sudit će nas naš brat. Posljednju riječ imat će - ljubav! 'Debeli' će teško ući kroz 'uska vrata'. Vrata Božjeg milosrđa ostat će zatvorena. Jer Bog se definitivno opredijelio za 'siromašnog Lazara'. I raj se time nije uprljao! A bogatašu mogao je Lazar biti - najveće bogatstvo!

To je ta 'viša pravednost' Božjeg kraljevstva… Sa strane Boga, nebo je otvoreno za sve: tamo ulazi svaki koji to hoće… Potrebna je djelatna ljubav, a sve ostalo je u njoj.

Nema ljepše smrti od one kad se grana našega života raspukne pod teretom zrelih plodova…

p. Ivan msc

početna stranica