Župa Sveti Matej - Viškovo Viškovo 30 51 216 VIŠKOVO Tel./fax: (051) 256 862 E-mail:Župni ured

Arhiva duhovnih misli 04. 2006.

Službeni prekid sa Crkvom

- Službeni prekid sa Crkvom predstavlja isključivanje iz vanjskog zajedništva sa Crkvom. Nema više pune pripadnosti Crkvi. - Objektivno, izjava o izlasku iz Crkve je jasni otpad od vjere i svjesno odbacivanje Crkve. Posljedica nije samo isključenje od sakramenata, već i uskraćivanje kršćanskog sprovoda: općepoznatim otpadnicima od vjere (kao i drugim činiteljima djela protiv vjere i jedinstva Crkve: krivovjernicima i raskolnicima) uskraćuje se kršćanski sprovod i svaka sprovodna Misa, osim ako su prije pokazali neke znakove kajanja (usp. ZKP 1184, 1185). Kao što treba poštivati posljednju volju pokojnika, podjednako treba uvažavati i njegovu odluku o napuštanju Crkve. - Izjava o izlasku iz Crkve, osim zakonskih, povlači i crkvene posljedice. Ostvarivanje osnovnih prava katolika neodvojivo je od ispunjenja njegovih osnovnih obveza. Kad katolik izjavi svoj izlazak iz Crkve - bez obzira na razloge - radi se o teškoj povredi crkvenog zajedništva. Ne može ponovo pristupiti Sakramentima dok nije spreman opozvati svoju izjavu (Izjava njemačkih biskupa, prosinac 1969.). Tu spadaju, jasno, i izjave o istupu iz Crkve nekih naših ljudi radi izbjegavanja plaćanja crkvenog poreza u onim zapadnoeuropskim zemljama gdje je to rješenje zakonska obveza na osnovu pravnog akta između te zemlje i lokalne Crkve. - Javni otpadnik od vjere ili crkvenog zajedništva (apostat) i krivovjernik (heretik) ili raskolnik (šizmatik) upadaju u izopćenje unaprijed izrečeno (ZKP 1364). - Što se tiče učestalih šablonskih dopisa o istupanju iz Katoličke Crkve, koje dostavljaju osobe koje su pristupile nekoj sekti župnim uredima, redovito preporučenom pošiljkom (gdje, u 'obrazloženju' svoje odluke zapravo otvoreno napadaju osnove Objave, vjere i Crkve), važno je znati da je takvo istupanje moguće samo u odnosu na empirijsko-pravnu sazdanost Crkve kao ustanove, ali ne povlači za sobom brisanje sakramentalne pripadnosti mističnom tijelu Kristovu, koja je zajamčena krštenjem. - Za ponovni prijem u Rimokatoličku crkvu, nadležan je mjesni ordinarij. p. Ivan MSC

Primanje Sakramenata od nekatoličkih služitelja

U nekim modernim ekumenskim zajednicama ili u nekim poznatim svetištima moglo se zamijetiti primanje Sv. Pričesti pravoslavnog vjernika od katoličkog svećenika ili primanje katoličkog vjernika blagoslovljenog kruha (koji nije Euharistija) iz protestantskog obreda. Što o tome govore crkveni propisi? Primanje Sv. Pričesti od pravoslavnog svećenika ili, umjesto Pričesti, blagoslovljenog kruha od protestantskog, iako se katolički vjernik mogao obratiti katoličkom svećeniku, nije u skladu s pozitivnim propisima Crkve. Katolički vjernici dopušteno primaju Sakramente samo od katoličkih služitelja (ZKP 844, § 1). Katolički vjernici mogu iznimno primiti Sakramente Pomirenja, Euharistije i Bolesničkog pomazanja od nekatoličkih služitelja u Crkvama, čiji su spomenuti Sakramenti valjani (npr. u Pravoslavnoj Crkvi), samo u slučaju: - ili nužde (npr. smrtna opasnost) - ili istinske duhovne koristi - i samo pod uvjetom: da se izbjegne svaka pogibelj zablude ili ravnodušnosti i da postoji fizička ili moralna nemogućnost doći do katoličkog služitelja (npr. ako se živi u zemlji posve nekatoličkih Crkvi i zajednica /usp. ZKP 844, § 2/) (pravoslavna pak strana to dopuštenje ne daje katoličkoj strani za pravoslavne vjernike). Katolički služitelji dopušteno podjeljuju Sakramente Pokore, Euharistije i Bolesničkog pomazanja članovima istočnih Crkava koje nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom (npr. članovima Pravoslavne crkve) ako to dotični svojevoljno traže i ako su pravo raspoloženi (ZKP 844, § 3); ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, to zahtijeva druga teška potreba, katolički služitelji dopušteno podjeljuju spomenute Sakramente i drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom i koji ne mogu doći do služitelja svoje zajednice, a svojevoljno to traže, samo ako s obzirom na te Sakramente očituju katoličku vjeru i ako su pravo raspoloženi (ZKP 844, § 4). Što se tiče česte prakse zajedničkih ekumenskih euharistijskih slavljenja u zemljama s više kršćanskih konfesija, za zajedničko slavljenje Euharistije, koliko god ono bilo poželjno, potrebno je temeljno crkveno jedinstvo i zajedničko shvaćanje samog Sakramenta (to stajalište ponovo zastupa i papa Ivan Pavao II. u svojoj novoj enciklici Ecclesia de Eucharistia (Veliki četvrtak 2003.). No, mogu se organizirati javna molitvena slavlja između katolika i odijeljene braće; u tim slavljima, služitelji mogu recipročno vršiti, u jednoj ili drugoj Crkvi, molitve, propovijed, navještaj Riječi Božje; vjernici mogu tada sudjelovati na javnim molitvama s odijeljenom braćom. Smijemo vjerovati da će Isusova velikosvećenička molitva Ocu 'da svi budu jedno', koja još nije uslišana, biti uslišana te da ćemo svi jednog dana blagovati isti Kruh, da će upravo Presveta Euharistija biti temelj rekonstitucije jedinstva Crkve. U Katoličkim crkvama istočnih obreda (bizantskog /Grkokatolička crkva/, armenskog, koptskog, etiopskog, siro-antiohijskog /maronitskog/, asirsko-kaldejskog i siro-malabarskog) možemo primati sve Sakramente, jer su svi pravi katolici (u jedinstvu s Rimom i papom), ništa manje nego u Hrvatskoj ili Italiji. p. Ivan MSC