Pismo časopisu "Il Corriere della Sera"
u povodu aktuelne kampanje protiv Crkve :
Agresija protiv pape i demokracije
Izvor: www.hermas.info
Pismo direktoru časopisa Il Corriere della Sera, potpisano od M. Marcello Pera, senatora Republike Italije i profesora filozofije.
M. Pera, koji nije katolik, napisao je više knjiga o kršćanskom identitetu Europe, među ostalima, osobito: Senza radici (Pera, Marcello - Ratzinger, Joseph, Ed. Mondadori, Milano, 2004) et Perché dobbiamo dirci cristiani (Zašto se trebamo zvati kršćanima,Verbum, Biblioteka 'Posebna izdanja', 2009; Ed. Mondadori, Milano 2008, s predgovorom pape Benedikta XVI).
(Tekst je izvađen iz dokumenata AGEA)
Gospodine Direktore,
slučaj svećenika pedofila ili homoseksualaca koji se razbuktao nedavno u Njemačkoj cilja na Papu. Bila bi ipak ozbiljna pogrješka, s obzirom na veličinu pothvata, misliti da bi se udarac trebao tu zaustaviti. Bila bi još ozbiljnija pogrješka ustvrditi da će to pitanje uskoro biti konačno zatvoreno, kao i mnoga druga iste vrste. To se neće dogoditi. Radi se o ratu koji je u tijeku. Ne, doduše, protiv osobe Pape, jer na tom području, to nije moguće. Benedikt XVI izgleda neranjiv po svom liku, svojoj vedrini, jasnoći, čvrstoći i svom nauku. Dobrota njegova osmijeha dovoljna je da razoruža mnoštvo protivnika.
Ne, ovaj rat je poveo sekularizam (laicizam) protiv kršćanstva. Sekularisti dobro znaju da ako bi blatna mrlja mogla uprljati bijeli habit, Crkvu bi se okaljalo, i, ako bi Crkva bila uprljana, bila bi to i sama kršćanska religija. Zato sekularisti prate svoju kampanju pitanjima poput ovoga: "Tko bi i dalje vodio svoju djecu u crkvu?" ili "tko će još slati svoju djecu u katoličku školu?" ili "tko će liječiti svoju djecu u katoličkoj bolnici ili klinici?"
Nedavno, jednom se laicistu omakla ova nakana, kad je napisao: "realnost širenja seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenika ruši legitimnost same Crkve kao jamca obrazovanja najmanjih''. Nije važno što je ta tvrdnja lišena dokaza, jer se pažljivo skriva ono što predstavlja tu "realnost širenja": jedan posto svećenika, deset posto, ili sveukupnost? Isto tako nije važno, što je tvrdnja lišena logike: bilo bi dovoljno zamijeniti "svećenike" riječju "učitelji", "političari" ili "novinari" pa da se "ruši legitimnost'' javne škole, Parlamenta ili tiska. Ono što je važno jest insinuacija, bez obzira na debljinu argumenta na kojima se temelji: svećenici su pedofili, a time i Crkva nema nikakav moralni autoritet, katolički odgoj je opasan i, u konačnici, kršćanstvo je prijevara i opasnost.
Ovaj rat sekularizma protiv kršćanstva je proračunata bitka. Trebalo bi sezati u nacizam ili komunizam da bi se pronašlo nešto slično. Sredstva su različita, ali zacrtani cilj je isti: danas kao i jučer, radi se o tome da se izazove, kao nužnost, uništenje religije. Europa je nedavno platila vlastitom slobodom ovu destruktivnu ludost. Nevjerojatno je, pogotovo od strane Njemačke, koja prolazi vrijeme kajanja zbog uspomene na tu cijenu koju je nanijela cijeloj Europi, da zaboravlja i ne razumije, sada kad je ponovno postala demokratska, da bi sama demokracija bila izgubljena kad bi se uništilo kršćanstvo.
Uništenje religije je dovelo, u ono vrijeme, do uništenja razuma. Danas, ono ne bi donijelo trijumf sekularnog uma, nego novog barbarstva.
Na etičkom planu, barbarstvo onoga koji ubija fetus jer bi njegov život naškodio "psihičkom zdravlju" majke.
Barbarstvo onoga koji smatra da je embrij jednostavno "hrpa stanica" za njegovo eksperimentiranje.
Barbarstvo onoga koji ubija starca, jer on nema više obitelj da se brine za njega.
Barbarstvo onoga koji ubrzava kraj života svog djeteta jer je bez svijesti i neizlječiv.
Barbarstvo onoga koji misli da "roditelj A" i "roditelj B" znači isto što i "otac" i "majka".
Barbarstvo onoga koji tvrdi da je vjera poput trtice, neka vrsta organa koja više ne sudjeluje u evoluciji, jer čovjek više nema potrebe za repom i stoji uspravno sam po sebi.
Gledajući osim toga politički aspekt rata sekularista protiv kršćanstva, to barbarstvo će biti uništenje Europe.
Doista, kad je kršćanstvo jednom uništeno, ostaje samo multikulturalizam, koji drži da svaka grupa ima pravo na vlastitu kulturu, relativizam, koji smatra da je svaka kultura jednako dobra kao bilo koja druga, i konačno, pacifizam, koji poriče postojanje zla.
Ovaj rat protiv kršćanstva ne bi bio tako opasan kad mu i kršćani ne bi davali mjeru. Nažalost, mnogi od njih to ne razumiju. To je slučaj onih teologa frustriranih intelektualnom nadmoću Benedikta XVI.
To je slučaj onih dvosmislenih biskupa koji kažu da je nagodba sa suvremenošću najbolji način za aktualizaciju kršćanske poruke.
To je slučaj onih kardinala u krizi vjere koji počinju insinuirati da svećenički celibat nije dogma, i da bi, možda, bilo bolje da se to pitanje preispita.
To je slučaj onih tihih katoličkih intelektualaca koji vjeruju da postoji "žensko pitanje" u Crkvi i neriješen problem između kršćanstva i seksualnosti.
To je slučaj onih biskupskih konferencija koje se gube u dnevnom redu, a koje, predstavaljajući se kao zagovornice politike otvorenih granica za sve, nemaju hrabrosti osuditi agresije od kojih trpe kršćani i poniženja koja moraju podnositi dok ih sve, bez razlike, dovlače na optuženičku klupu.
To je još slučaj onih veleposlanika, pridošlih s Istoka, koji se javno pokazuju s homoseksualnim ministrom vanjskih poslova u isto vrijeme kad napadaju Papu za svaki etički sud, ili onih koji, rođeni na Zapadu, vjeruju da Zapad mora biti "laički", to jest anti-kršćanski.
Rat sekularista će se nastaviti, između ostalog i zato, jer ga papa kao što je Benedikt XVI, koji se smiješi ali ne odstupa ni za milimetar, hrani. Ako se shvati zašto se on ne mijenja, onda se zauzima položaj i ne čeka da se pojavi slijedeći udarac. Onaj tko se usudi solidarizirati s Papom jest kao netko tko bi ušao u Getsemanski vrt noću, potajno, ili možda čak kao netko tko ne bi razumio zašto se tu našao.
Marcello Pera
(s francuskog preveo: p. Ivan MSC)